Bitka kod Kustoce (1848)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Kustoce
Deo Prvog italijanskog rata za ujedinjenje

Bitka kod Kustoce 1848. godine
Vreme23-25. jul 1848.
Mesto
Ishod Austrijska pobeda.
Sukobljene strane
 Kraljevina Sardinija  Austrijsko carstvo
Komandanti i vođe
Kraljevina Sardinija Karlo Albert Austrijsko carstvo Jozef Radecki
Žrtve i gubici
Kraljevina Sardinija 1.139 mrtvih i ranjenih Austrijsko carstvo 2.838 mrtvih i ranjenih

Bitka kod Kustoce vođena je 23-25. jula 1848. godine između vojske Austrijskog carstva sa jedne i vojske Sardinije sa druge strane. Deo je Italijanskih ratova za nezavisnost, a završena je pobedom Austrijanaca.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Austrijski napad (23. jul)[uredi | uredi izvor]

Posle zauzeća Vičence i dobijenih pojačanja, austrijski feldmaršal Radecki je sa svojom armijom od 5 korpusa (60.000 ljudi) 22. jula ponovo krenuo u ofanzivu. Sardinska vojska pod kraljem Karlom Albertom, jačine 77.000 ljudi, je sredinom jula bila razvučena od Governola na reci Po do Rivolija kod Verone u dolini Adiđe. Radecki je rešio da sa prikupljenim snagama probije neprijateljsku sredinu kod Sone i Somakampanje. Austrijski 1. i 2. korpus su 23. jula kod ovih mesta udarili na sardinski 2. korpus i do večeri istog dana naterali ga da se povuče na desnu obalu Minča.

Italijanski napad (24. jul)[uredi | uredi izvor]

Radecki je nameravao da nastavi proboj i da sa 2. korpusom pređe Minčo, a 1. korpus da štiti južni bok. Na drugoj strani, sardinski 1. korpus nije prešao Minčo da bi se spojio sa 2. korpusom, pa je kralj kod Vilafranke prikupio 4 brigade i konjičku diviziju da bi napao neprijatelja u bok i pozadinu. Sardinski napad od Vilafranke prema liniji ivičnih visova Kustoca-Somakampanja 24. jula primorao je delove austrijskog 4. korpusa (brigada Zimbašen) da se povuku prema severu. Uveče su Sardinci bili u pozadini austrijskih glavnih snaga. U međuvremenu je Radecki 24. jula kod Salionca forsirao Minčo i prebacio ukupno četiri brigade 1. i 1. rezervnog korpusa na desnu (zapadnu) obalu. One su se osigurale prema Peskijeri i pošle za sardinskim 2. korpusom koji je sa glavninom krenuo prema Volti. Ostale brigade austrijskog 1. i 1. rezervnog korpusa bile su 24. jula uveče na levoj (istočnoj) obali Minča u Valeđu i Olioziju. Armija Radeckog se dakle nalazila na obema obalama Minča, ali u jednoj grupi, dok je sardinska bila austrijskom armijom pocepana na dva dela, a treći se nalazio kod Mantove.


25. jul[uredi | uredi izvor]

Uspehom Sardinaca protiv brigade Zimbšen austrijska armija je ugrožena s boka i leđa, a veza sa Veronom bila je u opasnosti. Radecki je odustao od nadiranja prema zapadu i prenošenja težišta dejstva na desnu obalu Minča. Zadržavajući zaposednute delove preko Minča, rešio je da sa glavninom napadne protivnika kod Kustoce i Somakampanje. Front armije okrenut je prema jugoistoku, a na desnoj obali ostavljena je jedna brigada radi obezbeđenja prema sardinskom 2. korpusu. Karlo Albert, ne znajući ništa o događajima na Minču zapadno od njega, rešio je da idućeg dana nastavi napad u bok i pozadinu Austrijanaca.

Obostrane odluke dovele su 25. jula do nastavka bitke. Odluka je pala kod Somakampanje, gde su tri austrijske brigade odbacile jednu sardinsku. Pod udarima sve jačih snaga Austrijanaca, uzdrman je ceo sardinski front Sardinski 1. korpus nije intervenisao, a svoju rezervu u Viljafranki kralj nije hteo da žrtvuje. Noću je izvršeno povlačenje sardinskih snaga s leve obale Minča preko Viljafranke na Goito. Gubici: Austrijanci: 2.838, Sardinci 1.139 ljudi. Veći gubici Austrijanaca objašnjavaju se porazom brigade Zimbšen.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]