Bezbedno sakupljanje i rukovanje uzorcima za testiranje na kovid 19

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Centar za bezbedno sakupljanje i rukovanje uzorcima za testiranje na kovid 19

Bezbedno sakupljanje i rukovanje uzorcima za testiranje na kovid 19 zasniva se na primeni testa i testiranju uzorka gornjih disajnih puteva na trenutne infekciju SARS-KoV-2 virusom, koji se obavlja isključivo prema uputstvima proizvođača (jer neki od tipova uzoraka neće biti prikladni za sve testove).[1]

Bezbedno sakupljanje i rukovanje uzorcima[uredi | uredi izvor]

Za zdravstvene radnike koji prikupljaju uzorke ili rade u krugu od 6 stopa od pacijenata za koje se sumnja da su zaraženi SARS-KoV-2, važno je održavati odgovarajući nivo kontrole infekcije korišćenjem:

  • preporučene ličnu zaštitnu opremu, koja uključuje respirator N95 ili viši nivo zaštite (masku za lice ako respirator nije dostupan),
  • zaštitu za oči,
  • rukavice i
  • ogrtač.
Zdravstveni radnik koji prikuplja uzorke ili radi u krugu od 6 stopa od pacijenata za koga se sumnja da je zaraženi SARS-KoV-2, mora zaštitnim sredstvima i postuocima održavati odgovarajući nivo kontrole infekcije

Za zdravstvene radnike koji rukuju uzorcima, ali nisu direktno uključeni u prikupljanje (npr rukovanje samoprikupljenim uzorcima) i koji ne rade u krugu od 6 stopa od pacijenta, treba koristiti standardne mere predostrožnosti, odnosno nose neku vrstu kontrole izvora (maske za lice) sve vreme dok su u zdravstvenoj ustanovi.

Pružaoci zdravstvenih usluga mogu minimizirati upotrebu lične zaštitne opreme (LZO) ako pacijenti prikupe sopstvene uzorke uz zadržavanje razmaka od najmanje 6 stopa. Na primer, provajder treba da nosi masku za lice, rukavice i ogrtač.

Vrste respiratornih uzoraka[uredi | uredi izvor]

Respiratorne uzorke treba uzeti čim se donese odluka da se neko testira na SARS-KoV-2, bez obzira na vreme pojave simptoma bolesti.

Pravilno uzimanje uzorka
Pravilno uzimanje uzoraka je najvažniji korak u laboratorijskoj dijagnostici zaraznih bolesti. Uzorak koji nije pravilno uzet može dovesti do lažnih ili neuverljivih rezultata testa.

Smernice za prikupljanje uzoraka koje prate standardne preporučene procedure obuhvataju:

  • Prikupljanje i testiranje uzorka iz gornjih disajnih puteva
  • Prikupljanje i testiranje uzorka iz donjih disajnih puteva

Prikupljanje i testiranje uzorka iz gornjih disajnih puteva[uredi | uredi izvor]

Za početno dijagnostičko testiranje na trenutne infekcije SARS-KoV-2, većina centara za kontrolu bolest preporučuje prikupljanje i testiranje uzorka gornjih disajnih puteva u skladu sa prihvaćenim tipovima uzoraka i prema uputstva proizvođača za uzimanje uzoraka.

Za uzimanje uzoraka gornjih disajnih puteva treba koristiti sterilne briseve. Ovo je važno kako za sigurnost pacijenata tako i za očuvanje integriteta uzorka. Pri teome treba imati u vidu da nazofaringealni i orofaringealni uzorci nisu prikladni za samostalno prikupljanje.

Prikupljanje i testiranje uzorka iz donjih disajnih puteva[uredi | uredi izvor]

Testiranje uzoraka donjeg respiratornog trakta je takođe jedna od opcija. Za pacijente koji razviju produktivan kašalj, sputum se može prikupiti i testirati na SARS-KoV-2 kada je dostupan. Iindukcija sputuma se ne preporučuje zbog mogućnosti stvaranja aerosola tokom postupka.

U određenim kliničkim okolnostima (npr za one koji su na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji), uzorak aspirata donjeg respiratornog trakta ili uzorak bronhoalveolarnog ispiranja može se uzeti i testirati kao uzorak iz donjeg respiratornog trakta.

Procena validnosti uzoraka dobijenih samosakupljanjem[uredi | uredi izvor]

Samostalno prikupljanje uzoraka, kako bez nadzora tako i pod nadzorom medicinskog stručnjaka, trenutno je dostupno za specifične testove koji su odobreni od strane Uprave za hranu i lekove (FDA). Ovu mogućnost će verovatno imati i dodatni odobreni dijagnostički testovi za otkrivanje SARS-KoV-2.

Nakon svakog uzorkovanja materijala laboratorije bi trebalo da potvrde da je uzorak uzet pravilno i od osobe koja se testira. Generalno, amandmani za uzorkovanje zahtevaju od kliničke laboratorija da obezbede pozitivnu identifikaciju uzorka i optimalni integritet pacijentovog uzorka koristeći najmanje dva odvojena (različita) ili jedinstvena identifikatora, kao što je:

  • prvi - ime pacijenta ili
  • drugi - jedinstveni identifikator (JMBG).

Ostale informacije koje se moraju dostaviti laboratoriji prilikom zahteva za testiranje uključuju i sledeće podatke:

  • pol i starost ili datum rođenja pacijenta;
  • naziv testa(ova) koji će se izvršiti;
  • izvor uzorka;
  • datum i, ako je potrebno, vreme uzimanja uzoraka.

Gornji respiratorni trakt[uredi | uredi izvor]

Uzimanje uzoraka iz nazofarinksa
Uzimanje uzoraka iz nazofarinksa

Uzimanje uzoraka iz nazofarinksa ili iz orofaringsa (grla) izvodi samo obučeni zdravstveni radnik, koji koristite samo briseve od sintetičkih vlakana sa tankim plastičnim ili žičanim drškama koji su dizajnirani za uzorkovanje sluzokože nazofarinksa. Ne smeju se koristiti briseve od kalcijum alginata ili briseve sa drvenim drškama, jer mogu sadržati supstance koje inaktiviraju neke vrste viruse i/ili mogu inhibirati molekularne testove. Ako se istovremeno sakupe uzorci nazofarinksa i nazofarinksa i orofaringsa, oni se kombinuju u jednu epruvetu da bi se time maksimalno povećala osetljivost testa i ograničila upotrebu resursa za testiranje.[2]

Ispiranje/aspiracija nazofarinksa ili ispiranje/aspiracija nosa (izvodi obučeni zdravstveni radnik), ovim redosledom:

  • Pričvrsti kateter na usisni aparat.
  • Nagne glavu pacijenta unazad 70 stepeni.
  • Ukapa 1 mL-1,5 mL nebakteriostatskog fiziološkog rastvora (pH 7,0) u jednu nozdrvu.
  • Umetnie cev u nozdrvu paralelno sa nepcem (ne prema gore). Kateter treba da dostigne dubinu jednaku udaljenosti od nozdrva do spoljašnjeg otvora uha.
  • Započne nežno usisavanje/aspiraciju i uklanja kateter dok ga nežno rotira.
  • Stavlja uzorak iz katetera u sterilnu epruvetu namenjenu za za transport virusa.

Ovom metodom sakupi se 1-5 mL pljuvačke u sterilnu, nepropusnu posudu sa navojnim poklopcem. Nije potreban uzorku dodavati konzervans.

Donji respiratorni trakt[uredi | uredi izvor]

Iz donjeg respiratornog trakta uzorak se prikuplja:[3]

  • bronhoalveolarnim ispiranjem,
  • trahealnim aspiratom,
  • uzorkovanjem pleuralne tečnost,
  • biopsijom pluća (koju uglavnom izvodi lekar u bolničkom okruženju)

Uzorkovanjem treba sakupiti 2-3 mL u sterilnu, nepropusnu čašu za sakupljanje sputuma sa zatvaračem ili sterilnu suvu posudu.

Zbog posedovanja odgovarajućih tehničkih veština i potreba za opremom, prikupljanje uzoraka osim sputuma iz donjih disajnih puteva može biti ograničeno samo na pacijente sa težim oblikom oboljenja, uključujući osobe primljene u bolnicu i/ili smrtne slučajeve.

Sputum (sakupljen pod vođstvom obučenog zdravstvenog radnika)[uredi | uredi izvor]

Za pacijente koji razviju produktivan kašalj, sputum se može sakupljati i testirati kada je dostupan na SARS-KoV-2. Treba napomenuti da se indukcija sputuma ne preporučuje.

Pre uzimanja uzorka pacijenta treba edukovati o razlici između sputuma (dubok kašalj) i oralnog sekreta (pljuvačka/pljuvačka).U ovom postupku pacijent treba daispere usta vodom, a zatim iskašljava duboki ispljuvak direktno u sterilnu, nepropusnu čašu za sakupljanje sa poklopcem ili sterilnu suvu posudu.[a]

Tokom ove procedure zdravstveni radnici bi trebalo da održavaju odgovarajuću kontrolu infekcije , uključujući standardne mere predostrožnosti , i da nose respirator N95 ili ekvivalentan ili viši nivo, zaštitu za oči, rukavice i ogrtač kada uzimaju uzorke.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kako je ovo je postupak koji stvara aerosol i verovatno će stvoriti veće koncentracije infektivnih respiratornih aerosola, koji potencijalno dovodi zdravstvene radnike i druge u pacijentovoj okolinu u povećan rizik od izlaganja patogenima i infekcije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ CDC (2020-02-11). „Interim Guidelines for Collecting and Handling of Clinical Specimens for COVID-19 Testing”. Centers for Disease Control and Prevention (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-28. 
  2. ^ CDC (2020-02-11). „Interim Guidelines for Collecting and Handling of Clinical Specimens for COVID-19 Testing A. Upper respiratory tract”. Centers for Disease Control and Prevention (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-28. 
  3. ^ CDC (2020-02-11). „Interim Guidelines for Collecting and Handling of Clinical Specimens for COVID-19 Testing B. Lower respiratory tract”. Centers for Disease Control and Prevention (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).