Atanas Dalčev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atanas Dalčev
Datum rođenja(1904-06-12)12. jun 1904.
Mesto rođenjaSolun
Datum smrti17. januar 1978.(1978-01-17) (73 god.)
Mesto smrtiSofija

Atanas Hristov Dalčev (Solun, 12. jun 1904Sofija, 17. januar 1978) bio je bugarski pesnika i prevodilac. Autor je poezije s jakim filozofskim problemom. Preveo je pesme i fikciju iz francuskih, španskih, italijanskih, nemačkih i ruskih pisaca. Dobitnik je Herderove nagrade na Bečkom univerzitetu, 1972. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Atanas Dalčev je rođen 12. juna 1904. u Solunu, kao drugo dete u porodici Hrista Atanasova Dalčeva i Viktorije Mateeve Dišmove. Njegov otac je radio kao advokat i profesor turskog jezika u Bugarskoj Muškoj gimnaziji "Ćirilo i Metodije" u Solunu. Godine 1908. on i njegova porodica su se preselili u Carigrad. Tu Atanas Dalchev uči u lokalnoj bugarskoj školi. Sa Balkanskim ratom, porodica se vratila u Solun. Posle nekoliko meseci se porodica okuplja i kada su u 1914. njihova kuća u Solunu izgorela u požaru, nastanili su se u Sofiji. Tu Atanas Dalčev postaje ostvaren klasičan profil prve muški gimnazije. 1921. godine je debitovao u poeziji sa svojom stihozbirkom, pod nazivom: „Zalazak sunca“, koji je objavljen u studentskom listu "Far". Godinu dana kasnije završio je srednju školu i iste godine je primljen na Univerzitet u Sofiji, smer filozofija. 1927. godine Dalčev uspešno završava pedagogiju i filozofiju na Sofijskom univerzitetu. 1928. godine oboleva od malarije, i u neznanju odlazi u Francusku. Godine 1939. ženi se Anastazijom Atanasovom, a sledeće godine se rađa njihovo prvo dete, Marija. 1941. godine imenovan je za direktora prve srednje škole "Hristo Botev". Godine 1943. rođen je njegov sin Hristo. Tokom vazdušnih bombardovanja nad Sofijom 10. januara 1944. godine pola porodične kuće je uništeno i evakuisano je u Laškovcu. 30. marta zapaljena bomba sagoreva celokupan dom Dalčeva. Godine 1974, izbor njegovih radova objavljen je na ruskom jeziku. Iste godine proslavio je 70. godišnjicu i dobitnik je titula "Narodni umetnik i kultura" i "Naređajna Republika Bugarska". Dalčev je umro u Sofiji 17. januara 1978. godine.[1][2]

Nasleđe i uticaj[uredi | uredi izvor]

Iako je bio kritikovan u literaturi, tokom 1989. godine, Dalčev ima veliki uticaj na bugarsku poeziju. Među onima na koje je uticao su Aleksandar Vutimski, Božidar Božilov, Valeri Petrov, Bogomil Rainov, Aleksander Gerov, Ivan Peičev, Nikolaj Kančev i Ivan Čanev. Među izuzetnim dostignućima Dalčeva kao prevodioca su radovi Johan Volfgang Gete, Blez Paskala, Mišel de Montena, Stendala, Fridriha Holderlina, Emili Dikinsona, Antona Čehova, Isak Babela, Federike Garcia Lorca, Gabriele Mistral i drugi.

Dela[uredi | uredi izvor]

Zbirka pesama:

  • Prozor, 1926.godina
  • Pesme, 1928.godina
  • Pariz, 1930.godina
  • Pesme, 1965;1969.godina
  • Fragmenti, 1967.godina
  • Balkon, 1972.godina

Bajke:

"Bajke iz celog sveta", Sofija, 1995.godina

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Svetlozar., Igov (2001). Istorii︠a︡ na bŭlgarskata literatura (1. izd.). Sofii︠a︡: Siela. ISBN 9789546493590. OCLC 47247556. 
  2. ^ „4. KAPITEL. Die Aktionsmerkmale von Literaturpreisverleihungen am Beispiel des Georg-Büchner-Preises”, Geschichte des Georg-Büchner-Preises, DE GRUYTER, 2006, str. 316—357, ISBN 9783110925432, doi:10.1515/9783110925432.316, Pristupljeno 13. 12. 2018