Bačko Gradište

Koordinate: 45° 31′ 52″ S; 20° 01′ 24″ I / 45.531109° S; 20.023382° I / 45.531109; 20.023382
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bačko Gradište
Ulica i katolička crkva u Bačkom Gradištu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBečej
Stanovništvo
 — 2011.Pad 5110
 — gustina73/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 31′ 52″ S; 20° 01′ 24″ I / 45.531109° S; 20.023382° I / 45.531109; 20.023382
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina81 m
Površina69,8 km2
Bačko Gradište na karti Srbije
Bačko Gradište
Bačko Gradište
Bačko Gradište na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21217
Pozivni broj021
Registarska oznaka

Bačko Gradište, ranije Feldvarac (mađ. Bácsföldvár) je naselje u opštini Bečej, u Južnobačkom okrugu, u Srbiji. Smešteno je pokraj reke Tise. Prema popisu iz 2011. godine, naselje je imalo 5110 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kralj Žigmund Luksemburški je poklonio Bačko Gradište 1387. porodici Gorjanski. U tursko doba pripadalo je segedinskoj nahiji. Godine 1580. bilo je srpsko mesto i imalo je 4, a 1519. ima 12 poreznih domova. Po oslobođenju od Turaka postalo je Bačko Gradište šanac u potiskoj granici. Godine 1720. bilo je još potpuno srpsko mesto i imalo je 39 popisanih srpskih domova.

Posle razvojačenja potiske granice počelo je u Bačkom Gradištu naseljavanje Mađara. U buni 1848/1849. godine selo je mnogo stradalo.

Podignuto je 1857. godine zvono na toranj pravoslavnog hrama. Zvono teško 12 centi i 38 funti izlio je novosadski zvonolivac Pavle Valer.[1] Novo templo uradio je ikonorezac Jovan Sitkej iz Starog Bečeja.[2]

Kupili su pretplatom Vukovu knjigu "Srpske narodne pripovetke" 1870. godine prvi umni ljudi iz mesta: pop Stevan Kirić paroh i učitelji, muške škole - Simeon Ninković, a ženske škole - Milan Letić.[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Etnički sastav 1910.[4][uredi | uredi izvor]

Mađari Srbi Jevreji
3934 2890 98

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bačko Gradište živi 4215 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,1 godina (37,0 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 2029 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,68.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 6.512
1953. 6.178
1961. 6.106
1971. 5.986
1981. 5.764
1991. 5.625 5.495
2002. 5.445 5.519
2011. 5.110
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Mađari
  
2.519 46,26%
Srbi
  
2.417 44,38%
Jugosloveni
  
151 2,77%
Hrvati
  
67 1,23%
Romi
  
51 0,93%
Crnogorci
  
40 0,73%
Muslimani
  
12 0,22%
Slovaci
  
3 0,05%
Rusini
  
3 0,05%
Bunjevci
  
3 0,05%
Slovenci
  
2 0,03%
Nemci
  
2 0,03%
Albanci
  
2 0,03%
Ukrajinci
  
1 0,01%
Makedonci
  
1 0,01%
Bošnjaci
  
1 0,01%
nepoznato
  
84 1,54%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1857. godine
  2. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1858. godine
  3. ^ "Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pripovetke", Beč 1870. godine
  4. ^ Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, I. knjiga., Zagreb : Bibliografski zavod d.d., 1925, str. 114.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]