Atamant

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atamant u napadu ludila

Atamant (grč. Athamas, lat. Athamas) je bio kralj Orhomena u Beotiji - sin tesalskoga kralja Eola i njegove žene Enarete.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Atamant je bio dva puta oženjen, prvi put sa boginjom oblaka Nefelom, sa kojom je imao sina Friksa i kćerku Helu, a drugi put mu je žena bila kćerka tebanskog kralja Kadma, Ina, sa kojom je imao dva sina, Learha i Melikerta.

Ina je mrzela Atamantovu decu iz prvog braka i na svaki način je pokušala da im naudi, i kada je, napokon, raznim intrigama i igrama uspela da nagovori Atamanta da žrtvuje bogovima svog sina Friksa, Nefela, njegova majka, je uspela da ga spase. Poslala je u Orhomen zlatnog ovna koji je, u poslednji čas spasao i Friksa i Helu.

Posle ovog događaja, nije prošlo mnogo vremena, a Atamant se prihvatio da odgoji Dionisa, mladog sina boga Zevsa i njegove ljubavnice Semele, Inine sestre. Kada je za to saznala Hera, Zevsova žena, poslala je ludilo Atamantu, i u nastupu potpune pomahnitanosti, Atamant je ubio svog sina Learha, iz braka sa Inom, i pokušao ubiti i drugog sina Melikerta. Ina je nekako uspela spasti Melikerta jer se sa njim u naručju bacila sa stene u more. Zevs uzvisio Inu i Melikerta u morska božanstva. Tada je bezumni Atamant krenuo da ubije i Dionisa, ali je Zevs naredio Hermesu da ga spase.

Posle svih ovih događaja Atamant je dugo lutao i napokon se nastanio u Lapitu, gde je utemeljio grad Atamantiju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 44.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]