Balduin II Kurtene
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Balduin II Kurtene | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | krajem 1217. |
Mesto rođenja | Konstantinopolj, |
Datum smrti | oktobar 1273. |
Mesto smrti | Napulj, Napuljsko kraljevstvo |
Porodica | |
Supružnik | Marija Brijen |
Potomstvo | Filip Kurtene |
Roditelji | Petar Kurtene Jolanda Flandrijska |
Dinastija | Kurtene |
latinski car, titularni latinski car u egzilu | |
Period | (1228—1273) (od 1261. godine titularni latinski car u egzilu) |
Prethodnik | Robert I Kurtene |
Naslednik | nema (kao titularnog cara ga je nasledio Filip Kurtene) |
Savladar | Jovan Brijen |
Balduin II Kurtene (krajem 1217 — oktobar 1273) bio je latinski car u periodu od 1228. do 1261, a nakon toga titularni latinski car u egzilu do svoje smrti.
Oslabljena vlast[uredi | uredi izvor]
Presto je nasledio od cara Roberta Kurtenea. Već 1230. godine sklopio je savez sa Bugarskom protiv Epiraca. Posle pobede kod Klokotnice, bugarski car Jovan Asen II osvojio je celu oblast od Andrijanopolja do Drača. Na taj način je teritorija Latinskog carstva još više smanjena.
Asen je iskoristio borbe izmađu latinskih barona i 1232. godine je primio pravoslavlje. Za vreme Balduinove vladavine Sveti Sava je prošao kroz Carigrad. Godine 1235. sklopljen je galipoljski, nikejsko-bugarski savez protiv Balduina i iste godine, ili 1236, su opseli Carigrad, uz pomoć mletačke flote dužda Đakoma Tijepoloa bili poraženi[1]. Godine 1241. grad su ponovo opsedali Mongoli, ali grad je ponovo odoleo napadima.
Od 1243. godine latinski neprijatelji, Srbija i Nikejsko carstvo, su osetno ojačali. Nikejci su do 1247. godine, sveli Latinsko carstvo na Carigrad sa okolinom, a grad se najviše branio uz pomoć gradskih bedema. Sam Balduin morao je da da sina Filipa duždu Đakomu Tijepolou, kao novčani zajam. Godine 1259. morao je da pošalje vojsku u Pelagoniju, u pomoć svojim vazalima. Iako je imala oko 10.000 ljudi (više i od Nikejaca, koji su imali oko 6.000 ljudi), latinska vojska je poražena, pošto je pretrpela ogromne gubitke. Dana 25. jula 1261. godine, u grad su po noći upale nikejske čete i uz pomoć đenovljanske flote, osvojili ga, a Balduin je pobegao u Napulj. Pošto je osvojio Carigrad i isterao Balduina i Mihajlo VIII Paleolog zvanično se krunisao 15. avgusta u Aja Sofiji za prvog cara nove Vizantije.
Titularna vlast[uredi | uredi izvor]
Mletački dužd Lorenco Tijepolo i Napuljci su uz pomoć pape 1263. ili 1264. godine. Balduin je u maju 1267. na dvoru pape sklopio ugovor sa Napuljcima. Napuljski kralj Karlo I Anžujski je u februaru 1271. godine iskoristio smrt epirskog despota Mihajla II Duke i osvojio Drač, pa iz tog grada osvojio Avalonu, Berat, Kroju i ostale gradove redom. Antigrčkom savezu pridružila se Bugarska, Srbija i Albanija u septembru 1271. godine.
Arbanasi su tada osnovali svoju prvu samostalnu državu, na čijem je čelu od 1272. godine bio kapetan-maršal od Drača. On je morao da da Anžujcima 6 uglednih taoca. U to vreme, tačnije u maju 1273. godine, Srbi, Bugari i tesalijski sevastokrator, Mihajlov brat, odnosno vizantijski suvladar, Jovan Paleolog. Drugim rečima, kako bi se ponovo stvorilo Latinsko carstvo, u savez su ušle sve one zemlje koje su bile u savezu protiv Latina.[2] Usred te velike akcije, umro je Balduin oktobra 1273. godine.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Filip I | ||||||||||||||||
8. Luj VI | ||||||||||||||||
17. Berta od Holandije | ||||||||||||||||
4. Petar I Kurtene | ||||||||||||||||
18. Humbert II od Savoje | ||||||||||||||||
9. Adelaida od Savoje | ||||||||||||||||
19. Gizela od Burgundije | ||||||||||||||||
2. Petar II Kurtene | ||||||||||||||||
20. Miles de Courtenay | ||||||||||||||||
10. Renaud de Courtenay | ||||||||||||||||
21. Ermengarde of Nevers | ||||||||||||||||
5. Elisabeth de Courtenay | ||||||||||||||||
11. Hawise du Donjon | ||||||||||||||||
1. Balduin II Kurtene | ||||||||||||||||
24. Balduin III od Enoa | ||||||||||||||||
12. Balduin IV od Enoa | ||||||||||||||||
25. Yolande of Guelders | ||||||||||||||||
6. Balduin V od Enoa | ||||||||||||||||
26. Godfrey I, Count of Namur | ||||||||||||||||
13. Alisa od Namira | ||||||||||||||||
27. Ermesinde of Luxembourg | ||||||||||||||||
3. Jolanda Flandrijska | ||||||||||||||||
28. Theodoric II, Duke of Lorraine | ||||||||||||||||
14. Thierry, Count of Flanders | ||||||||||||||||
29. Gertrude of Flanders | ||||||||||||||||
7. Margarita I Flandrijska | ||||||||||||||||
30. Fulk I Jerusalimski | ||||||||||||||||
15. Sibila Anžujska | ||||||||||||||||
31. Ermengarda Anžujska, grofica Mena | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]