Bajmok

Koordinate: 45° 58′ 05″ S; 19° 25′ 23″ I / 45.9680787° S; 19.4230507° I / 45.9680787; 19.4230507
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bajmok
Katolička crkva i pored nje zvono pravoslavne crkve
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSevernobački
GradSubotica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 7.414
 — gustina55*/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 58′ 05″ S; 19° 25′ 23″ I / 45.9680787° S; 19.4230507° I / 45.9680787; 19.4230507
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina134 m
Površina133,7* km2
Bajmok na karti Srbije
Bajmok
Bajmok
Bajmok na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj24210
Pozivni broj024
Registarska oznakaSU

Bajmok (mađ. Bajmok, hrv. Bajmak,[1] nem. Nagelsdorf) je naseljeno mesto u gradu Subotici, u Severnobačkom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2022. bilo je 6093 stanovnika.

Do 1966. godine je ovo naselje sedište Opštine Bajmok koju su činila naseljena mesta: Bajmok (uključujući i Mišićevo koje u to vreme nije imalo status samostalnog naseljenog mesta) i Đurđin.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Bajmok se nalazi u plodnoj Panonskoj niziji, 9 km od srpsko-mađarske granice, 23 km od Subotice, 29 km od Bačke Topole, 33 km od Sombora i 101 km od Novog Sada. S tim gradovima je povezan dobrim asfaltnim putem. Ipak, najvažnija komunikacija je železnička pruga koja Bajmok spaja sa Suboticom i Somborom, te sa drugim mestima kroz koja prolazi.

Obližnja naselja su na jugozapadu Aleksa Šantić, udaljen 9 km, na jugu Pačir, takođe udaljen 9 km, i na istoku Mišićevo, udaljeno 6 km. Takođe, u blizini se nalaze grupe salaša Skenderovo i Mađarski salaši. Pomenuta sela prirodno gravitiraju Bajmoku koji za njih predstavlja trgovački i privredni centar, iako Bajmoku, kao mesnoj zajednici, pripadaju samo Mišićevo i Mađarski salaši.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je na prostoru Bajmoka postojalo selo još u X veku pre nove ere. Međutim, pošto nisu vršena arheološka ispitivanja, za to ne postoje verodostojni dokazi. Jedino se može tvrditi da su ovde živeli Avari i plemena Sarmata, o čemu svedoče ostaci groblja koje se nalazi oko 1 km jugoistočno od centra sela. Do otkrića ovog groblja je došlo slučajno za vreme izgradnje puta prema Subotici, 1927. godine.

Prvi pisani dokument koji se odnosi na Bajmok potiče iz XV veka i u njemu se naselje prvi put pominje kao selo.

Za vreme turske okupacije od 1526. do 1697. godine Bajmok nije nikad prestao da postoji, ali je zabeleženo da je menjao broj stanovnika u pojedinim periodima. Godine 1763. izvršene su pripreme za naseljavanje Nemaca u Bačku i Banat. Predložena je da se bajmočka pustara naseli kako bi se olakšao transport vojnika. Krajem 1771. godine gradska komisija vrši premeravanje naselja i određuje mesto za izgradnju važnijih zgrada. Tada je između ostalog na mestu stare kapele izgrađena crkva, koja je kasnije obnovljena 1845. godine.

Posle Prvog svetskog rata se u severnom delu Bajmoka, vrši parcelisanje zemljišta i naseljavanje ratnih dobrovoljaca iz Srbije, Crne Gore, Like itd. Proces je izvršen u razdoblju od 1921. do 1924. godine. Novo naselje Rata, koje je postalo sastavni deo Bajmoka, dobilo je ime po načinu otplate dobivenog zemljišta (na rate). Na sličan način je 1925. godine nastalo naselje Mišićevo, koje je dobilo ime po Živojinu Mišiću, komandantu srpske vojske na solunskom frontu.

U Drugom svetskom ratu Bajmok je bio pod okupacijom fašističke Mađarske. Slovensko stanovništvo je palo u nemilost. Svi naseljenici, dobrovoljci i kolonisti sa Rate i Mišićeva deportovani su u logore u Mađarsku, gde je najveći broj ostao do završetka rata. U njihove kuće naseljeni su seljaci iz Erdelja i Bukovine, koji su tu živeli sve do kraja septembra 1944. godine. Bajmok je konačno oslobođen 19. oktobra iste godine.

Kulturni život, ustanove[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalaze Skulptura Sveto Trojstvo u Bajmoku, OŠ „Vuk Karadžić” Bajmok i FK Radnički Bajmok.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Broj stanovništva Bajmoka raznih godina:

Što se tiče etničke strukture stanovništva, Bajmok je oduvek bio mešovit. Kao prvi stanovnici pominju se Mađari. Istorijski podaci sa kraja XVI veka govore o Novom Bajmoku kog su naseljavali Srbi. Oko 1744. godine srpske porodice napuštaju selo i tada većinu stanovništva sačinjavaju Mađari i Bunjevci. Nešto kasnije počinje naseljavanje nemačkih porodica.

Etnička struktura 1900. godine:

  • Mađari — 3.599 (47,4%)
  • Bunjevci — 1.980 (26,1%)
  • Nemci — 1.980 (26,1%)
  • Srbi — 21
  • Slovaci — 8
  • ostali.

Etnička struktura 1931. godine:

  • Jugosloveni — 4.597 (40,6%)
  • Mađari — 4.276 (37,8%)
  • Nemci — 2.347 (20,7%)
  • Jevreji — 79
  • Rusi — 16
  • ostali.

Posle Drugog svetskog rata stanovništvo nemačkog porekla (Dunavske Švabe) napušta Bajmok, a u njega se doseljava oko 2.370 novih kolonista. To su, uglavnom, Srbi iz Like, iz okoline Drežnice čije su kuće bile uništene u Drugom svetskom ratu i koji su bili prinuđeni da migriraju u Vojvodinu.

U selu Bajmok živi 7018 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,6 godina (39,7 kod muškaraca i 43,4 kod žena). U naselju ima 3175 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,69.

Stanovništvo u ovom selu veoma je nehomogeno (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 11.188
1953. 10.829
1961. 11.117
1971. 10.307
1981. 9.586
1991. 8.620 8.434
2002. 8.586 8.726
2011. 7.414
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[3]
Srbi
  
2.557 34,49%
Mađari
  
2.052 27,68%
Bunjevci
  
1.098 14,81%
Hrvati
  
482 6,50%
Jugosloveni
  
103 1,39%
ostali i nepoznato
  
1.122 15,13%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Napomene[uredi | uredi izvor]

→ * — Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Bajmok, na kojoj se nalaze dva naselja, Bajmok i Mišićevo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hrvatski nazivi naseljenih mjesta”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2014. g. Pristupljeno 29. 12. 2014. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]