Bitka kod Egospotama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Egospotama
Deo Peloponeskog rata
Vreme404. p. n. e.
Mesto
Egospotam na Helespontu
Ishod Pobeda Sparte
Sukobljene strane
Sparta Atina
Komandanti i vođe
Lisandar 5 vojskovođa
Žrtve i gubici
vrlo malo cela flota osim 10 brodova, hiljade mornara

Bitka kod Egospotama je bila poslednja velika bitka Peloponeskog rata. Bitka se odigrala 404. p. n. e.. U ovoj bici spartanska flota pod Lisandrovim vođstvom potpuno je porazila atinsku flotu.[1]Atina je time izgubila vlast nad morem i nije više mogla da se snabdeva žitom. Time je faktički završen Peloponeski rat.

Lisandrov pohod[uredi | uredi izvor]

Posle poraza u bici kod Arginuskih ostrva, Spartanci ponovo postavljaju 405. p. n. e. Lisandra za zapovednika.[2] Pošto spartanski ustav zabranjuje da neko dva puta zapoveda flotom, proglašavaju ga drugokomandujućim, mada se podrazumeva se da je glavni zapovednik u stvari on.

Jedna od Lisandrovih prednosti bilo je prijateljstvo s persijskim carevićem Kirom Mlađim. Kir Mlađi finansira obnovu spartanske flote. Čak je jednom prilikom dok se vraćao u Suzu proglasio Lisandra satrapom Male Azije. Lisandar je tako na raspolaganju imao čitavu jednu persijsku satrapiju i dovoljno sredstava da brzo izgradi dobru flotu.

Potom je pošao u nekoliko pohoda preotimajući gradove od Atine i napadajući brojna ostrva. Nije mogao da ode severnije do Helesponta zbog opasnosti od atinskih brodova kod Samosa. Da bi skrenuo pažnju, napada Salaminu, pa se čak i iskrcava na Atici, nedaleko od Atine. Atinska flota isplovljava sa Samosa za njim, ali je Lisander oplovio okolo i tom varkom dospeo do Helesponta, gde uspostavlja bazu u Abidu.[2] Odatle zauzima strateški značajan Lampsak. Time je otvorio sebi put da uđe u Bosfor i zatvori trgovačke puteve kojima je Atina pribavljala većinu žita. Atini je zbog toga zapretila glad.

Atinski odgovor[uredi | uredi izvor]

Atinska flota je zaplovila prema Lampsaku i tu uspostavila bazu blizu spartanske vojske i brodova. Mesto koje su odabrali za bazu nije bilo idealno, jer nije imalo luku i bilo je teškoća u snabdevanju flote. Atinski brodovi isplovljavali su svakodnevno u ratnom poretku ne bi li se sukobili sa spartanskom flotom, ali Lisandar nije reagovao.

Alkibijadov pokušaj da uzme učešća[uredi | uredi izvor]

Proterani atinski vođa Alkibijad, koji je u to vreme živeo u zamku blizu atinskog logora, posavetovao je atinskim vojskovođama da odaberu povoljnije mesto za flotu i da njemu daju udeo u zapovedništvu, jer on može da dobije pomoć nekoliko tračanskih vladara.[2] Vojskovođe su odbile njegovu pomoć.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Postoje dva opisa bitke kod Egospotama. Prvi nalazimo kod Diodora sa Sicilije. Prema njemu, Filokle je isplovio s trideset brodova, naredivši ostalima da ga slede. Atinska strategija je izgleda počivala na nameri da ovaj manji broj brodova privuče udar peloponeske flote, na šta bi veći deo atinskih snaga uzvratio iznenadnim protivudarom. Brodovi koji su služili kao mamac odmah su, međutim, pobeđeni, a ostatak se pokazao nespreman.

Drugi opis je Ksenofontov. Prema ovoj verziji, isplovila je, kao i svakog dana, cela atinska flota, dok Lisandar nije izlazio iz luke. Po povratku u svoj logor, Atinjani su se rasuli u potrazi za hranom. Lisandar tada napada i bez borbe zarobljaca celu atinsku flotu na obali.

Bilo koji opis da je tačan, ishod je bio jasan. Atinjani su ostali bez flote. Umaklo je svega devet brodova pod zapovedništvom vojskovođe Konona, a svi ostali su zarobljeni, zajedno s 4.000 atinskih mornara. Od brodova koji su uspeli da pobegnu jedan je otplovio da odnese u Atinu vesti o porazu, dok je ostalih osam otplovilo na Kipar.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Lisandar se kao pobednik vratio u Abid. Pobio je hiljade zarobljenika. Onda se kretao flotom prema Atini zauzimajući grad za gradom. Atinjani su ostali bez brodova i nisu mogli da mu se suprotstave. Lisandar nije uspeo da zauzme jedino Samos, jer je demokratska vlast tamo ostala lojalna Atini. Zbog toga ostavlja ostrvo pod opsadom s mora.

Bojeći se osvete Spartanaca, Atinjani odlučuju da se ne predaju, iako su bili u beznadežnom položaju. Posle opsade grad se predao u martu 404. p. n. e. Spartanci ruše zidine oko grada i uspostavljaju oligarhijsku vlast. Pobeda kod Egospotama značila je kraj dvadeset sedam godina dugog Peloponeskog rata. Sparta uspostavlja hegemoniju u antičkoj Grčkoj i celom grčkom svetu. Ovaj novi politički poredak potrajaće duže od trideset godina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Helenski svet u ratovima”. Sutori. Pristupljeno 21. 1. 2020. 
  2. ^ a b v „Bitka kod Egospotama”. Dictionnaire. Pristupljeno 21. 1. 2020. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]