Belinograf

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Belinograf, model
Eduard Belin u svojoj radionici

Belinograf je telefotografski aparat za prenos fotografija, crteža ili tekstova na veće udaljenosti pomoću telefonske veze. Izumeo ga je francuski inženjer i inovator Eduard Belin (Édouard Belin - 1876–1963) početkom 20. veka.[1]

Reprodukcija primljena belinografom zove se belinogram.[1]

Prvi telefoto prenos, od Pariza, preko Liona do Bordoa i nazad u Pariz, Belin je realizovao 1907. godine, koristeći sopstveni pronalazak. Prva transatlantska transmisija realizovana je 1921. godine između Anapolis u Merilendu i Belinijeve laboratorije u La Malmezonu u Francuskoj. Tokom 30-ih i 40-ih godina 20. veka belinograf je bio gotovo jedini aparat koji su evropski novinski mediji koristili za prenos slike, a termin "Belino" ušao je u opštu upotrebu za sve vrste prenosa slika. U Britaniji se belinograf koristi od 1928. godine.[2]

U Beogradu je, prvi put na Balkanu, belinograf testiran u Ministarstvu pošta marta 1937.[3] Eduard Belin je lično, vozom iz Berlina, 1938. poslao aparat koji je montiran u zgradi Pošte u Takovskoj ulici u Beogradu i korišćen je do 50-ih godina 20. veka.[4] Ranije su belinogrami donošeni avionom iz Beča, a Beograd je dobio belinograf ubrzo nakon puštanja u rad telegrafskog kabla Igalo - Marsej.[5]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „belinograf”. PROLEKSIS ENCIKLOPEDIJA. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 13. 4. 2019. 
  2. ^ „Édouard Belin”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 13. 4. 2019. 
  3. ^ Prvi put na Balkanu u Beogradu, juče su isprobani belinografski aparati. "Vreme", 5. mart 1937, str. 1 i 12. digitalna.nb.rs
  4. ^ Bojanić, Manja (25. 6. 2013). „Telefoni kralja Petra i Džejmsa Bonda”. Danas. Pristupljeno 14. 4. 2019. 
  5. ^ "Politika", 5. mart 1937

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]