Atanasije Petrović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atanasije Petrović
Spomenik Atanasiju Petroviću, poznatom kao Učitelj Tasa, ispred istoimene osnovne škole na istoimenom trgu
Datum rođenja(1824-01-10)10. januar 1824.
Mesto rođenjaNišOtomanska imperija
Datum smrti(1894-02-13)13. februar 1894.
Mesto smrtiNišKraljevina Srbija

Atanasije Tasa Petrović (18241894), poznat kao Učitelj Tasa, bio je prosvetni radnik u Nišu u 19. veku.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Atanasije Petrović rođen je u Nišu 1824. godine, u siromašnoj porodici Petrije i Petra Nikolića. Budući da roditelji nisu imali dovoljno para za život, sa sedam godina Atanasija su poslali na zanat. Međutim Tasinim roditeljima, se pored velikog izbora unosnih zanata, učinilo da je ipak najunosniji poziv toga doba bio sveštenički posao, dok je učiteljski zanat, smatran tek vrlo perspektivnim. Tako se Atanasije Petrović opredelio da radni vek provede u školi, jer je još u ranoj mladosti pokazivao sklonosti ka naukama.[1]

U toki školovanja Tasa je imao više učitelja. Osnovnu pismenost stekao je učeći od popa Cvetka, sveštenika niškog, koji pošto nemađaše škole, učeše đake u svojoj kući sa platom od 2 groša mesečno od đaka, a nešto kasnije osnovno znanje mu je proširio ondašnji niški đakona Grigorija koji u tom periodu postao i vladika niški.[2][1]

Atanasije Petrović se školovao u tzv. „Popovskoj školi“ koja je u Nišu postojala od 1830 do 1832. godine. Među Tasinim učiteljima bio i Dimitrije (Nikola) Kratovalija Đeorđijević, sveštenik i učitelj grčke škole u ​​Nišu.[3]

Grčki jezik Atanasije Petrović je naučio kod izvesnog sveštenika Petra, a kada je u Niš došao Spiridon Jovanović,[a] koji je sa sobom doneo plan i način rada kao u Vojvodini, roditelji mnoge dece su shvatili značaj ovakvog učenja, pa je tako i Atanasije postao učenik Spiridona Jovanovića. Kod njega je završio četiri razreda „uredne škole“ sa odličnim uspehom, i nakon toga je počeo da se sprema sa nastavnicima iz nekoliko predmeta: slaveno srpski gramatika, crkvena istorija, srpski čitanka, katihizis, račun.... Kod ovog učitenja, Atanasije je položio učiteljski ispit sa odlilčnim uspehom.[4] [b]

Paralelno sa obrazovanjem, Atanasije Petrović sa bavio i pevanjem, i redovno je za vreme crkvenih misa pavao za pevnicom u niškoj crkvi.

Iako Tasino obrazovanje nije bilo kontinuiranao i sistematsko, za ondašnje vreme, njegov stepen pismenosti bio je značajan i veliki. Kako je Atanasije bio među najboljima po uspehu sa 17 godina (1840) izabran je za učitelja u niškoj crkvenoškolskoj opštini. Sa njim je radio čitavih 15 godina Sa njim Spiridona Jovanovića Atanasije je radio čitavih 15 godina sve do smrti Spiridona Jovanovića 1859. godine, kada je Atanasije postao glavni učitelj i preuzeo je vođenje školskih programa.[5]

O početku učiteljskog rada Atanasija Petrovića, Stojan Novaković je napisao:

Učitelj Tasina čitanka

Prema pisanim podacima o Atanasiju Petroviću, Učitelju Tasi, na početku svoje učiteljske karijere, on je kao „mlađi nastavnik“ iz školskog fonda dobijao platu od 50 groša mesečno. Ovaj iznos je vladika Venedikt kasnije povećao na 100 groša.

Svestran po svojoj prirodi, Atanasije Petrović je pored ovog posla, radio i kao pisar u mitropoliji, dok je u crkvenoj opštini radio kao računovođa, a tokom bogosluženja i pevač za pevnicom.

Savremenici Atanasija Petrovića, Učitelj Tasa, slažu se da je raspolagao veštinama, da podiđe turskim vlastima i paši da zadobije njihovo poverenje, a čime god se bavio - uvek je i neumorno radio na buđenju svesti u narodu[1]

Turcima se nikako nije dopadao, to što su u Niš dolazili učitelji iz Kneževine Srbije. Zbog toga je Učitelj Tasa uživao njihovo poverenje. A Učitelj Tasi je to poverenje Osmalija mnogo značilo, što mu je doprinelo da obavlja učiteljski posao u dugom vremenskom periodu, uživajući veliki ugled u niškoj varoši.

Kako su knjige i školski udžbnici na srpskom jeziku, iz Kneževine Srbije, u nastavi bile zabranjivani, Atanasije Petrović priredio je 1858. godine udžbenik; Presad mudrosti ili Sobranie poučitelni misli koji je u Beogradu štampan u 2000 primeraka.[1]

Presad mudrosti, Atanasije Petrovića, koji nije bio originalno delo, u nastavi je služio kao čitanka. To je bila prva štampana knjiga jednog Nišlije, koja je prema zapisu imena na kraju knjige, imala 491 pretplatnika, poređanih po društvenoj hijerarhiji.

Atanasije Petrović je nakon oslobošenja Niša od Osmalija, 1878. godine od strane noovoosnovane vlasti postavljen za upravitelj Narodne škole u Nišu. Na toj dužnosti bio je sve do 1880. godine kada je penzionisan.

Znameniti učenici i priznanja[uredi | uredi izvor]

Učitelj Tasini učenici bile su znamenite nišlije Todor Milovanović, Dimitrije Mile Cvetković, Todor Stanković, Kole Rašić,[8] Nastas Nastasijević i drugi.

Po Učitelj Tasi ime je dobila najstarija osnovna škola u Nišu 1954. godine, a njegovo ime nosi i jedna ulica i jedan trg u Nišu na kome se nalazi njegova bista sa knjigom u ruci.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spiridon Jovanović je bio pisara kneza Miloša, koga je Kneževina Srbija posalala u Niš da opismenjava narod.
  2. ^ U to vreme, u Srbiji nije bilo učiteljskih škola već je bio običaj da nastavnik svoje najbolje učenike priprema za učiteljski poziv.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Petrović, Dimitrije (1937). Atanasije Petrović, Niški novi list 136 (b.s.).
  2. ^ Milovanović, M. Miroslav (1975). Osnovno škostvo Niša i okoline u XIX i početkom XX veka, Gradina Niš. str,48
  3. ^ Stanković, Todor (1910). Učitelji u Nišu i okolini, Glas - crkveno-književni list sveštenika Eparhije niške 4, Eparhija niška, 165-173.
  4. ^ Niketić, Petar (1895). Škola i školovanje u Nišu do oslobođenja od Turaka. Učitelj, sveska VIII, god. XIV (b.i.), 432-443.
  5. ^ Novković, Stojan (1921). Spomenica, SKZ Beograd: (b.s.).
  6. ^ Milovanović, M. Miroslav (1975). Osnovno škostvo Niša i okoline u XIX i početkom XX veka, Gradina Niš. str. 49
  7. ^ Novaković, Stojan (1890). Nepoznata niška knjiga, 38 Kolo Beograd, 233-235.
  8. ^ Andrejević, Borislav (1973). Revolucionarna aktivnost Nikole - Koleta Rašića, Gradina 9-10, 177

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]