Pređi na sadržaj

Armensko

Koordinate: 40° 46′ 37″ S; 21° 18′ 10″ I / 40.7769° S; 21.3027° I / 40.7769; 21.3027
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Armensko
Armensko 1917. godine
Administrativni podaci
Država Grčka
PeriferijaZapadna Makedonija
OkrugLerin
OpštinaLerin
Stanovništvo
 — 2011.211
Geografske karakteristike
Koordinate40° 46′ 37″ S; 21° 18′ 10″ I / 40.7769° S; 21.3027° I / 40.7769; 21.3027
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina1.000 m
Armensko na karti Grčke
Armensko
Armensko
Armensko na karti Grčke

Armensko[1][2] (grč. Άλωνα, Alona) je naselje u Grčkoj u opštini Lerin, periferija Zapadna Makedonija. Prema popisu iz 2011. bilo je 211 stanovnika.[3]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Armensko leži na 1.000 metara nadmorske visine, 10 kilometara zapadno od Lerina. Kroz naselje protiče Lerinska reka.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje su osnovali lažičari, majstori koji su pravili drvene kašike. U osmanskom poreskom registru za nemuslimansko stanovništvo od 1626/27. godine naselje je zabeleženo pod imenom Ermenčeva sa 53 harač haneta (domaćinstva).[5] Etnografija vilajeta Adrijanopolj, Monastir i Salonika, štampana 1878. godine, koja se odnosi na muško stanovništvo 1873. godine. pokazuje da je Armensko imalo 30 domaćinstva i 115 žitelja Slovena.[6] Vasil Kančov beleži da je u Armensko 1900. godine živelo 1.080 Slovena hrišćana.[7] Prema sekretaru Bugarske egzarhije, Dimitru Miševu, 1905. godine Armensko je imalo 1.440 Slovena egzarhista i u selu je radila egzarhijska škola.[8] Borivoje Milojević 1920. godine navodi da u Armensko ima 150 kuća Slovena hrišćana.[9] Godine 1913. naselje je imalo 990 žitelja, 1920. godine 782, 1928. godine 835, a 1940. godine 991 žitelja. Za vreme Građanskog rata naselje nije mnogo stradalo, ali je bilo poginulih i izvestan broj izbeglih u Jugoslaviju i istočnoevropske zemlje.[10]

Popisi[uredi | uredi izvor]

Godina 1940 1951 1961 1971 1981 1991 2001 2011
Stanovništvo 991 682 564 342 254 220 237 211

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović 1925, str. 382.
  2. ^ Trifunoski 1998, str. 421.
  3. ^ Απογραφή Πληθυσμού - Κατοικιών 2011. ΜΟΝΙΜΟΣ Πληθυσμός Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. april 2016) statistics.gr (jezik: grčki)
  4. ^ Hristov Simovski 1998, str. 139.
  5. ^ Turski izvori za bъlgarskata istoriя, t. VII, Sofiя 1986, s. 332
  6. ^ „Makedoniя i Odrinsko. Statistika na naselenieto ot 1873 g.“ Makedonski naučen institut, Sofiя, 1995, s. 84-85.
  7. ^ Vasil Kъnčov. „Makedoniя. Etnografiя i statistika“. Sofiя, (1900). str. 250.
  8. ^ D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, r.176-177.
  9. ^ Milojević 1920, str. 20.
  10. ^ Hristov Simovski 1998, str. 140.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milojević Ž., Borivoje (1920). Južna Makedonija: antropogeografska ispitivanja. Beograd. 
  • Jovanović Mate, Vojislav (1925). Srpske narodne pripovetke: antologija. Beograd. 
  • Simovski Hristov, Todor (1998). Naselenite mesta vo Egejska Makedonija. Skopje. 
  • Trifunoski F., Jovan (1998). Bitoljsko-prilepska kotlina: antropogeografska proučavanja. Beograd. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]