Pređi na sadržaj

Барска кокица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Barska kokica
Gallinula chloropus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
G. chloropus
Binomno ime
Gallinula chloropus
( Linnaeus, 1758)[1]
Podvrste
  • G. c. chloropus
  • G. c. orientalis
  • G. c. meridionalis
  • G. c. pyrrhorrhoa
  • G. c. guami
Areal barske kokice
  u vreme gnežđenja
  u vreme zimovanja
  u toku cele godine
Sinonimi

Fulica chloropus Linnaeus, 1758

Barska kokica[2] ili žurka[3] (lat. Gallinula chloropus, rus. Камышница) je vrsta ptice iz porodice barskih koka (lat. Rallidae). Naseljava veliki deo Starog sveta.[4] Nastanjuje močvare sa bogatom priobalnom vegetacijom, bare, ribnjake i slična vodena staništa. Nije prisutna na polovima i mnogim tropskim šumama.

Blisko srodnu vrstu Gallinula galeata iz Novog sveta, danas kao posebnu vrstu priznaje većina ornitoloških organizacija,[4] počevši od Američke Ornitološke Unije i Međunarodne Ornitološke Unije.[5]

Opis[uredi | uredi izvor]

Barska kokica leži na gnezdu
Barske kokice na stopalima između prstiju nemaju plovne kožice

Perje barske kokice je crne i tamnosmeđe boje, sa izuzetkom donje strane repa koje je bele boje i nekoliko belih pera na krilima u predelu lakta, noge su žute, na čelu ima pločicu (lisu) crvene boje, a kljun sem vrha je crvene, dok je vrh kljuna žute boje.

Mladi ptići nemaju crvenu lisu na čelu. Kod odraslih, vrh lise je pri vrhu zaobljen, po čemu se barska kokica razlikuje od srodne vrste Gallinula galeata iz Novog sveta, kojoj je vrh lise četvrtastog oblika.

Barska kokica je ptica srednje veličine, dostiže dužinu od 30 - 38 cm i raspon krila od 50 - 62 cm. Odrasle jedinke dostižu težinu od 192 - 500 g.[6]

Barska kokica se oglašava na različite načine, obično je tiha, ali u slučaju opasnosti proizvodi glasan i oštar zvuk kojim upozorava ostale ptice.[7]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Naseljava vodena staništa sa stajaćom i sporotekućom vodom, kao što su močvare, bare, ribnjaci, kanali, jezera bogata vegetacijom i sl. Ima je čak i u gradskim parkovima. U oblastima gde se tokom zime voda zamrzava, kao što je Istočna Evropa, ona je selica.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Hrani se raznim vrstama vodenog bilja, kao i malim vodenim organizmima. Hrani se pored vode ili u samoj vodi, ponekad dok hoda po listovima lokvanja ili tako što do pola zaranja pod vodu da bi doprla do hrane (glava je pod vodom, a rep na površini). Obično su tajanstvene ptice, ali u nekim oblastima mogu delovati pitomije. Uprkos gubitku staništa na delu areala, vrsta je i dalje brojna i raširena.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Jaja barske kokice u gnezdu

Tokom sezone parenja teritorijalna je vrsta. Gnezdo gradi na tlu u gustoj vegetaciji. U oblastima sa umerenom klimom na severnoj hemisferi, leženje počinje u proleće, između sredine marta i sredine maja. Ženka obično polaže 8 jaja na početku sezone; a legla koja su kasnije položena imaju 5–8 ili čak manje jaja. Napuštena gnezda ponekad koriste druge ženke. Inkubacija traje oko tri nedelje. Oba roditelja leže na jajima i hrane ptiće. Ptići se izležu posle 40–50 dana, a nekoliko nedelja nakon izleganja, postaju samostalni, polno zreli postaju već sledeće sezone. Kada su ugroženi, ptići se penju na leđa odraslih, nakon čega odrasla ptica noseći mladunce na leđima odleće na sigurno.[7][8]


Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b BirdLife International (2016). Gallinula chloropus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 12. 9. 2019. 
  2. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 11. 06. 2020. g. Pristupljeno 14. 07. 2018. 
  3. ^ Pravopis srpskoga jezika. Matica srpska. 2011. str. 359. 
  4. ^ a b „Common Moorhen (Gallinula chloropus) Linnaeus, 1758”. Avibase. Pristupljeno 1. 11. 2013. 
  5. ^ Chesser, R. Terry; et al. (2011). "Fifty-second supplement to the American Ornithologists' Union Check-List of North American Birds."
  6. ^ "Common moorhen media" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jul 2018) at ARKive Retrieved 25. 2. 2013.
  7. ^ a b Snow, David W. et al. (1998). "The Complete Birds of the Western Palaearctic on CD-ROM."
  8. ^ Mann, Clive F. (1991). "Sunda Frogmouth Batrachostomus cornutus carrying its young."

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Chesser, R. Terry; Banks, Richard C.; Barker, F. Keith; Cicero, Carla; Dunn, Jon L.; Kratter, Andrew W.; Lovette, Irby J.; Rasmussen, Pamela C.; Remsen, J. V.; Rising, James D.; Stotz, Douglas F.; Winker, Kevin (2011). „Fifty-second supplement to the American Ornithologists' Union Check-List of North American Birds”. Auk. 128 (3): 600—613. doi:10.1525/auk.2011.128.3.600. 
  • Mann, Clive F. (1991). „Sunda Frogmouth Batrachostomus cornutus carrying its young” (PDF). Forktail. 6: 77—78. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 07. 2018. 
  • Snow, David W.; Perrins, Christopher M.; Doherty, Paul; Cramp, Stanley (1998). The Complete Birds of the Western Palaearctic on CD-ROM. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-268579-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]