Bitka na Mačkovom kamenu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka na Mačkovom kamenu
Deo Bitke na Drini (Srpski front)

Srpski vojnici u rovovima za vreme borbi na Mačkovom kamenu
Vreme1922. septembar 1914.
Mesto
Ishod Pirova austrougarska pobeda
Sukobljene strane
Austrougarska
Austrougarska
Kraljevina Srbija
Kraljevina Srbija
Komandanti i vođe
Austrougarska Oskar Poćorek
Austrougarska Liborijus fon Frank
Kraljevina Srbija Petar Bojović
Kraljevina Srbija Stepa Stepanović
Kraljevina Srbija Pavle Jurišić Šturm
Kraljevina Srbija Dušan Purić 
Jačina
5.000 3.000
Žrtve i gubici
1200 poginulih 800 poginulih, 5700 ranjenih

Bitka na Mačkovom kamenu je jedna od niza sukoba tokom bitke na Drini.

Mačkov kamen je topografski čvor (vrh) na planini Jagodnja u zapadnoj Srbiji, gdje su vođene teške borbe između 1. srpske i 6. austrougarske armije u toku Prvog svjetskog rata, u periodu od 19. do 22. septembra 1914. godine.

Pripreme za bitku[uredi | uredi izvor]

Đorđe Karađorđević na Mačkovom kamenu.
Mačkov kamen i okolina

Posle neuspeha Austrougarske u Cerskoj bici, oni su odmorili i popunili 5. i 6. armiju i prešli u napad 6. septembra 1914. Srpska 2. armija je uspela da zadrži 5. austrougarsku na obalama donje Drine, a 6. armija je prešla Drinu, potisla srpsku 3. armiju i zauzela Gučevo, Boranju i Jagodnju, desnim krilom izbivši na Sokolsku planinu. Srpska 1. armija (general Petar Bojović) protivnapadom prisiljava desno krilo protivnika na povlačenje do položaja Mačkov kamen-Crvenje-Javornik.

Srpski napadi na Mačkov kamen[uredi | uredi izvor]

Srpski 5. prekobrojni puk uz podršku poljske artiljerije je počeo napad na austrougarsku odbranu na M. ujutro 19. septembra, ali je zbog snažnog otpora odbijen. Napadi Srba se nastavljaju tokom dana uz gubitke, ali tek oko 17 časova 5. prekobrojni i 9. puk I poziva iz divizijske rezerve zauzimaju jurišem prednje položaje neprijatelja. Protivnapad Austrougara je odbijen oko 18:30 časova, ali najviši vrh ostaje u njihovim rukama. Noću 19/20. septembra austrougarska 6. brigada vrši prepad na srpske trupe, ali bez uspjeha.

Ujutro Austrougari izvode nov bezuspješan napad s 6. i 7. brdskom brigadom. Poslijepodne Srbi napadaju sa 5. prekobrojnim pukom, i 9. pukom I i II poziva da bi zauzeli vrh i greben Mačkovog kamena. Na uskom prostoru, izložene jakoj artiljerijskoj vatri, jedinice trpe velike gubitke i napad je prekinut. Srbi tad privlače rezerve i poljsku artiljeriju, i uništavaju bliskom vatrom istaknuta mitraljeska gnijezda neprijatelja. Sva 3 puka kreću ponovo u napad praćeni art. vatrom i oko 19 časova jurišom osvajaju vrh Mačkovog kamena (kota 923).

Držanje M. je uveliko zavisilo od držanja kote 940 (Košutnja stopa) udaljene oko 1500 m. Komandant 1. srpske armije vrši zbog toga pregrupisavanje snaga noću 21/22. septembra za napad na kotu 940.

Austrougarski protivnapadi[uredi | uredi izvor]

Da bi preoteo Mačkov kamen, komandant 16. au. korpusa napada ujutru 21. septembra sa 1., 2., i 7. brdskom brigadom. U trenu kad su au. snage potisle Srbe sa grebena oko M., pristiže srpski bataljon 4. puka I poziva, napada au. snage u lijevi bok i uz podršku artiljerije (2. i 5. poljska baterija) ih tjera u povlačenje. Time Srbi ponovo ovladavaju grebenom oko M. Predveče su uslijedila još dva napada au. snaga, i drugi napad uspijeva da potisne Srbe sa sjeveroistočnog dijela M. U zbrci dolazi do napuštanja srpskih topova, ali su oni ponovo zauzeti po povlačenju au. snaga protivnapadom 4. pješadijskog puka I poziva. Posluga topova se nekoliko puta pomjera naprijed-natrag noseći sa sobom zatvarače i nišanske sprave pri pomjeranju pješadije.

Pojačani napad Austrougara i povlačenje srpske vojske[uredi | uredi izvor]

Četvrti pešadijski puk na čelu sa Dušanom Purićem na Mačkovom kamenu
Legenda

Padom noći au. snage su ojačane sa još 2 bataljona i uz podršku artiljerije kreću u napad poslije ponoći. I pored teške situacije i unakrsne vatre na njihove položaje, srpske trupe su se održale na svojim položajima. U zoru 22. septembra neprijatelj ponovo napada od Košutnje stope grebenom ka Mačkovom kamenu sa 1. i 2. brdskom brigadom i Skadarskim odredom (doveden iz Skadra), 7. brdskom od Užinališta, 6. brdskom na Perunici, i 13. brdskom od Lipničke glave (Lipnik) ka Crvenju. Poslije žestokih borbi sa naizmjeničnim uzastopnim jurišima i borbama prsa o prsa, austrougarske snage uspijevaju da odbiju srpske trupe zbog velike nadmoćnosti artiljerije. U jednom jurišu pogiba komandant 4. puka I poziva potpukovnik Dušan Purić. Poslije ovoga 4. puk počinje da odstupa, a oko 16 časova i ostali pukovi, na liniju Šanac-Rujevačke rudine-Obodnjik.

Gubici[uredi | uredi izvor]

Gubici u bici iznose:

  • Srbi - oko 800 poginulih, 5700 ranjenih i onesposobljenih za borbu,
  • Austrougari - oko 1200 poginulih, ostali gubici nepoznati.

Zabeleženo je više svedočenja vojnika o ovoj bici,[1][2] a neki među njima su i odlikovani Karađorđevom zvezdom.[3] Jedan od poginulih je bio književnik Čedomir Pavić (1882—1914).[4]

Sećanje[uredi | uredi izvor]

Zahvalna otadžbina palim vojnicima podigla je više spomenika. Spomen-kosturnica na Mačkovom kamenu završena je 1931ve godine, a Spomen-crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Krupnju podignuta 1932. g.e. Na oba lokaliteta nalaze se mošti boraca, a u kripti crkve izložene su fotografije sa bojnog polja i venci. U kripti je i spomenik majoru Svetislavu Markoviću koji je poveo vojnike u samoubilački juriš na austrijsku vojsku. Taj događaj, celokupni kontekst bitke i herojstvo junaka, inspirisali su pisca Veljka Petrovića koji ih je opisao u svom delu Izdanci iz opaljena grma 1932. godine, a po tom delu Televizija Beograd snimila je i istoimenu seriju 1972. godine u kojoj naslovnu ulogu majora Svetislava tumači Dragomir Bojanić Gidra. Bitka je takođe ekranizovana u igrano-dokumentarnom filmu „Srbija u Velikom ratu.”[5]

U bici na Mačkovom kamenu učestvovao je i princ Đorđe Karađorđević, tokom koje je bio teško ranjen, i svoje sećanje na to opisao u svojoj autobiografiji.[6][7] Dana 15. novembra 2015. godine, vojni časopis „Odbrana” izdao je poseban dodatak u vidu stripa „Marš na Drinu” u kom su ilustrovane Cerska bitka, bitka na Mačkovom kamenu i Kolubarska bitka. Strip izdanje Linije fronta objavio je strip pod nazivom „Mačkov kamen” koji obrađuje bitku.

Mačkov kamen danas[uredi | uredi izvor]

Mačkov kamen danas je skoro u potpunosti prekriven četinarskom šumom. Jedini delovi koji nisu prekriveni šumom su prilaz vrhu i sam vrh, na kom se nalazi kapela i prostor oko kapele sa metalnom ogradom. Rovovi iz bitke su i danas očuvali svoj oblik iako su zarasli u travu, nalaze se ti uz patine platoa vrha između ograda od kapele i šume koja se nalazi na padini, koja oivičava plato na kom je vođena bitka i pokriva ceo vis.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ranko Aleksandrović: Izgibija na Mačkovom kamenu (Tri sile pritisle Srbijicu)”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 10. 2014. 
  2. ^ „Radiša Gojgić: Crne čuke (Vitezi slobode)”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 10. 2014. 
  3. ^ „Mika Milošević: Njegove sirote primila je samo stara vodenica (Vitezi slobode)”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 5. 10. 2014. 
  4. ^ Sa Pacifika na Drinu („Politika”, 28. april 2017)
  5. ^ „Srbija u Velikom ratu”. Radio-televizija Srbije. 15. 12. 2014. Pristupljeno 3. 1. 2020. 
  6. ^ Karađorđević, Đorđe (1988). Istina o mom životu. Ivanka Marković-Sontić. 
  7. ^ Junački juriš na Mačkovom kamenu („Večernje novosti”, 5. novembar 2017)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]