Pređi na sadržaj

Betamaks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sonijev Betamaks (gore) u poređenju sa VHS-om (dole)

Betamaks je bio analogni video rekorder kojeg je razvila japanska firma Soni i lansirala na tržište 10. maja 1975. Videotraka je imala debljinu od 12,7 milimetara i omogućavala je kupcima da po prvi put snimaju TV programe i gledaju po volji ili jednostavno kupuju filmove na video tržištu. Godinu dana kasnije pojavio se suparnički VHS video rekorder, kojeg je razvio JVC, čime je izbio rat formata videotraka.[1] Neki su smatrali da Betamaks ima bolju sliku i zvuk u poređenju sa VHS-om, dok su drugi to osporavali.[2]

Samo 1984, Betamaks je prodao više od 2,3 miliona svojih uređaja, ali je te godine VHS prodat u tri puta više primeraka.[1] Ipak, Soni nije hteo da odustane od Betamaksa te je nastavio sa proizvodnjom. Istovremeno, nemačko preduzeće Grundig i holandski Filips nudili su tržištu i svoj rekorder, Video 2000, koji je bio jedini video rekorder koji nije razvijen u Japanu.[3] Sveukupno je 18 miliona Betamaks rekordera protano širom sveta, ali je do 1988. VHS ipak izvojevao pobedu i dobio prevlast na tržištu, nakon čega je Soni prekinuo proizvodnju. Male količine Betamaks videorekordera, kao i usluga popravaka istih nudila se sve do 2002. godine u Japanu.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b News, BBC (28. 10. 2002). „R.I.P. Betamax videos”. bbc.co.uk. 
  2. ^ Schofield, Jack (25. 1. 2003). „Why VHS was better than Betamax”. Guardian. 
  3. ^ Tagliabue, John (6. 9. 1983). „PHILIPS CLOSE TO RAISING ITS INTEREST IN GRUNDIG”. New York Times. 
  4. ^ News, BBC (28. 8. 2002). „Betamax finally laid to rest”. bbc.co.uk. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]