Bogomolja „Vodica“ u Kikindi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogomolja „Vodica“ u Kikindi
Pogled na Crkvu sa nasipa
Opšte informacije
MestoKikinda
OpštinaKikinda
Država Srbija
Vrsta spomenikaNepokretna kulturna dobra
Vreme nastanka1865. godina
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituMeđuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica
www.heritage-su.org.rs

Bogomolja Vodica nalazi se 3 km južno od Kikinde, u jednoj udoljici ispod nasipa Kikindskog kanala. Sazidana je 1865. godine. Pripada Eparhiji banatskoj Srpske pravoslavne crkve. Kompleks se sastoji od crkvice, konaka i kuće čuvara i spomenik je kulture od velikog značaja.

Legende o Bogomolji Vodica[uredi | uredi izvor]

Postoje dve legende o Vodici. Prema jednoj, lekovitost vode sa ovog izvora, otkrio je jedan čobanin. Čuvajući ovce, oprao je svoje umorne i bolesne noge u barici ispod brega iz kojeg se cedio tanak mlaz vode. Primetio je da mu je bolje, pa je isto učinio i narednih nekoliko dana i potpuno ozdravio. Od tog doba, pa do današnjeg dana, mnogi telesni i duševni bolesnici nalaze olakšanje i isceljenje na kikindskoj Vodici.

Prema drugom predanju, opet je čobanin prvi primetio lekovitost vode i to tako što se jedna bolesna ovca zaglibila se u blatu i nemogavši ići za stadom, ostala je tako čitav dan. Kada se čobanin vratio, ovčica je veselo trčkala. Kasnije su na tom mestu iskopana četiri bunara.

Istorijat Bogomolje Vodica[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani pomen o Vodici u zapisima crkvene opštine datira iz 1837. godine, kada je u popisu inventara za tu godinu, zapisano: Na mestu zvanom Valov, gde iz brega voda suzi, nalazi se krst sa dve ikone i koliba trskom pokrivena. Iz tog podatka se da zaključiti da je to mesto i pre te godine bilo proglašeno za svetilište, čim je na njemu podignut krst, a izvor zaštićen kolibom.

Godine 1865.[1] sazidana je mala kapela od tvrdog materijala, dužine 3,5 metra, širine 2 metra, visine 2,6 metara, zasvođena svodom od cigle sa malim tornjem i jednim malim zvonom. Na južnom zidu u unutrašnjosti kapele postavljena je ploča od crvenog kamena sa natpisom: Srpska crkvena opština Velika Kikinda-BOLNICIMA 1865. godine. Kapela je posvećena Svetoj velikomučenici Marini – Ognjenoj Mariji. Nekada je na dan Ognjene Marije na Vodicu išla litija iz Kikinde.

Na stepenastom postamentu pored Bogomolje, nalazi se kameni krst. Sudeći po natpisu na krstu, celina je osvećena 1867. nakon izgradnje današnje crkve.

Konak pored Bogomolje[uredi | uredi izvor]

Da bi nevoljnici i bolesnici, koji su uoči Ognjene Marije, a i u drugim prilikama u toku godine dolazili i noćivali na Vodici bili zaštićeni od nevremena i hladnih noći, 1895. godine načinjeno je sklonište u neposrednoj blizini kapele, sa severne strane urezano u breg, ozidano i zasvođeno ciglom, 5 metara dugačko, 3 metra široko i 2 metra visoko.

Oslikavanje unutrašnjosti Bogomolje[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost kapele nije bila oslikana sve do 2009. godine, kada je kikindski ikonopisac, Sandra Stanković započela oslikavanje unutrašnjosti crkvice ikonama. Ikona „Bogorodica šira od nebesa sa anđelima“ zauzima središnji deo zaobljenog zida crkvice, između ikona Svete Petke i Svete velikomučenice Marine.

Priznanje[uredi | uredi izvor]

Ceo kompleks Vodice je 1980. godine Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu proglasio za spomenik kulture i stavio pod svoju zaštitu. 1991. godine, kompleks je proglašen za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Biserka Ilijašev, arhitekta, o Bogomolji Vodice”. Arhivirano iz originala 05. 05. 2014. g. Pristupljeno 27. 07. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mirjana Đekić, Vodice u Vojvodini, izdavač Draganić, 2001.
  • Seoske i salašarske crkve u Vojvodini, KID Pčesa, 1998. (pp. 90-91)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]