Atletika na Letnjim olimpijskim igrama 1900.
Atletska takmičenja na drugim Olimpijskim igrama 1900 održana su u Parizu. Takmičenje se odvijalo u Bulonjskoj šumi u Parizu. Učestvovalo je 117 takmičara iz 15 zemalja, od kojih je 11 osvajalo medalje. I na ovim igrama žene nisu učestvovale u atletskim takmičenjima. Zanimljivo je da su učestvovale i ekipe sastavljene od takmičara iz više zemalja, tzv. mešovite ekipe. Najviše uspeha imali su atletičari SAD koji su osvojili ukupno 39 medalja, od toga 16 zlatnih, 13 srebrnih i 10 bronzanih.
Takmičenja su održana 14, 15, 16, 19 i 22. jula 1900. Dan početka takmičenja je bila subota 14. juli koji Francuzi slave kao praznik pada Bastilje. Mnogi američki sportisti su protestovali, jer su finalna takmičenja nekih disciplina od subote održana u nedelju i neki od njih su iz verskih razloga odbili da se u nedelju takmiče u finalu. Organizatori su doneli odluku da se u konačni plasman za medalje računaju i rezultati Amerikanaca koji su bojkotovali nedelju i kojima bi bilo dozvoljeno da se sami takmiče u ponedeljak, ali je ta odluka kasnije ukinuta. Tim takmičarima su iako nisu učestvovali u finalu priznati rezultati iz kvalifikacija.
Atletska takmičenja su pored ove 23 discipline održana u više disciplina koje su koristile hendikep sistem takmičenja (davanje prednosti prilikom trčanja, skokova i bacanja), kao i onih u kojima su učestvovali profesionalni takmičari. Ova takmičenja Međunarodni olimpijski komitet (MOK) i olimpijski istoričari ne priznaju u olimpijske rezultate.
Alvin Krenzlajn je na Igrama u Parizu postao prvi atletičar koji je na jednim Olimpijskim igrama osvojio četiri zlatne medalje, u trkama na 60 metara, 110 i 200 metara sa preponama i skoku udalj.
Takmičenja po danima[uredi | uredi izvor]
14. juli[uredi | uredi izvor]
- U disciplinama trka na 100 metara i 110 metara prepone održane su kvalifikacije i finala. Atletičari Sjedinjenih Američkih Država osvojili su 5 medalja. Nedostajala je samo bronzana na 100 metara koju je osvojio Stenli Rouli iz Australije. Frenk Džarvis je pobedio na 100 metara, sa Alvin Krenzlajn na 110 metara prepone.
- Održane su polufinalne trke na 400 i 800 metara. U prvom polufinalu Sjedinjene Države su osvojile 5 mesta za finale, a šesti takmičar je bio iz Danske. u drugoj disciplini na 800 metara plasman je bio više uravnotežen, sa 3 Amerikanca i po jednim takmičarom iz Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Mađarske.
- U polufinalu trke 400 metara prepone eliminisan je samo jedan takmičar, a ostala četiri su se plasirala u finale.
- Branilac zlatnih medalja osvojenih na prvim Igrama 1896. u bacanju diska i kugle Robert Garet nije uspeo da zabeleži rezultat u bacanju diska, ali se plasirao u finale bacanja kugle. Za finale u bacanju diska, plasiralo se 5 takmičara iz 5 različitih nacija.
- Malo iznenađenje priredili su Alvin Krenzlajn i Majer Prinstajn koji su zauzeli prva dva mesta u kvalifikacijama u skoku udalj. Ostala tri mesta zauzeli su treći Amerikanac, Francuz i predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva.
15. juli[uredi | uredi izvor]
- Održano je finale u 10 disciplina. U disciplini trčanja na 60 metara održano je i polufinale i finale. Atletičari Sjedinjenih Američkih Države su pobedili u 7 disciplina, a po jednu pobedu ostvarili su takmičari Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i Mađarske.
- Krenzlajn je pobedio dve discipline trci na 60 metara i skoku udalj. Proglašenje pobednika u disciplini skoka udalj ušlo je u istoriju olimpizma zbog incidenta drugoplasiranog Majera Prinstajna koji je napao svog rivala Krenzlajna i udario ga šakom u glavu. Naime posle kvalifikacija u skoku udalj pošto su osvojili prva dva mesta njih dvojica su se dogovorili da ne nastupe u finalu, zato što je bilo zakazano za nedelju. Međutim Krenzlajn je, prekršio dogovor, izašao na atletsku stazu i za jedan centimetar nadmašio Prinstajnov rezultat iz kvalifikacija i osvojio zlatnu medalju.
- Danska je osvojila svoju prvu atletsku medalju, bronzu sa 400 metara. Čarls Benet pobedom na na 1500 metara je osvojio prvu zlatnu medalju u atletici za Ujedinjeno Kraljevstvo. Kanađanin Džordž Orton u debiju svoje nacije na Letnjim olimpijskim igrama osvojio zlato i bronzu. Bohemija takođe debitant osvojila je srebrnu medalju u bacanju diska. Mađarska je takođe osvojila svoju prvu zlatnu medalju u bacanju diska, dodajući bronzu u skoku uvis.
- Trka sa preprekama je doživela svoj debi na programu igara i jednoj od njenih verzija na 2.500 metara pobedio je Džordž Orton.
16. juli[uredi | uredi izvor]
- Održano je 8 finalnih takmičenja. Krenzlajn je osvojio svoju četvrtu zlatnu medalju na igrama što je dugo bio rekord po broju osvojenih zlatnih medalja u pojedinačnim disciplinama na olimpijskim igrama. Rej Juri je je tog dana pobedio u sve tri discipline skokova bez zaleta. Ujedinjeno Kraljevstvo je uzelo dve zlatne medalje na 800 metara i 4.000 metara prepreke. Majer Prinstajn je najzad ostvario pobedu u troskoku, dok je Džon Flanagan u bacanju kladiva osvojio 6-u zlatnu medalju tog dana za ekipu SAD.
- Indija je na svom debiju na olimpijskim igrama osvojila prvu medalju. Bilo je to srebro Normana Pričarda u disciplini 200 metara prepone..
19. juli[uredi | uredi izvor]
- Održano je samo takmičenje u maratonu. Pobedio je Luksemburžanin Mišel Teato, ali je MOK medalju pripisao Francuskoj. Švedska je osvojila svoju prvu medalju (bronza u maratonu) na olimpijskim igrama.
22. juli[uredi | uredi izvor]
- održane su preostale dve discipline: polufinale i finale trke na 200 metara i finale ekipne trke na 5.000 metara[1]
- Pričard je osvojio drugu srebrnu medalju na 200 metara, a Rouli bronzu u istoj disciplini. Pobedio je Džon Tuksburi, čime je ukupno osvojio 5 medalja, uključujući i 2 zlatne medalje.
- Ekipnu trku na 5.000 metara je osvojio britanski tim, pojačan Roulijem iz Australije. Rouli je jedini sportista koji je osvojio više zlatnih medalja za drugu državu na istim igrama nego za onu koju je predstavljao. Rouli nije završio trku, jer je bio sprinter, i priznato u je poslednje mesto, ali je zbog odličnog plasmana ostalih iz ekipe osvojili su zlato. Medalja je pripisana Mešovitom timu.
Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]
|
|
Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]
Bilans medalja[uredi | uredi izvor]
Na igrama u Parizu nisu bile predviđene medalje u obliku kakvom se danas dodeljuju (zlato, srebro, bronza). Međunarodni olimpijski komitet je retroaktivno dodelio medalje da bi se izjednačio standard medalja koji je tek kasnije usvojen.
Zemlja | |||||
---|---|---|---|---|---|
1 | SAD | 16 | 13 | 10 | 39 |
2 | Ujedinjeno Kraljevstvo | 3 | 3 | 2 | 8 |
3 | Francuska | 1 | 4 | 2 | 7 |
4 | Kanada | 1 | 0 | 1 | 2 |
Mađarska | 1 | 0 | 1 | 2 | |
6 | Mešoviti timovi | 1 | 0 | 0 | 1 |
7 | Indija | 0 | 2 | 0 | 2 |
8 | Bohemija | 0 | 1 | 0 | 1 |
9 | Australija | 0 | 0 | 3 | 3 |
10 | Danska | 0 | 0 | 1 | 1 |
Norveška | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Švedska | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Ukupno (12) | 23 | 24 | 22 | 69 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Prema nekim izvorima ova trka se ne vodi u zvaničnom programu Igara nego u posebnom zajedno sa hendikep trkama. Enciklopedija fizičke kulture, JLZ Zagreb 1977.
- ^ MOK je medalju pripisao Francuskoj, uprkos kasnijeg otkrića da je Teato po nacionalnosti Luksemburžanin
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Lampros, S. P.; Polites, N. G.; De Coubertin, Pierre; Philemon, P. J.; Anninos, C. (1897). The Olympic Games: BC 776 - AD 1896 (PDF). Athens: Charles Beck. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 01. 2013. g. Nepoznati parametar
|name-list-style=
ignorisan (pomoć) - Rezultati OI