Pređi na sadržaj

Bitka kod Prinstona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Prinstona
Deo Američki rat za nezavisnost

Džordž Vašington u bici kod Prinstona
Vreme3. januar 1777.
Mesto
Ishod Američka pobeda
Sukobljene strane
 Sjedinjene Američke Države  Velika Britanija
Komandanti i vođe
Džordž Vašington Čarls Kornvolis
Jačina
4500 , 35 topova 1200 , 6-9 topova
Žrtve i gubici
25-44 mrtvih, 40 ranjenih 18-100 mrtvih, 58-70 ranjenih, 194-280 zarobljenih

Bitka kod Prinstona odigrala se 3. januara 1777. godine kod grada Prinstona u američkoj državi Nju Džerzi između britanskih i američkih snaga. Bitka je deo Američkog rata za nezavisnost, a završena je pobedom Amerikanaca.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Bitka kod Prinstona

Posle pada Njujorka 15. septembra i bitke kod Vajt Plejnsa, američka vojska pod Džordžom Vašingtonom povukla se 9. decebra 1776. godine kod Trentona, na desnu obalu Delavera da bi zaštitila Filadelfiju. U dotadašnjim borbama Džordž Vašington je imao prilične gubitke u ljudstvu i materijalu, ali je uspeo da za kratko vreme dopuni jedinice i dostigne broj od 5200 vojnika. Na vest da je glavni komandant britanskih snaga, Vilijam Hau, razmestio svoje trupe u zimski kantonman, Vašington je prešao 25. decembra Delaver kojim su plovile sante, a 26. decembra napao u Trentonu tri britanska puka (bitka kod Trentona). Britanci prelaze u napad koji je Vašington odbio, ali se našao između britanskih snaga Čarlsa Kornvolisa i Delavera. Kornvolis je ocenio Vašingtonovu situaciju kao bezizlaznu, pa se pripremao da ga napadne sutradan.

Bitka[uredi | uredi izvor]

To odlaganje iskoristio je Vašington, pa je noću 2/3. januara 1777. godine obišao britanske položaje, a ujutro 3. januara izbio pred Prinston u času kada su dva britanska puka bila u pokretu. Vašington je u borbi razbio oba Kornvolisova puka i naterao ih na bekstvo prema Trentonu i Nju Branzviku. Posle poraza kod prinstona Britanci su napustili gotovo celu državu Nju Džerzi i povukli se na sever. Posle Vašingtonovog uspeha, Kongres mu je dao šira ovlašćenja za dalje vođenje rata i odobrio mu 28 bataljona za formiranje nove nacionalne artiljerije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]