Pređi na sadržaj

Bitka za Bjalistok i Minsk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Bjalistok i Minsk
Deo Drugog svetskog rata

Istočni front početkom operacije Barbarosa
Vreme22. jun − 29. jun 1941.
Mesto
Istočna Poljska, Belorusija
Ishod Nemačka pobeda
Sukobljene strane
 Nemačka  Sovjetski Savez
Komandanti i vođe
Nacistička Njemačka Fedor fon Bok Sovjetski Savez Dmitrij Pavlov
Žrtve i gubici
nepoznato 425.000

Bitka za Bjalistok i Minsk je bila jedna od graničnih bitaka u početnoj fazi operacije Barbarosa, nemačke invazije na Sovjetski Savez, 1941. godine.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Nemački Vermaht je napao i okupirao Poljsku Grupom armija Centar (Heeresgruppe Mitte), pod komandom feldmaršala Fedora fon Boka na osovini Minsk - Smolensk prema Moskvi. U takozvanoj bjalistočkoj izbočini, Sovjetski zapadni front, preimenovani Specijalni vojni distrikt, je branio pod komandom generala armije Dmitrija Pavlova sa 3, 4, i 10. armijom duž granice. 13. armija je u početku postojala samo kao štabna jedinica, bez dodeljenih snaga. Raspored Crvene armije u Belorusiji je bio baziran na ideji agresivnog odgovora na nemački napad, i prebacivanju rata u Poljsku pod nemačkom okupacijom. Manu u ovom rasporedu je predstavljala slabost na krilima, koja je nastala demarkacionom linijom, načinjenom nakon što su Sovjetski Savez i Nemačka podelile Poljsku 1939. Ovo isturivanje najjačih sovjetskih snaga sa isturenim krilima je omogućilo Vermahtu da preduzme dvostruko obavijanje, odsekavši većinu snaga Zapadnog fronta u dvostranom opkoljavanju, okvirno baziranom na Bjalistoku i Novogrudoku, zapadno od Minska.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Tokom početnih udara nemačkog napada, nemačka avijacija je vazdušnim udarima pogodila linije komunikacije i aerodrome Zapadnog fronta, što je u velikoj meri umanjilo sposobnost Fronta da se brani. Nemačka deveta i četvrta armija Grupe armija Centar su probile granicu severno i južno od izbočine. 23. juna, 10. armija je pokušala protivnapad u skladu sa ranijim planovima, ali nije uspela. 24. juna, general Pavlov je naredio svom oficiru za operacije, generalu Boldinu, da preuzme komandu nad 6 i 11. mehanizovanim i 6. konjičkim korpusom, i da preduzme kontranapad prema Grodnom, kako bi sprečio opkoljavanje formacija Crvene armije kod Bjalistoka. Ovaj napad nije uspeo, i sovjetske snage su pretrpele velike gubitke, ali je možda omogućio nekim jedinicama da izbegnu zapadno opkoljavanje prema Minsku. U veče, 25. juna, nemački XLVII Pancerkorpus se uklinio između Slonima i Volkoviska, primoravši Pavlova da naredi povlačenje svih snaga u izbočini iza Šhara reke kod Slonima, kako bi izbegle opkoljavanje. Većina formacija nije mogla da se izvuče iz kontakta sa nemačkim snagama, i usled gubitaka goriva i transportnih sredstava, oni koji su mogli su morali da se povlače peške. Ovo povlačenje je otvorilo južne prilaze Minsku.

27. juna, Pancergrupa 2 i Pancergrupa 3 su se udarima iz pravca juga i severa povezale blizu Minska. 28. juna, 9. i 4. nemačka armija su se povezale istočno od Belastoka, podelivši opkoljene sovjetske snage u dva džepa: u većem kod Bjalistoka su bile sovjetska 10. armija, a u manjem kod Novgrudoka su bile 3. i 13. armija. Na kraju, za 17 dana, Sovjetski zapadni front je izgubio 420.000 ljudi od ukupnih 625.000. Vermaht je 29. juna osvojio Minsk, prestonicu Belorusije. Drugi kontranapad 20. mehanizovanog i 4. vazduhoplovnog korpusa takođe nije uspeo, i do 30. juna je džep u potpunosti zatvoren. U njemu su nemačke snage opkolile, i na kraju uništile sovjetsku 3, 10. i 13 armiju, kao i delove 4. armije - sve zajedno oko 20 divizija, dok se ostatak sovjetske 4. armije povukao istočno prema reci Berezina.

Nemačka invazija od 22. juna do 25. avgusta

Posledice[uredi | uredi izvor]

Uspeh u ovoj bici je Vermahtu otvorio mogućnost da brzo napreduje prema prevlaci kod Smolenska, odakle bi već mogao da se razmatra napad na Moskvu. Nemačka visoka komanda je stekla utisak da je rat sa Sovjetskim Savezom već dobijen, samo par dana nakon što je otpočeo.

Komandant Fronta, general Pavlov, i njegov frontovski štab su opozvani u Moskvu, optuženi za namernu dezorganizaciju odbrane, i povlačenje bez bitke, i streljani, a njihove porodice su trpele represiju zbog NKVD naređenja br. 00486, o porodicama izdajnika otadžbine. (Rehabilitovane su 1956)

Formacije[uredi | uredi izvor]

Sovjetske[uredi | uredi izvor]

  • Zapadni front - komandant general armije Pavlov, oficir za operacije general V. I. Boldin
    • Prvi ešalon
      • 3. armija - V. I. Kuznjecov
      • 4. armija
      • 10. armija - K. D. Golubev
      • 6. mehanizovani korpus
      • 11. mehanizovani korpus
      • 6. konjički korpus
  • Drugi ešalon
    • 13. armija - general F. N. Remezov
    • 20. mehanizovani korpus
    • 4. vazduhoplovni korpus

Nemačke[uredi | uredi izvor]

  • Grupa armija Centar
    • 2. armija - generalfeldmaršal Maksimilijan fon Vajhs
    • 4. armija - general-pukovnik Ludvig Kibler
      • VII armijski korpus - general artiljerije Vilhelm Farmbaher
      • IX armijski korpus - general pešadije Herman Gejer
      • XII armijski korpus - general pešadije Valter Šroth
      • XIII armijski korpus - general pešadije Erih Straube
      • XXXV armijski korpus
      • XXXXIII armijski korpus - general-pukovnik Gothard Hajnrici
      • LIII armijski korpus - general pešadije Karl Vajsenberger
      • 286 divizija - general Kurt Miler
    • 9. armija - general-pukovnik Adolf Štraus
      • II armijski korpus - general pešadije Valter Graf fon Brokdorf-Alefelt
      • V armijski korpus - general-pukovnik Rihard Ruof
      • VI armijski korpus - general pionira Oto-Vilhelm Ferster
      • VIII armijski korpus - general-pukovnik Valter Hajc
    • Pancergrupa 2 - general-pukovnik Hajnc Guderijan
      • XXIV armijski korpus (mot.) - general pancertrupa Leo Frajher Gejr fon Švepenburg
      • XXXXVI armijski korpus (mot.) - general Hajnrih fon Fitinghof-Šel
      • XXXXVII armijski korpus (mot.)
      • 1. divizija - general Oto Mengers
      • 10. pešadijska divizija (mot.) - general Fridrih-Vilhelm fon Leper
    • Pancergrupa 3 - general-pukovnik Herman Hot
      • XXXVIIII armijski korpus (mot.) - general-pukovnik Rudolf Šmit
      • LVII armijski korpus (mot.) - general pancertrupa Adolf Kuncen

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ziemke, E.F. 'Moscow to Stalingrad'
  • David M. Glantz, House, Jonathan When Titans Clashed (1995)
  • Glantz, David M. (2001). Barbarossa: Hitler's Invasion of Russia 1941. Tempus. ISBN 978-0-7524-1979-4. .
  • Glantz, David M., ur. (1993). The Initial Period of War on the Eastern Front, 22 June-August 1941: Proceedings of the Fourth Art of War Symposium, Garmisch, FRG, October 1987. Psychology Press. ISBN 978-0-7146-3375-6. 
  • Bryan I. Fugate and Lev Dvoretsky, Thunder on the Dnepr : Zhukov-Stalin and the defeat of Hitler's Blitzkrieg
  • Geyer, H. Das IX. Armeekorps im Ostfeldzug