Атлантска краба дух

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Atlantska kraba
Kraba na ulazu u pešćanu kućicu
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Podtip:
Klasa:
Red:
Infrared:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
O. quadrata
Binomno ime
Ocypode quadrata
( Fabricijus, 1787) [1]
Sinonimi
  • Cancer quadrata Fabricius, 1787
  • Ocypode albicans Bosc, 1802
  • Monolepis inermis Say, 1817
  • Ocypode arenarius Say, 1817

Atlantska kraba duh, (Ocypode quadrata), je vrsta raka nazvana kraba duh, ranije je opisivana kao „okultni, tajanstveni vanzemaljac iz drevnih dubina mora“.[2]

Ova vrsta je česta i živi na atlantskom delu Sjedinjenih Država, i ona je jedina od svoje vrste u ovom delu Atlantika[3]. Životni prostor ove krabe se prostire od Rod Ajlenda pa sve do Rio Grande do Sul, najjužnije savezne države Brazila.[4]

Opis[uredi | uredi izvor]

Kraba duh, Kuba.

Odrasle krabe su sivo-žute boje, dužine oko 5 cm[2]. Periodično kraba mora da se vrati u vodu da bi okvasila svoje škrge, takođe kada polaže svoje larve. Osim ovih zateva kraba se računa kao teresterijalna životinja[2]. Oči ove vrste krabe imaju mogućnost punokružnog okretanja što im daje vidokrug od 360°[3]. Mlade krabe su obično boje peska da bi se bolje zakamuflirale[3].

Životni prostor[uredi | uredi izvor]

Životni prostor Atlantske krabe duha se prostire od Blok Ajlenda, Rod Ajlenda i Nantaket u Masačusetsu pa sve do Santa Katarine, Brazil, Kube, zatim arhipelaga Fernando de Noronja i Bermuda. Krabine planktonske larve sa mogu naći kod Vuds Houla u Masačusetsu, mada odrasle jedinke ne mogu preživeti u lokalnim uslovima.[2]

Fosili[uredi | uredi izvor]

Fosilni ostaci O. quadrata su nalaženi u stenama iz perioda Pleistocena.[5]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Atlantska kraba duh živi u pešćanim rupama koje grade iznad vodene linije.[3]. Starije jedinke grade svoja prebivališta čak i do 400m dalje od vodenog prebivališta[2]. Prebivališta mogu biti čak do 1,3m duboka i mogu se zatvoriti peskom za vreme toplih perioda[2].

Atlantska kraba proizvodi karakteristične zvuke sa svojim kleštima a takođe i trenjem nogu[6]. Mužjaci takođe izvode ritualne pokrete koji ne zahtevaju fizičke kontakte[6].

O. quadrata je najaktivnija noću i svaštojed je,[3]. U krabinoj ishrani su zastupljeni puževi, insekti, razne biljke, stelja, čak i druge krabe[6].

Ljudsko prisustvo smanjuje prisustvo kraba na plažama[7]. Ljudi i vozila uništavaju krabska staništa i utiči na smanjenje izvora hrane i samim tim utiču na reprodukciju[8].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sammy De Grave, N. Dean Pentcheff, Shane T. Ahyong (2009). „A classification of living and fossil genera of decapod crustaceans” (PDF). Raffles Bulletin of Zoology. Suppl. 21: 1—109. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 06. 2011. g. Pristupljeno 21. 12. 2014. 
  2. ^ a b v g d đ Knott, David. „Atlantic Ghost Crab, Ocypode quadrata (PDF). South Carolina Department of Natural Resources. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 10. 2020. g. Pristupljeno 21. 12. 2014. 
  3. ^ a b v g d Jeffrey S. Pippen (12. 11. 2005). „Ghost crab (Ocypode quadrata)”. Jeffrey S. Pippen. Arhivirano iz originala 02. 11. 2013. g. Pristupljeno 21. 12. 2014. 
  4. ^ Adilson Fransozo, Maria Lucia Negreiros-Fransozo & Giovana Bertini (2002). „Morphometric studies of the ghost crab Ocypode quadrata (Fabricius, 1787) (Decapoda: Ocypodidae) from Ubatuba, São Paulo, Brazil”. Ur.: E. Escobar-Briones; F. Álvarez. Modern Approaches to the Study of Crustacea. New York: Kluwer/Plenum. str. 189–195. ISBN 978-0-306-47366-1. 
  5. ^ Roger W. Portell, Richard L. Turner & John L. Beerensson (2003). „Occurrence of the Atlantic ghost crab Ocypode quadrata from the Upper Pleistocene to Holocene Anastasia Formation of Florida”. Journal of Crustacean Biology. 23 (3): 712—722. doi:10.1651/C-2340. 
  6. ^ a b v Shields, Jeffrey (1998). „The ghost crab, Ocypode quadrata. Virginia Institute of Marine Science. Arhivirano iz originala 4. 1. 2010. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  7. ^ Schlacher,, Thomas A. Luke Thompson & Sam Price (2007). „Vehicle versus conservation of invertebrates on sandy beaches: mortalities inflicted by offroad vehicles on ghost crabs”. Marine Ecology. 28 (3): 354—367. doi:10.1111/j.1439-0485.2007.00156.x. 
  8. ^ Graziani de Freitas Antunes, Ana Paula Nunes do Amaral, Fabiana Pinto Ribarcki, Elenir de Fátima Wiilland, Denise Maria Zancan, Anapaula Sommer Vinagre (2010). „Seasonal variations in the biochemical composition and reproductive cycle of the ghost crab Ocypode quadrata (Fabricius, 1787) in Southern Brazil”. Journal of Experimental Zoology. 313A (5): 280—291. PMID 20127661. doi:10.1002/jez.593. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Adilson Fransozo, Maria Lucia Negreiros-Fransozo & Giovana Bertini (2002). „Morphometric studies of the ghost crab Ocypode quadrata (Fabricius, 1787) (Decapoda: Ocypodidae) from Ubatuba, São Paulo, Brazil”. Ur.: E. Escobar-Briones; F. Álvarez. Modern Approaches to the Study of Crustacea. New York: Kluwer/Plenum. str. 189–195. ISBN 978-0-306-47366-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]