Bahitžan Kanapjanov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bahitžan Kanapjanov
Bahitžan Kanapjanov 2023. godine
Lični podaci
Puno imeBahitžan Musahanovič Kanapjanov
Datum rođenja(1951-10-04)4. oktobar 1951. (72 god.)
Mesto rođenjaSovjetski Savez Kokšetau, Kazaška Sovjetska Socijalistička Republika, SSSR
Državljanstvo SSSR →  Kazahstan
Porodica
RoditeljiMusahan Kanapjanov
Književni rad
Jezik stvaranjakazaški jezik, ruski jezik
Žanrpoezija, proza, novinarstvo
Najvažnija dela„Roda iznad reke Pripjat”, „Nomadska zvezda”, „Tamni Mesec”
Zvanični veb-sajt
http://bkanapyanov.info

Bahitžan Musahanovič Kanapjanov (kaz. Бақытжан Мусаханұлы Қанапиянов, rus. Бахытжан Мусаханович Канапьянов, Kokšetau, 4. oktobar 1951. godine), kazaški je književnik, pesnik i prozaik, književni prevodilac, scenarista, društveni aktivista, direktor prve nezavisne izdavačke kuće u Kazahstanu[1]. Učesnik je saniranja havarije na Černobiljskoj nuklearnoj elektrani. Dobitnik Državne nagrade Republike Kazahstan po imenu Abaja za 2020. godinu.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Kanapjanov je rođen 4. oktobra 1951. godine u gradu Kokšetau u učiteljskoj porodici. U školu je pošao u selu Sirimbet, gde se nalazilo porodično imanje učenjaka i istoričara Čokana Valihanova (1835—1865), rođaka pesnikovih predaka[1].

Po prvostečenom obrazovanju Bahit je inženjer metalurgije, a potom je završio Više kurseve za režisere i scenariste u Moskvi u klasi Emila Lotjanua, potom Više književne kurseve pri Udruženju književnika SSSR na seminarima Aleksandra Mežirova[2].

Radio je kao istraživački inženjer na Institutu metalurgije Akademije nauka Kazaške SSR, a i kao scenarista, režiser i urednik u filmskim studijima „Kazahfilьm” i „Mosfilьm”, u produkciji Kazahstana.

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Godine 1971. upoznao se sa Olžasom Sulejmanovim, što je uticalo na dalji književni rad mladog pesnika.

Prve pesme je objavio 1975. godine u časopisu „Prostor”, zatim je poeziju i poeme objavljivao u periodici mnogih država sveta. Autor je više od trideset knjiga poezije i proze, koje su izlazile u izdavaštvima Kazahstana, Rusije, Belorusije[3], Jermenije, Ukrajine, SAD, Velikoj Britaniji, Maleziji, Poljskoj, Francuskoj, Srbije[4], Bosne i Hercegovine[5], Hrvatske, Mongoliji, Turskoj.

Autor je ideje o održavanju Svetskog dana poezije[6], za koju se čulo prvi put 1996. godine u Almatiju, na pesničkoj večeri Andreja Voznesenskog i Bele Ahmaduline[7].

Titule i članstva[uredi | uredi izvor]

Kanapjanov je poznat[2] kao:

Društveni aktivizam[uredi | uredi izvor]

Godine 1984. Kanapjanov je postao glavni urednik jedne od najvećih izdavačkih kuća u Kazahstanu - „Žalin”. Zadržao je ovu poziciju sve do 1991. kada su se SSSR, komunistička partija i svi mehanizmi cenzure urušili. To mu je omogućilo da osnuje prvu nezavisnu izdavačku kuću u Kazahstanu: „Žibek Žoli” (Put svile). Danas je „Žibek Žoli” poznat po stalnoj podršci mladim autorima[9], a posebno pesnicima u Kazahstanu, Rusiji i širom sveta. „Žibek Žoli” objavljuje naučne studije iz oblasti obrazovanja, folklora, filozofije, lingvistike i istorije.

Sovjetska medalja kojom su nagrađivani likvidatori Černobiljske havarije

Kanapjanov je bio aktivni član pokreta „Nuklearno razoružanje” i zajedno sa Olžasom Sulejmenovom bio je jedan od osnivača pokreta „Nevada-Semej”, čiji je krajnji cilj bio da se zatvore centri za nuklearna ispitivanja u Semipalatinsku i Nevadi[10]. Bio je volonter u Černobilju pokušavajući da podigne svetsku svest o Černobiljskoj katastrofi. Ovi napori su rezultirali zbirkom poezije „Roda nad rekom Pripjat” koja je kasnije prevedena na mnoge jezike.

Danas se dela Bahitžana Kanapjanova mogu čitati na engleskom, francuskom, nemačkom, finskom, ruskom, beloruskom, ukrajinskom, jakutskom, poljskom, srpskom[11], hrvatskom, makedonskom, korejskom i malajskom jeziku.

Kanapjanov na Balkanu[uredi | uredi izvor]

Poezija Bahitžana Kanapjanova je na srpskom jeziku objavljena u dve knjige: Alma-jabuka[12] i Zlatna tišina, u prevodu Dajane Lazarević, 2020. godine. Svega godinu dana kasnije, pojavile su se zbirke Kanapjanova Među listovima (Bosna i Hercegovina) i Vjetar uspomena (Hrvatska). Očekuju se i zbirke na albanskom, makedonskom i slovenačkom jeziku[13].

Zbirke poezije[uredi | uredi izvor]

  • Noćna hladnoća / Nočnaя prohlada (1977);
  • Odrazi / Otraženiя (1979);
  • Osećanje sveta / Čuvstvo mira (1982)[7];
  • Grana / Vetvь (1985);
  • Linija sudbine / Liniя sudьbы (1987);
  • Roda nad rekom Pripjat: pesme i proza / Aist nad Pripяtью: stihi i proza. — Almatы: «Žalыn», (1987)[8];
  • Nomadska zvezda: pesme i poeme / Kočevaя zvezda: stihi i poэmы. — Almatы: «Žazušы», (1991);
  • Planinska zemlja / Gornaя okraina (1995);
  • Vreme tišine / Vremя tišinы (1995);
  • Iznad nivoa života / Nad urovnem žizni (1999);
  • Tikširau / Tikšыrau (2001);
  • Odmor nomada / Kanikulы kočevья (2003);
  • Plivaju oblaci / Plыvut oblaka (2003);
  • Tamni Mesec / Smuglaя Luna (2006[14]).

Prozna dela[uredi | uredi izvor]

  • Bahčisaraj / Bahčisaraй. // Dewan Sastera, bil. 4, jilid 33. Kuala Lumpur, 2003, hlm. 51-53;
  • Pauza za kafu / Kofe-breйk (Zametki, Эsse, Dialogi). — «Prostor», 2004;
  • Letnji bioskopski repertoar / Letniй kinoteatr (rasskaz); Varnice / Svetlяčki (povestь)// Niva, № 2. Astana, 2008, s. 89-119. (Kelip-Kelip - 2020).[15]

Prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Kiz-Žibek / Kыz-Žibek. — Žalыn, 1988.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Scenarija
  • Škola za radne profesije / Škola rabočih professiй, Kazahfilm, (1979);
  • Vršnjaci / Rovesniki (1980);
  • Abaj. Život i stvaralaštvo / Abaй. Žiznь i tvorčestvo» (1980);
  • Balhaška saga / Balhašskaя saga (1990);
  • Poslednja jesen Šakarima / Poslednяя osenь Šakarima (1992);
  • Nesanica: Pariz / Bessonnica: Pariž (1996);
  • Slobodni grad Frankfurt / Volьnый gorod Frankfurt (1997);
  • Porke? / Purkua? (1998).[7]
Autor i režiser
  • Pejzaži / Landšaftы (1999);
  • Dan - Rafael / Denь — Rafaэlь (2000);
  • Skrimtimnim / Skrыmtыmnыm (2000);
  • Fud - bal / Fut-bolь (2000);
  • Međunarodni dan poezije / Meždunarodnый denь poэzii (2000).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Laureat je mnogih međunarodnih književnih nagrada, među kojima su „Alaš”, „Tarlan”, Međunarodni pesnički konkurs „Nade lira zlatna” (Njujork, SAD, 2004), Sveruska nagrada Antona Delviga (2013), nagrada M.O. Auezova kazaškog PEN-kluba (2014). Njegova pesnička dela su ušla u književne antologije i zbirke poezije sveta[16].

Zaslužni je aktivista Republike Kazahstan (2011), zaslužni radnik Republike Kazahstan (1998), pobednik narodnog glasanja „El Tulgasi – Ime Otadžbine” u nominaciji „Kultura i umetnost” (2012).

Nagrađen je ordenima „Parasat”, „Dostik” 2. stepena, „Za doprinos kulturi” Međunarodnog komiteta mira i sloge (Moskva), medaljama Kazahstana, Rusije, Ukrajine[2].

Dobitnik je Državne nagrade Republike Kazahstan po imenu Abaja za 2020. godinu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Kanapьяnov Bahыtžan Musahanovič”. Bard. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  2. ^ a b v „Bahыtžan Kanapьяnov”. Gorkiy fest. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  3. ^ „Žan Bahыt (Bahыtžan Kanap’яnaў). Kazahstan. Veršы”. Sozvichie. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  4. ^ Lazarević, Dajana. „Pesnik iz Kazahstana osvaja srca srpskih čitalaca”. AS Info. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  5. ^ Lazarević, Dajana. „Književnik iz Kazahstana osvaja svet”. Kulturni kišobran. Arhivirano iz originala 08. 08. 2021. g. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  6. ^ „Bahыtžan Kanapьяnov”. Adebi Portal. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  7. ^ a b v „Bahыtžan Kanapьяnov/Bakhytzhan Kanapyanov”. Peoples. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  8. ^ a b „Aist nad Pripяtью”. KazPravda. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  9. ^ „«Molodыh pisateleй dolžno podderžatь gosudarstvo» — Bahыtžan Kanapьяnov”. 365 Info. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  10. ^ „Učastie v antiяdernom dviženii. Vsemirnый denь poэzii. Filьmografiя”. EL KZ. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  11. ^ Bahit, Žan (2020). Zlatna tišina. Beograd: UPS. str. 5. 
  12. ^ Bahit, Žan (2020). Alma-jabuka. Beograd: Alma. str. 3. 
  13. ^ Bahit, Žan (2020). Među listovima. Zvornik: ASoglas. str. 101. 
  14. ^ „Bahыtžan Kanapьяnov — o poэte”. Livelib. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  15. ^ Ananьeva, Svetlana. „PROZA BAHЫTŽANA KANAPЬЯNOVA: STILЬ I ARHITEKTONIKA”. PPS. Pristupljeno 9. 8. 2021. 
  16. ^ „Kanapьяnov Bahыtžan”. Promegalit. Pristupljeno 9. 8. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bahtin M. Voprosы literaturы i эstetiki. — M.: «Hudožestvennaя literatura», 1975
  • V. P. Maksimov «Svet kočevoй zvezdы», M, 2000
  • Na stыke vekov. Literaturnыe materialы o tvorčestve B. Kanapьяnova. — Almatы: «Galыm», 2001.
  • Manannikova, L. B. «Stihi pod vzglяdom neba. Эtюdы o poэzii B. Kanapьяnova», 2002
  • Badikov, V. V. «Liniя sudьbы. Tvorčestvo Bahыtžana Kanapьяnova v istoriko-literaturnom kontekste эpohi» (2002)
  • Badikov, V. V. Novыe vetrы: očerki sovremennogo literaturnogo processa Kazahstana / V. V. Badikov. — Almatы: «Žibek žolы», 2005.
  • Keleйnikova N. M. «Batыtžan Kanapьяnov — poэt, filosof, živoй klassik», Vestnik Pяtigorskogo lingvističeskogo universiteta, 2003, № 1.
  • Kazahskaя literatura: hrestomatiя: učebnoe posobie dlя 10—11 kl. obщeobrazovatelьnoй školы / sost. H. A. Adibaev. — Almatы: «Mektep», 2004.
  • Golьbraht, M. Uslыšatь nebo i zemlю: o knige B. Kanapьяnova «Stihi pod vzglяdom neba» // Knigolюb. — 2002.- № 13 (iюlь).
  • Golьbraht, M. Ničto tak ne stavit vsё na svoi mesta — kak vremя: beseda s poэtom B. Kanapьяnovыm // Knigolюb. — 2002. — № 13 (iюlь).
  • Dergačёv, V. Poэt nočnoй prohladы: o B. Kanapьяnove // «Novoe pokolenie», 21 sentяbrя 2001.
  • Džuanыšbekov, N. Tvorčeskiй portret pisatelя: Bahыtžan Kanapьяnov: istoriя kazahstanskoй literaturы // Knigolюb.- 2006.- № 3.
  • Kešin, K. Pora zrelosti: tvorčeskiй portret poэta B. Kanapьяnova // «Mыslь». — 2001. — № 9.
  • Kešin, K. Posadi derevo, čelovek!: poэtu B. Kanapьяnovu — 50 let // «Kazahstanskaя pravda», 18 sentяbrя 2001.
  • Kešin, K. Nad urovnem žizni: beseda s poэtom B. Kanapьяnovыm // «Kazahstanskaя pravda», 10 яnvarя 2000.
  • Kuznecova, E. V zabote o večnom bыtii kulьturы: kulьturnoe nasledie: [o knige B. Kanapьяnova «Kazahskaя юrta»] // «Kazahstanskaя pravda», 23 sentяbrя 2006.
  • Kurpяkova, N. Konstanta večnыh stranstviй: o knige B. Kanapьяnova «Kanikulы kočevья» // «Kazahstanskaя pravda», 2 dekabrя 2006.
  • Šaškova, L. Zvёzdnoe kočevьe: na soiskanie Gosudarstvennoй premii: [o pisatele B. Kanapьяnove] // «Kazahstanskaя pravda», 27 noяbrя 2004.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Бахитжан_Канапјанов&oldid=26819706”