Arheološko nalazište kao nepokretno kulturno dobro
Arheološko nalazište je jedna od četiri vrste nepokretnih kulturnih dobara u Srbiji. Arheološka nalazišta kao nepokretna kulturna dobra mogu imati izuzetan značaj ili veliki značaj ili samo zaštićena, bez naznačenog značaja.
Značenje pojma[uredi | uredi izvor]
Pod arheološkim nalazištem kao nepokretnim kulturnim dobrom podrazumeva se „deo zemljišta ili površine pod vodom koji sadrži ostatke građevina i drugih nepokretnih objekata, grobnih i drugih nalaza, kao i pokretne predmete iz ranijih istorijskih doba, a od posebnog su kulturnog i istorijskog značaja“ (Zakon o kulturnim dobrima R Srbije, 1994).
Kao i svako drugo kulturno dobro i arheološko nalazište se ne sme „oštetiti, uništiti, niti se bez saglasnosti, u skladu s odredbama ovog zakona, može menjati njegov izgled, svojstvo ili namena“ (Zakon o kulturnim dobrima R Srbije, 1994).
Arheološka nalazišta u Srbiji[uredi | uredi izvor]
Arheološka nalazišta od izuzetnog značaja u Srbiji[uredi | uredi izvor]
- Vinča - lokalitet Beli Breg u Vinči kod Beograda,
- Medijana - lokalitet Brzi Brod kod Niša,
- Caričin grad kod Lebana,
- Nekropola stećaka u Perućcu kod Bajine Bašte,
- Velika humka u Pilatovićima kod Požege,
- Rudna glava kod Majdanpeka,
- Gamzigrad kod Zaječara,
- Lepenski Vir kod Donjeg Milanovca,
- Pontes u Kostolu kod Kladova,
- Karataš kod Kladova,
- Grad-Starčevo kod Pančeva,
- Basijana kod Donjih Petrovaca, Ruma,
- Sirmijum u Sremskoj Mitrovici,
- Židovar u Orešcu kod Vršca,
- Gomolava kod Hrtkovaca, Ruma,
- Čelarevo kod Bačke Palanke,
- Titelski plato kod Titela,
- Ulpijana kod Lipljana,
- Viminacijum kod Kostolca,
- Kraku Lu Jordan u Brodici kod Kučeva.