Boleč
Boleč | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Grad | Beograd |
Opština | Grocka |
Stanovništvo | |
— 2011. | 5955 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 43′ 17″ S; 20° 36′ 07″ I / 44.7215° S; 20.602° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 11307 |
Pozivni broj | 011 |
Registarska oznaka | BG |
Boleč je naselje u gradskoj opštini Grocka u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 5955 stanovnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Mesto Boleč se nalazi severozapadno od varoši Grocke, na putu Beograd—Grocka, a u neposrednoj blizini Dunava. Boleč dolazi u red starijih naselja. U literaturi se Boleč spominje 1738. g. („i beše se cel den na Boleču”). Osim toga, ima tragova, koji ukazuju na starije naselje. Na Orašćićima je, po predanju, bilo Madžarsko groblje na čije se tragove i sada nalazi. Pored druma i mu blizini mehane (tada turske) postoji Bećarsko groblje; tu je za vreme Turaka postojala džamija, kao i palančica, koja je služila Tatarima za stanicu.
Pre 1813. g. selo je bilo na desnoj strani Bolečice, ispod groblja, na mestu koje se zove Selište. Tada su tu bile njive a bilo i po koja šljiva. Za vreme propasti (1813) stanovništvo je napustilo selo i prebeglo u Banat. Tada u selu nije bilo više od 10 kuća. Kad se docnije vratili, nisu otišli na staro mesto, jer bi im Turci tu mnogo dosađivali, već dođu u Gurbet Do, gde je bila velika šuma, i gde su stanovali Romi (Cigani) koritari, i tu se nastane.
Na Boleču je 1815. godine čim je planuo ustanak, podignut šanac, u kome su se sastali knez Miloš i Vujica Vulićević.
Boleč se pominje u aračkim spiskovima (poreski spisak) i imao je 1818. g. 41 a 1822. g. 43 kuće. Po popisu iz 1921. godine u selu je bilo 169 kuća sa 888 stanovnika.
Predanje veli da je u selu bila najstarija porodica Abazovića, od koje danas nema potomaka. Vele da su ovi Abazovići vodili poreklo od nekog srbina Abaza, koji je bio spahija. Kao najstarije porodice smatraju se Pevalićići i Nikolići, za koje pričaju, da je nekada bilo sve seosko imanje njihovo. Stare su porodice i Gagići, čiji je predak bio Janko Gagić buljubaša, koga su dahije pogubile 1804. godine; Đurići, Ačimovići, Jekići, Ljubinkovići, Stevanovići, Trifunovići, Vićentijevići, Milutinovići i Jeftići takođe se smatraju za stare porodice.
Ostale porodice su doseljene iz Bosne i Hercegovine, iz Kosova, od Pirota i iz okoline Niša, Stare Srbije i iz okolnih sela. Selo je podiglo školu 1909. g. Crkva im je bila u Vinči sa kojom činilo jednu parohiju. Godine 1920. osnovana je u selu Zemljoradnička zadruga. Selo je u toku balkanskog i svetskog rata imalo 80 žrtava. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]
Ovde se nalazi crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Boleču.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Boleč živi 4606 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,1 godina (37,3 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U naselju ima 1735 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,31.
Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 7 | 14 | ||
80+ | 29 | 50 | ||
75—79 | 48 | 88 | ||
70—74 | 90 | 111 | ||
65—69 | 124 | 104 | ||
60—64 | 159 | 136 | ||
55—59 | 148 | 128 | ||
50—54 | 298 | 263 | ||
45—49 | 288 | 297 | ||
40—44 | 168 | 235 | ||
35—39 | 155 | 185 | ||
30—34 | 188 | 164 | ||
25—29 | 211 | 233 | ||
20—24 | 242 | 246 | ||
15—19 | 232 | 220 | ||
10—14 | 180 | 146 | ||
5—9 | 169 | 129 | ||
0—4 | 141 | 124 | ||
Prosek : | 37,3 | 38,9 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 2.387 | 752 | 1.485 | 91 | 55 | 4 |
Ženski | 2.474 | 617 | 1.480 | 294 | 70 | 13 |
UKUPNO | 4.861 | 1.369 | 2.965 | 385 | 125 | 17 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 1.139 | 60 | 0 | 1 | 228 |
Ženski | 920 | 44 | 0 | 0 | 172 |
UKUPNO | 2.059 | 104 | 0 | 1 | 400 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 20 | 185 | 223 | 29 | 175 |
Ženski | 4 | 32 | 234 | 32 | 35 |
UKUPNO | 24 | 217 | 457 | 61 | 210 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 14 | 42 | 54 | 24 | 35 |
Ženski | 20 | 51 | 37 | 62 | 140 |
UKUPNO | 34 | 93 | 91 | 86 | 175 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 43 | 0 | 0 | 6 | |
Ženski | 48 | 3 | 1 | 5 | |
UKUPNO | 91 | 3 | 1 | 11 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja” knj.II (P. Nilolić: Okolina Beograda) i iz «Letopisa» opštine sela Boleč. Br.477
- ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta” (Beč 1998) period 1812—1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812—1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno (1927 g.) „Napredak Pančevo”
- „Letopis”: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).
Letopis period 1812—2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
- Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine »Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.