Pređi na sadržaj

Begonija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Begonija
Begonia obliqua
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Cucurbitales
Porodica: Begoniaceae
Rod: Begonia
L.
Tipska vrsta
Begonia obliqua L.
Vrste

Begonija je rod višegodišnjih svrivenosemenica iz porodice Begoniaceae. Javljaju se u tropskim i suptropskim vlažnim predjelima Južne i Centralne Amerike, Afrike i južne Azije. Neke vrste begonija se obično gaje u zatvorenom prostoru kao kućne biljke u toku hladnijih zimskih perioda.Rod sadrži 1.795 različitih vrsta biljaka. Begonije su poreklom iz vlažnih suptropskih i tropskih klima. U hladnijoj klimi neke vrste se gaje na otvorenom u letnjem periodu zbog svojih svetlih šarenih cvetova koji imaju čašični list ali ne i latice.

Roze cvet Begonije

Opis[uredi | uredi izvor]

Neke vrste begonija mogu da porastu čak i do 3 metra, dok su neke visoke svega nekoliko centimetara. Boja begonija može biti različita, mada su najčešće bijele, roze, žute i narandžaste. Ekstremno je lako za održavanje. List je najčešće malo nakriv, a neki su i okrugli, srcoliki, jajasti itd. Sa 1.795 vrsta, Begonija je peta po veličini vrsta skrivenosemenica.[1][2] Vrste su kopnene (ponekad epifite) biljke ili žbunaste i javljaju se u suptropskim i tropskim vlažnim zonama u Južnoj i Centralnoj Americi, Africi i Južnoj Aziji. Kopnene vrste u divljini su obično uspravnog stabla, rizomnog ili gomoljastog. Biljke su jednodomne sa nehermafroditskim muškim i ženskim cvetovima koji se javljaju odvojeno na jednoj biljci; muški cvetovi sadrže brojne prašnike, a ženski velike zaostale jajnike i dve do četiri razgranate ili tuvrnute tučkove. Kod većini vrsta, voće je krilata čahura koja sadrže brojna mala semena, iako je bobičasto voće takođe poznato. Listovi koji su često veći i različito označeni ili šareni su najčešće asimetrični (nejednakih strana).

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Ime vrste Begonija, izmislio je Čarls Plumijer, francuski pokrovitelj za botaniku i prihvaćen je od strane Karl fon Linea 1753. godine, kao počast Mišelu Begonu, bivšem guverneru francuske kolonije San Domingo (sada Haiti).

Gajenje[uredi | uredi izvor]

Saksijska begonija anđeoska krila (Begonia aconitifolia × B. coccinea)

Različite vrste beoginija imaju različite potrebe, ali većina vrsta su poreklom iz tropskih regiona, tako da njihovi hibridi zahtevaju toplije temperature. U principu, begonije zahtevaju dobro isušeno zemljište koje nije ni stalno vlažno, ali koje nije u potpunosti isušeno. Mnoge begonije će rasti i cvetati tokom cele godine, osim gomoljastih begonija koji uglavnom imaju period mirovanja. Tokom ovog perioda mirovanja, gomoljaste begonije se mogu čuvati na hladnom, suvom mestu. Većina begonija može da se gaji na otvorenom tokom cele godine na suptropskoj ili tropskoj klimi, ali i u područjima sa umerenom klimom begonije se gaje na otvorenom terenu kao godišnjaci, ili kao kućne ili biljke u staklenim baštama.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Razmnožavanje begonija se vrši uglavnom sjemenom, reznicama, lišćem ili gomoljem. Procesi su spori i mogu trajati između tri i šest mjeseci, prije nego što nova biljka nikne. 

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Begonia - Welcome”. 
  2. ^ Frodin, David G. (2004). „History and concepts of big plant genera”. Taxon. 53 (3): 753—776. JSTOR 4135449. doi:10.2307/4135449. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]