Bagrat V od Gruzije
Bagrat V od Gruzije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. vek |
Datum smrti | 1393 |
Mesto smrti | Tbilisi, |
Porodica | |
Supružnik | Ana Komnin, kraljica Gruzije, Helena Velika Komnin |
Potomstvo | Giorgi VII od Gruzije, Konstantin I Gruzijski, Ulimpija, David Bagrationi |
Roditelji | David IX od Gruzije Sindukhtar Džakeli |
Dinastija | Bagrationi |
Bagrat V Veliki (gruzijski: ბაგრატ V დიდი, Bagrat V Didi) (umro 1393.) iz dinastije Bagration je bio sin gruzijskog kralja Davida IX i njegove supruge, Sindukhtar Džakeli. Bio je savladar od 1355. godine, a postao je kralj nakon smrti svog oca 1360. godine.
Život[uredi | uredi izvor]
Pravedan i popularan vladar, poznat i kao hrabar ratnik.[1] Trapezuntski hroničar Mihailo Panaret, savremenik kralja, opisuje ga kao „izvrsnog generala“.[2]
Kasnije je bio saveznik kana Zlatne Horde, Toktamiša, u njegovom ratu sa Timurom (poznatim i kao Tamerlan). U kasnu jesen 1386, ogromna Timurova vojska je napala Gruziju. Tbilisi je opkoljen i zauzet 21. novembra 1386, posle žestoke borbe. Grad je opljačkan, a kralj Bagrat V i njegova porodica su zatvoreni.[3] Iskoristivši ovu katastrofu, kraljevski vazal vojvoda Aleksandar I od Imeretija proglasio se za nezavisnog vladara i krunisao se za kralja Imeretije u manastiru Gelati 1387. godine.
Da bi obezbedio svoje puštanje na slobodu, kralj Bagrat V je pristao da pređe iz pravoslavnog hrišćanstva i postane musliman, iako se pretpostavlja da njegovo preobraćenje nije bilo stvarno, već da je bilo prividno.[4] Kan Timur je pristao da oslobodi kralja Bagrata V i poslao ga sa 12.000 vojnika nazad u Gruziju. Međutim, uz tajnu pomoć kralja Bagrata V, njegov sin Đorđe je potpuno uništio islamsku pratnju i oslobodio kralja.[5]
U proleće 1387. godine, kan Timur je ponovo napao Gruziju, ali nije mogao da natera Gruzijce na pokornost. Vest o pobuni u Persiji i invaziji Zlatne horde na Azerbejdžan primorala je Timura da se povuče.
Godine 1389, nakon smrti Aleksandra Imeretijskog, Kralj Bagrat V je ponovo mogao da njegovog naslednika postavi za vazalnog vojvodu.
Umro je 1393. godine, nasledio ga je njegov sin Đorđe.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Đorđe VII je bio sin kralja Bagrata V i njegove prve žene, kraljice Helene Velike Komnine, koja je umrla 1366. U junu 1367, kralj Bagrat V se oženio Anom Velikom Komnin, ćerkom cara Aleksija III od Trapezunta i Teodore Kantakuzin u crkvi Makrijali u Laciji.[6] Imali su četvoro dece:
- Konstantin I
- David
- Tamara (kasnije supruga kneza Elesa Baratašvilija
- Olimpijada (Ulumpia; kasnije žena kneza Kahabera Čijavadzea).[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ivane Javakhishvili, The History of the Georgian Nation, vol. 3, Tbilisi, 1982, pp. 180
- ^ Panaretos, ch. 105. Greek text and English translation in Scott Kennedy, Two Works on Trebyzond,
- ^ Panaretos, ch. 105. Greek text and English translation in Scott Kennedy, Two Works on Trebyzond, Dumbarton Oaks Medieval Library 52. . Cambridge: Harvard University. 2019. pp. 55.
- ^ At the Crossroads of Empires : 14th–15th Century Eastern Anatolia. Andrew Peacock, Between Georgia and the Islamic World: The Atabegs of Samc'xe and the Turks, Istanbul, p. 55
- ^ Rayfield, Donald (2012). Edge of empires : a history of Georgia. Reaktion Books. str. 148. ISBN 9781780230306.
- ^ Panaretos, Chronicle, ch. 87. English translation in Kennedy, Two Works on Trebyzond, p. 43
- ^ Ivane Javakhishvili, History of the Georgian Nation, Vol. 3, 1966, p. 278
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rayfield, Donald (2012). Edge of empires : a history of Georgia. Reaktion Books. str. 148. ISBN 9781780230306.