Pređi na sadržaj

Bogdan Medaković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogdan Medaković
Fotografija Medakovića
Datum rođenja(1854-04-11)11. april 1854.
Mesto rođenjaNovi SadAustrijsko carstvo
Datum smrti11. maj 1930.(1930-05-11) (76 god.)
Mesto smrtiBečAustrija

Bogdan Medaković (Novi Sad, 11. april 1854Beč, 11. maj 1930) bio je advokat i političar. Bio je predsednik Hrvatskog sabora u Austrougarskoj monarhiji, od 1906. do 1918. godine .

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bogdan Medaković je rođen u Novom Sadu 14. maja 1852. godine kao sin Danila Medakovića. Posle završetka školovanja i sticanja titule doktora pravnih nauka u Beču sa samo 21 godinom, neko vreme je radio u sudu u Sremskoj Mitrovici, a 1879. otvorio je samostalnu advokatsku kancelariju u Zagrebu. Političku karijeru je počeo 1883. godine kada je ušao u Hrvatski sabor kao zastupnik izabran u kotaru Srb. U Saboru se angažovao u novoosnovanom Srpskom samostalnom klubu, kao njegov sekretar. Godine 1896. izabran je za predsednika Srpske pravoslavne crkvene opštine u Zagrebu i tu čast je obavljao do 1909. godine. Biran je za poslanika na Srpskom narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima.

Zalažući se za slogu i politički savez sa Hrvatima u Austrougarskoj monarhiji, kao vođa Srpske samostalne stranke Bogdan Medaković je aktivno učestvovao u donošenju Zadarske rezolucije koja je rezultovala stvaranjem Hrvatsko-srpske koalicije. Kao ugledni zagrebački advokat učestvovao je u odbrani „veleizdajnika“ u procesu koji se protiv 53 Srba vodio pred Zagrebačkim sudbenim stolom. Bio je uključen i u odbranu na bečkom „veleizdajničkom procesu“ protiv istoričara Fridjunga.

Medaković je 1906. godine izabran za predsednika Hrvatskog sabora i na toj dužnosti je ostao sve do 1918. godine. Kao predsednik Sabora bio je član Magnatskog doma u Ugarskom parlamentu. Kao tadašnji predsednik Sabora 1918. godine proglasio je raskid državno-pravnih veza sa ugarskom i austrijskom carevinom što je otvorilo put stvaranju Kraljevine SHS.

Bogdan Medaković

Bogdan Medaković se istakao i kao sledbenik Matijevićeve ideje stvaranja "Privrednika“. Kao veleposednik i jedan od najbogatijih i najuglednijih Srba u Monarhiji bio je osnivač i najveći deoničar Srpske banke u Zagrebu, gde je imao odlučnu reč kao njen potpredsednik. Preuzima list „Srbobran“ 1897, a zapažene su i njegove aktivnosti na osnivanju lista „Srpsko kolo“ koji je u Zagrebu izlazio do 1903. godine.

Medaković je bio odlučan borac u borbi za očuvanje crkveno-školske autonomije, za slobodu govora i za parlamentarni sistem u tadašnjoj Hrvatskoj. Zalagao se za zajedničku borbu s Hrvatima za jugoslovenstvo.

Posle stvaranja Kraljevine SHS, Medaković isprva podržava Pribićevića i Jugoslovensku demokratsku stranku, ali se, nakon neslaganja sa opsegom agrarne reforme, udaljava od stranke sa još petoro poslanika, formira nezavisnu poslaničku grupu i 1920. godine prilazi Radikalnoj stranci.[1]

U Zagrebu je na Zrinjskom trgu 15 sagradio jednu od najlepših stambenih palata koja je originalno bila gotovo ista kao kuća Adam u Budimpešti ( Bródy Sándor ulica broj 4).[2][3]

Zrinjevac 15, koju je podigao dr. Bogdan Medaković u kojoj je rođen 1922.godine akademik Dejan Medaković

Njegov unuk je bio akademik Dejan Medaković (1922—2008).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bogdan Medaković”. www.zapadnisrbi.com. Pristupljeno 2023-02-01. 
  2. ^ Damjanovic, Kemény, Csaki. „Mária Kemény, Tamas Csaki, Architectural Links Between Budapest and Zagreb in the Second Half of the 19th Century: Examples of the Ádám Palace in Budapest and the Medaković House in Zagreb, The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th - 20th Century), Zagreb, 2015, 157-177, 555-560”. Iskra Iveljić, ed., The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th - 20th Century)/Verflechtungsgeschichte: Wien, Zagreb und Budapest (18.–20. Jahrhundert). Zagreb: FF-Press (na jeziku: engleski). 
  3. ^ Matić, Đorđe (2021-12-12). „Veličanstvena povijest skrivena u srcu Zagreba – palača Medaković”. P-portal (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2023-02-01. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Novosti“, Zagreb, 26. jun 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]