Pređi na sadržaj

Atanasije Popović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atanasije Popović
Autoportret, 1922.
Lični podaci
Datum rođenja(1885-01-30)30. januar 1885.
Mesto rođenjaTrebinje, Osmansko carstvo
Datum smrti8. septembar 1948.(1948-09-08) (63 god.)
Mesto smrtiDubrovnik, Jugoslavija

Atanasije Popović (30. januar 1885 — 8. septembar 1948) bio je srpski slikar koji je stvarao u Dubrovniku. Popović je prvi akademski slikar iz Trebinja.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Trebinju u mnogobrojnoj trgovačkoj porodici. U rodnom gradu je završio osnovnu i trgovačku školu. Slikarstvo uči kod slikara iz Crne Gore Marka Gregovića. Pomagao mu je tokom rada na velikom ikonostasu trebinjske Saborne crkve Preobraženja gospodnjeg, nakon čega dobijaju niz sličnih poslova po crkvama i manastirima Srpske pravoslavne crkve.[2]

Nastavio je školovanje na Akademiji u Beču, gdje je osvojio nagradu za akt. Diplomira 1914. u klasi Jozefa Jungvirta i ostaje narednih 5 godina u Beču, gdje je dobio posao kao asistent na Akademiji.[2]

Po formiranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odlučuje da se doseli u Đakovo, a odatle prelazi 1920. u Dubrovnik gdje ostaje da živi do kraja života. Pored slikanja radio je kao profesor crtanja i istorije umjetnosti u Dubrovačkoj gimnaziji.[2]

Osvojio je prvu nagradu za izradu diplome „Prosvjete” iz Sarajeva i prvu nagrade za konkurs za nacrt diplome u organizaciji Društva za zaštitu jugoslovenske dece.[3]

Sredinom dvadesetih godina Popović po nalogu Ministarstva šuma i ruda iz Beograda obilazi rudnike, pilanu u Drvaru i livnicu željeza u Varešu. Slika tri monumentalne slike na temu života radnika i veliki broj slika i skica manjeg formata. Svojim djelima iz ovog perioda postaje jedan od prvih slikara socijalne tematike u srpskoj i jugoslovenskoj umjetnosti.[3]

U pejzažima i prikazima mrtve prirode manje se držao strogih akademskih postulata koji su prevladavali na njegovim portretima.[3] Jedina Popovićeva slika na istorijske teme „Trebinje 1914”, na kojoj je prikazao stradanje naroda Trebinja od strane okupatorskih snaga na početku Prvog svejetskog rata, izgubljena je pod nejasnim okolnostima 1939. godine.[3]

Izlagao je 1923. u salonu „Urlih” u Zagrebu a kasnije izlaže u Sarajevu, Beogradu, Bratislavi, Salcburgu, Osjeku, Košicama, Karlovcu, Dubrovniku i drugim gradovima.[4] Nakon smrti u Dubrovniku je organizovana retrospektiva Popovićevih radova u julu 1956.[2]

Njegova poznatija djela su Portret dr Bracanovića iz 1922. i Portret Jovana Dučića. Popović je iza sebe ostavio bogat opus. Radio je brojne portrete bogatih porodica u Dubrovniku (gdje radi preko 70 portreta), pejzaže, crkveno slikarstvo. Najviše stvara u periodu između dva svetska rata.[2]

Rad[uredi | uredi izvor]

Glavne faze Popovićevog slikarstva su:[2]

  • Secesijsko-akademska, početkom dvadesetih.
  • Faza pod uticajem Art-dekoa i kasnije kolorističkog ekspresioznima, od sredine dvadesetih i tokom tridesetih i četrdesetih.
  • Sakralno slikastvo, najčešće ikone i zidne slike.

Slikarstvo Atanasija Popovića je po njegovoj smrti bilo zaboravljeno i skrajnuto. Razlog za to je ocena međuratnih kao i kasnijih umetničkih kritičara koji su smatrali da akademski realizam nema značajne umetničke vrednosti.[2] Takođe je smatrano konzervativnim i anahronim u poređenju sa drugim pravcima u slikarstvu.[2]

Srpska pravoslavna crkvena opština u Dubrovniku posjeduje nekoliko Popovićevih djela, kao i Muzej Hercegovine u Trebinju.[2] U sklopu Muzeju Hercegovine otvorena je stalna postavka kao dio memorijalne Galerije „Atanasije Popović”, za koju je prostor i dio postavke donirao Atanasijev brat Uroš Popović.[1]

Na Popovićevom grobu napisani su Njegoševi stihovi:[3]

Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi! Vječna zublja, vječne pomrčine, nit’ dogori niti svjetlost gubi.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Prije 134 godine rođen prvi trebinjski akademski slikar Atanasije Popović (Foto) | Trebinje Live”. TrebinjeLive.info (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-05-14. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z Spasić, Goran; Reljić, Jelica; Perišić, Miroslav (2012). Kultura Srba u Dubrovniku 1790—2010 iz riznice Srpske pravoslavne crkve Svetog blagoveštenja. Beograd: Arhiv Srbije. 
  3. ^ a b v g d Grujić, Ivana (2018). „ATANASIJE POPOVIĆ - Izložba povodom sedamdeset godina od smrti prvog akademskog slikara Trebinja”. Muzej Hercegovine Trebinje. 
  4. ^ „Slobodna Hercegovina » GALERIJA ZNAMENITIH HERCEGOVACA: Risto Vukanović i Atanasije Popović na paleti srpskog slikarstva”. slobodnahercegovina.com. Pristupljeno 2020-05-14. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]