Božidar Boki Milošević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boki Milošević
Boki Milošević svira klarinet
Puno imeBožidar Milošević
Datum rođenja(1931-12-31)31. decembar 1931.
Mesto rođenjaProkupljeKraljevina Jugoslavija
Datum smrti15. april 2018.(2018-04-15) (86 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija
Aktivni period1950—1980.
(povremeno: 1980—2018)
DecaMilan Milošević
Ksenija Milošević
Tijana Milošević

Božidar „Boki“ Milošević (Prokuplje, 31. decembar 1931Beograd, 15. april 2018) bio je srpski klarinetista, šef Narodnog orkestra Radio-televizije Beograd, profesor muzičke škole „Josip Slavenski” i član Beogradske filharmonije.

Biografija i karijera[uredi | uredi izvor]

Božidar Milošević i Josip Broz Tito, 1975. godine

Rođen je u Prokuplju u kući oca zemljoradnika Krste (1892—1968) i majke domaćice Vidosave (1896—1971). Po završetku osnovne škole, 1947. godine, počinje samouk da svira klarinet. Dolazi u Beograd 1950. godine, gde diplomira i magistrira klarinet na Muzičkoj akademiji u klasi profesora Brun Bruna.[1] Ujedno je i radio u Narodnom orkestru Radio-televizije Beograd, koji je vodio Vlastimir Pavlović Carevac.[2] Od 1950. godine počinje njegova uspešna muzička karijera. Studirao je engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a iste 1950. godine u Muzičkoj školi Josip Slavenski u Beogradu, kod profesora Franje Partlića, polaže prvi razred pripremne nastave i automatski upisuje drugi razred. Postaje član seksteta Duška Radetića, od njegovog osnivanja 1951. godine u Radio Beogradu. Muzički urednik Radio Beograda, Đorđe Karaklajić, 1951. osniva Veliki narodni orkestar RTB (i biva njegov prvi dirigent) koji je na seriozni način obrađivao jugoslovenske narodne melodije. Orkestrom su dirigovali i Dušan Skovran, rektor Muzičke akademije u Beogradu, i Đura Jakšić, direktor Muzičke škole Josip Slavenski u Beogradu. Božidar Milošević svirao je i u tom orkestru redovno. Od 1952. do 1956. godine školovao se u Srednjoj muzičkoj školi Josip Slavenski . U periodu od 1955—1958. godine svirao je i u Gudačkom orkestru RTB pod upravom Ilije Genića—Baćka.

Nakon smrti Vlastimira Pavlovića Carevca 1965. godine, violinista Miodraga Radeta Jašarevića postaje novi šef Narodnog orkestra Radio—televizije Beograd. Božidar Boki Milošević i dalje svira u tom orkestru kao solista na klarinetu.

U periodu od 1956 – 1960. studirao je na Muzičkoj akademiji u Beogradu sa prvom generacijom klarinetista (Ernest Ačkun, Mihailo Živanović, Milenko Stefanović) u klasi renomiranog profesora Bruno Bruna. Nakon toga upisuje magistarske studije, 1960. godine, a završava ih 1963. godine. Bavio se pedagoškim radom, radi kao profesor klarineta u Muzičkoj školi Josip Slavenski, koja je bila pri Muzičkoj akademiji u Beogradu. Od 1966. godine prelazi u Beogradsku filharmoniju gde biva njen član i solista.

Posle pogibije violiniste Miodraga Radeta Jašarevića, Božidar Milošević 1976. godine postaje šef već čuvenog Narodnog orkestra Radio—televizije Beograd i tu radi sve do penzionisanja, 1980. godine. Bio je 30 godina instrumentalni solista ovog orkestra.

Tri puta se ženio. Ima četvoro dece. Sin Milan je klarinetista i dirigent i muzički direktor Vankuver koledža u Kanadi, a ćerka Ksenija i Tijana su koncertmajstori Beogradske filharmonije. Bio je oženjen Biljanom iz Gradiške.[3] Dobio je i državljanstvo Republike Srpske, čime se ponosio.[3]

Preminuo je 15. aprila 2018. godine u Beogradu, u 87. godini života.[4][5] Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[6]

Turneje i koncerti[uredi | uredi izvor]

Kao solista, izvođač, imao je turneje i koncerte po celom svetu. Pedesetih godina nastupao je u Izraelu, u Londonu, Beču, Berlinu, u Sjedinjenim Državama, u Kolumbiji, Gvatemali, Kanadi i Meksiku. Tokom turneje u Sovjetskom savezu 1971. godine komponuje Vlašku oluju.[7]

Nagrade i festivali[uredi | uredi izvor]

Boki Milošević sa osvojenim nagradama
Nagrada Međunarodnog muzičkog centra Beograd
  • Treća nagrada na Omladinskom takmičenju klarinetista u Ljubljani, 1956.
  • Specijalna nagrada na takmičenju mladih umetnika Jugoslavije (klasična muzika), Zagreb, 1959.
  • Orden rada sa srebrnim vencem za izuzetne doprinose u širenju muzičke kulture od predsednika Josipa Broza Tita, 1971.
  • Oskar popularnosti 1999. godine, Radio Tv Revija (2001, 2005, 2006. i 2008).
  • Nagrada Viktor ("Jesenjin") za najboljeg instrumentalistu, 2002. i 2003. godine RTV Novi Sad.
  • Melko (17 uzastopnih godina, počev od 1981.), najbolji instrumentalista u narodnoj muzici, Udruženje narodne i zabavne muzike, Beograd.[8]
  • Status izuzetnog umetnika, Savez narodne i zabavne muzike, Beograd.
  • Priznanje za negovanje muzičke baštine Srba, klub Jugoslovena Njujork—Čikago, juna 1994. godine
  • Nagrada Maestro internacional, 2008, dodeljuje Međunarodni Muzički centar Beograda.
  • Udruženje za negovanje tradicije i očuvanje baštine Niša Stari Niš – Evropa koncert Niš dodeljuju Majstorsko pismo za životno delo Božidaru Miloševiću, za izuzetan i sveukupan * doprinos očuvanje srpske tradicije i kulture i negovanje izvorne pesme i muzike srpskog naroda, 5. decembar 2008. godine.[4]
  • Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi Beograda, 26. januar 2000. godine od Kulturno-prosvetne zajednice Beograda.
  • Prva nagrada na Beogradskom saboru 1972. godine, sa kompozicijom Čunovo oro.
  • Internacionalni muzički festival klarinetista u Tunisu, juna 1973. godine u konkurenciji klarinetista iz celog sveta (učestvovalo je 25 nacija), svojom kompozicijom Koštanin mekam čoček osvaja prvu nagradu. Nagradu mu je lično uručio predsednik Tunisa, Habib Burgiba.
  • Festival u Sarajevu, Ilidža 1973. godine kompozicijom Koštanin mekam čoček, osvaja prvu nagradu.
  • Festival Ilidža 1974, kompozicijom Pastirska balada, postaje trostruki pobednik: Prva nagrada za kompoziciju, aranžman i izvođenje.
  • Beogradski sabor 1974, kompozicijom Orijentalna elegija osvaja prvu nagradu.
  • Festival narodne muzike u Parizu 1975. godine, sa kompozicijom Zov sa planine osvaja prvu nagradu stručnog žirija.
  • Beogradski sabor 1975, kompozicijom Radivoja Lazića Đačko oro osvaja prvu nagradu.
  • Estradno-muzička nagrada za životno delo Saveza estradno-muzičkih umetnika Srbije, 2017.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Albumi[uredi | uredi izvor]

EP i singlovi[uredi | uredi izvor]

  • Čoček (EP) (1969) (PGP RTB)
  • Šišićevo kolo (EP) (1970) (PGP RTB)
  • Vlaška oluja (EP) (1971) (Jugoton)
  • Orijentalna elegija (Singl) (1973) (PGP RTB)
  • Koncert za klarinet i džez orkestar / Stranac na obali (Singl) (1973) (PGP Radio Kruševac)
  • Žal za mladost / Keremejle (EP) (1973) (PGP Radio Kruševac)
  • Menuet iz klarinet kvinteta (1973) (PGP Radio Kruševac)
  • Pastirska balada / Suton na jugu (Singl) (1974) (PGP RTB)
  • Koraci (Singl) (1974) (PGP RTB)
  • Zov sa planine / Nadmetanje (Singl) (1975) (PGP RTB)
  • Đačko oro (Singl) (1976) (Studio B)
  • Devojačka igra / Evropa (Singl) (1978) (Jugoton)

Kompilacije[uredi | uredi izvor]

  • Katalog (1973) (PGP Radio Kruševac)
  • The art of Boki Milošević - Od čočeka do Mocarta (1994) (Južni vetar)

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Leksikon jugoslovenske muzike, Zagreb, 1984, sv. II, 15.
  • 40 godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije) 1937-1977, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1977, str 98.
  • 50 godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije), Univerzitet umetnosti, Beograd, 1988, 153 str.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]