Богатство народа (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogatstvo naroda
Nastanak i sadržaj
AutorAdam Smit
ZemljaŠkotska, Velika Britanija
Jezikengleski jezik
Žanr / vrsta delaekonomija, filozofija

Istraživanje prirode i uzroka bogatsva naroda, poznata pod skraćenim imenom Bogatstvo naroda, je knjiga škotskog filozofa i ekonomiste Adama Smita. U pitanju je jedno od prvih dela u kome se teorijski analizira i opisuje, šta uzrokuje i čini bogatsvo jednog naroda. Prvi put je objavljena 1776. godine, u periodu koji obeležava početak Industrijske revolucije. U skladu sa vremenom u kome nastaje, knjiga objašnjava fenomene koje je Industrijska revolucija pokrenula, kao što su podela rada, slobodna trgovina i privatna inicijativa. Knjiga je izvršila ogroman uticaj, pre svega na konstituisanje ekonomije kao moderne naučne discipline, začetak škole klasične političke ekonomije, a pogotovu na politiku oličenu u ekonomskom liberalizmu.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Smit se upustio u pisanje Bogatstva naroda radi prevazilaženja ekonomske politike merkanitlizma, koja je predstavljala opredeljenje većine evropskih država njegovog vremena. Merkantilizam predstavlja ekonomsku politiku koja daje veću prednost izvozu naspram uvoza. Takođe se ističe količina zlata unutar državnih granica kao merilo koje određuje bogatstvo jedne države. Takvo viđenje ekonomske politike je za sobom povlačilo intervenciju države kada su ekonomski odnosi u pitanju. Države su nametale visoke carinske tarife i isticale značaj međunarodne trgovine.[2]Adam Smit je merkantilističke politike smatrao za pogubne, pogotovu kada je prosperitet država bio u pitanju. Bogatstvo naroda je u najvećoj meri predstavlja kritiku takvih politika i dugi niz arugmentacija u prilog slobodne trgovine. Drugi važan intelektualni podsticaj za nastajanje same knjige jeste interakcija Smita sa francuskim fiziokratima, nakon što je 1764.godine krenuo da prati mladog vojvodu od Beklejga po Francuskoj.[3]Fiziokrati su predstavljali francusku ekonomsku školu, koji su isticali značaj poljoprivrede kada je generisanje bogatstva u pitanju. Oni su akcentovali primat slobodne trgovine, ono što je kasnije po njima nazvano lese fer ekonomijom, što je sve u velikom meri uticalo na Smita, i njegovu želju da prevaziđe merkantilizam. Knjiga je predstavljala rezultat rada od 17 godina, koji je obuhvatao razne obzervacije, debate sa drugim filozofima i ekonomistima, od kojih su neki bili najistaknutiji ekonomski mislioci 18.veka, kao što je vodeći fiziokrata An Rober Žak Trigo.

Teorija radne vrednosti[uredi | uredi izvor]

Ekonomisti klasične škole su današnju teoriju cena, tj. teoriju formiranja cena na tržištu nazivali teorijom radne vrednosti. Razlog za to je da je glavno pitanje, koje su u tom domenu postavljali, šta određuje vrednost ili cenu različitih dobara i usluga. Prvi mislilac koji je teorijski doprineo tim problemima jeste upravo Adam Smit. Glavni postulat Smitove teorije radne vrednosti jeste da se relativna cena robe određuje na osnovu količine utrošenog rada neophodnog za njenu proizvodnju.[4]Ukoliko cene dobara nadmaše količinu koja je proporcionalna uloženom radu, proizvođači drugih dobara u tom slučaju preusmeravaju svoje aktivnosti na proizvodnju dobara kod kojih cene rastu. Iako nije formulisao matematički model, Smit jeste među prvima teoretisao o konceptima ponude i potražnje. Pa je tako isticao kako će tržišni mehanizmi usloviti pad cene dobara za koji postoji višak ponude, odnosno rast cena dobara za koji postoji višak tražnje.[5]Teorija radne vrednosti, kakva je izložena u Bogatstvu naroda predstavljala je jedan od ključnih koncepata klasične škole političke ekonomije. Konstituiše takođe i jedan od ključnih pojmova u suprotsavljenoj marksitičkoj tradiciji. Dok se alternativna teorija vrednosti nije pojavila, sve do kraja 19.veka, kada je formulisana teorija subjektivne vrednosti.[6]

Nevidljiva ruka[uredi | uredi izvor]

Nevidljiva ruka predstavlja najpoznatiji pojam iz Bogatstva naroda, koji ekonomisti do današnjih dana ističu kao metaforu za funkcionisanje slobodnog tržišta. Nevidljiva ruka se odnosi na tržišne mehanizme koji dovode do akumulacije delovanja pojedinaca, koje pokreće sopstveni interes, za ostvarivanjem što većeg profita na samom tržištu. Takvo delovanje individualnih potrošača, dovodi do širih društvenih i ekonomskih boljitaka, a „nevidljivost” ruke tržišta se ogleda u tome što krajnji socio-ekonomski rezultati nisu bili svesne namere pojedinaca. [7]Takve interpretacije Smitovog koncepta nevidiljive ruke su od objavljivanja Bogatstva naroda, pa do današnjih dana služile kao argument u prilog lese fer ekonomije, a protiv politika državne intervencije.[8]Tumačenja pojma nevidljive ruke izazivaju velika sporenja među ekonomistima. Jedan od najvećih savremenih kritičara jeste dobitnik Nobelove nagrada za ekonomiju 2001. godine Džozef Stiglic, koji je veoma kritičan prema neoliberalnoj ekonomskoj politici, i navodi kako „ideja da slobodna tržišta proizvode efikasnost, vođena nevidljivim silama, deluje nevidiljivo, zato što ni ne postoji”.[9]Sa druge strane postoje ekonomisti kao što je Milton Fridman. Takođe dobritnik Nobelove nagrade za ekonomiju (1976), Fridman ima drugačije viđenje nevidljive ruke. Kao jedan od pionira monetarističke teorije, Fridman ističe značaj delovanja nevidljivih tržišnih mehanizama, kao i nepoverenje prema državnoj intervenciji.[10]

Recepcija i uticaj[uredi | uredi izvor]

Uticaj Bogatstva naroda je do današnjih dana ostao nemerljiv kada je pojedinačno delo ekonomske literature u pitanju. Neki autori ističu kako je to sam začetak ekonomske nauke kakva je konstituisana danas. Smit je svojim teorijama, pogotovu teorijom radne vrednosti, komparativne prednosti i zalaganjem za lese fer ekonomsku politiku uticao na velike mislioce klasisične škole, kao što su: Dejvid Rikardo, Tomas Robert Maltus i Džon Stjuart Mil. Knjiga je takođe izvršila veliki uticaj na najznačajnijeg teoretičara socijalističe ideologije, Karla Marksa, iako je sam Marks značajno odstupao od Smita i ostalih klasičara, i na njihovoj kritici gradio svoju teoriju. [11] Jedna od najuticajnijih ideja, koja je kako mnogi ekonomisti smatraju poprilično loše shvaćena, jeste ideja nevidljive ruke. Kao što je ranije navedeno i o tom pitanju su ekonomisti i ostali društveni naučnici podeljeni. Tako se od strane mnogih autora uzima kao loše shvaćena metafora, ali ona koja ide u prilog tržištu i liberlanoj ekonomiji, kao velikom civilizacijskom napretku zasnovanom na modernim tržišnim principima.[12]Bogatsvo naroda je od svog objavljivanja 1776.godine neprekidno inspirisalo najrazličitije ekonomiste, kao i mislioce u širem smislu, na radikalno drugačija tumačenja i čitanja onoga što je u Smitovoj knjizi napisano. Tako je Pol Samjuelson takođe laureat Nobelove nagrade za ekonomiju, primenjivao matematičke modele na teorije formulisane u Bogatstvu naroda, kako bi metodologijom moderne ekonomske nauke proverio njihovu vrednost u savremenom naučnom kontekstu.[13]Koncepti slobodne trgovine i nevidljive ruke su matematički modelovani i metodloškim sredstvima ekonofizike kako bi se istakla kolektivna vrednost tržišne ekonomije.[14] Pored takvih tumačenja Bogatstva naroda, stoje ona kritički nastrojena prema tradiciji liberalnog kapitalizma koja se povezuje sa Smitom. Pored kejnzijanske i marksističke, drugačija tumačenja Bogatstva naroda su izneli anarhistički nastrojeni mislioci kakvi su Dejvid Greber[15] i Noam Čomski.[16] Uticaj Bogatstva naroda je ogroman i kada je ekonomska politika u pitanju. Pogotovu politike zemalja u kojima je prvobitno došlo do geneze razvijenijeg kapitalizma, kakve predstavljaju Velika Britanija i SAD.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Adam Smith | Biography, Books, & Facts”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2018. 
  2. ^ „What was mercantilism?”. The Economist (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2018. 
  3. ^ Sandmu, Agnar (2013). Istorija ekonomskih ideja. Beograd: Službeni glasnik. str. 40. ISBN 978-86-519-1534-8. 
  4. ^ Sandmu, Agnar (2013). Istorija ekonomskih ideja. Beograd: Službeni glasnik. str. 42—43. ISBN 978-86-519-1534-8. 
  5. ^ Milošević, Goran (2012). Osnovi ekonomije. Beograd: Kriminalističko-policijska akademija. ISBN 978-86-7020-213-9. 
  6. ^ kanopiadmin (27. 05. 2011). „Subjective-Value Theory | Robert P. Murphy”. Mises Institute (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 11. 2018. 
  7. ^ „Invisible hand | economics”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 11. 2018. 
  8. ^ Sandmu, Agnar (2013). Istorija ekonomskih ideja. Beograd: Službeni glasnik. str. 49—50. ISBN 978-86-519-1534-8. 
  9. ^ Stiglitz, Joseph (20. 12. 2002). „Joseph Stiglitz: There is no invisible hand”. the Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 11. 2018. 
  10. ^ LibertyPen (01. 08. 2014), Milton Friedman - The Invisible Hand In Politics, Pristupljeno 13. 11. 2018 
  11. ^ Jakšić, Miomir (2003). Razvoj ekonomske misli. Beograd: Ekonomski fakultet. 
  12. ^ „Gorčina Adama Smitha - Branko Milanović - Peščanik”. Peščanik (na jeziku: engleski). 07. 02. 2018. Pristupljeno 13. 11. 2018. 
  13. ^ Wood, John Cunningham (1984). Adam Smith: Critical Assessments (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. ISBN 9780415108966. 
  14. ^ „'Econophysics' points way to fair salaries in free market | (e) Science News”. esciencenews.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 05. 2013. g. Pristupljeno 14. 11. 2018. 
  15. ^ „Boston Review — David V. Johnson: What We Owe to Each Other (David Graeber, Debt)”. bostonreview.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 11. 2018. 
  16. ^ „Education is Ignorance, by Noam Chomsky (Excerpted from Class Warfare)”. chomsky.info (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 11. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Bogatstvo naroda

Teorija moralnih osećanja

Institut posvećen izučavanju liberalne ekonomije