Болница (Otpisani)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bolnica
Epizoda Otpisanih
Br. epizodaEpizoda 1
RežijaAleksandar Đorđević
ScenarioDragan Marković
saradnik na scenariju
Siniša Pavić
MuzikaMilivoje Marković
PremijeraPrvi program
RTV Beograd Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
22. decembar 1974.
Trajanje47:54 min
Hronologija epizoda
← Prethodna
Sledeća →
Garaža

Bolnica je prva epizoda televizijske serijeOtpisani“, snimljene u produkciji Televizije Beograd i Centralnog filmskog studija „Košutnjak“. Premijerno je prikazana u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji 22. decembra 1974. godine na Prvom programu Televizije Beograd.

Ova epizoda, kao i sedeća epizoda „Garaža“, spojene su i od njih je napravljen film „Otpisani“. Film je premijerno prikazan 29. aprila 1974. godine i za razliku od serije, koja je snimljena u crno-beloj tehnici, on je u koloru.

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Epizoda „Bolnica“ otpočinje juna 1941. godine kada se braća Tihi (Voja Brajović) i Čibi (Aleksandar Berček) vraćaju iz sela u okupirani Beograd. Prilikom dolaska oni čuju pucnjavu i zajedno sa ostalim građanima se sklanjaju u obližnje dvorište. Tada na ulici vide nemačku patrolu koja je u poteri za jednim ilegalcem.

Pošto im je kuća uništena u šestoaprilskom bombardovanju, a otac odveden u zarboljeništvo, oni odlaze kod strica (Dragomir Felba) koji je mornar i živi na šlepu na Dunavu. Odmah po dolasku Tihi se susreće sa svojim drugovima — članovima Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), sa kojima diskutuje o napadu Nemačke na Sovjetski Savez i nazdravljaju „brzom svršetku rata“. Potom odlaze na obližnje stepenište gde se Mile (Vladan Holec) udvara jednoj devojci-folksdojčerki, ali ga ona odbija; potom nailazi nemačka patrola koja je revoltirana njihovim ponašanjem i vođa patrole (Bata Kameni) udara šamar Prletu (Dragan Nikolić).

Skale (Slobodan Aligrudić) na partijskom sastanku saopštava da je Gestapo uhapsio jednu drugaricu-člana Štaba i poverava Milanu (Rade Marković) zadatak da je sa svojom omladinskom grupom oslobodi. Milan potom odlazi u bolnicu, gde obučen kao lekar sa doktorom Borićem (Voja Mirić) razgovara o zdravstvenom stanju pacijentkinje, koja se porodila i koju treba osloboditi. Doktor mu saopštava da treba da ubrzaju sa akcijom jer više ne može da prolongira njen ostanak u bolnici, i da je pitanje dana kada će je vratiti u zatvor.

Tihi odlazi da se vidi sa svojom devojkom Ninom (Jelena Čvorović). Šetajući gradom, oni nailaze na neprijatnu scenu „susreta“ nemačkog oficira i Jevrejke. Ninu ova scena veoma uzbuđuje i ona Tihom saopštava da je Jevrejka. Zriki (Čedomir Petrović) odlazi u Vodovod gde se susreće sa Milanom, koji mu saopštava da grupa treba da se pripremi za specijalni zadatak.

Uveče Tihi, Prle i Mile sede u kafani u kojoj radi Paja (Miki Manojlović) i raspravljaju o akciji koju će to veče izvesti. Potom se njima četvorici pridružuje Zriki; oni zatim odlaze do ruševina jedne zgrade gde sačekuju nemačku patrolu. U sukobu s patrolom oni ubijaju tri nemačka vojnika i zarobljavaju jedan pištolj i dva automata. Paja je tokom sukoba lakše ranjen u zadnjicu i oni ga odvode kod strica na šlep.

U središte Gestapoa dolaze šef Specijalne policije Nikola (Dušan Perković) i njegov zamenik Krsta (Vasa Pantelić), gde zajedno sa majorom Krigerom (Stevo Žigon) odlaze na sastanak kod pukovnika Milera (Rudolf Ulrih). Na sastanku, pukovnik se raspituje za stanje pacijentkinje za koju sumnja da je važna ličnost u pokretu otpora, i kritikuje Nikolu i Krstu, što se ona još uvek nalazi u bolnici i skreće im pažnju da je doktor sumnjiv čovek.

Boban (Žarko Radić) odlazi na hipodrom, gde sa svojim drugom džokejom Simketom (Dragan Maksimović) razgovara o trci u nedelju i poziva ga da u subotu učestvuje u akciji spasavanja iz bolnice. Nikola i Krsta odlaze u bolnicu gde hapse doktora. Prilikom sprovođenja kroz bolnički hodnik doktor koristi priliku, baca se kroz otvoren prozor i ostaje na mestu mrtav. Ilegalka Ivana odlazi u knjigovezačku radnju, gde preko lozinke prenosi poruku za Milana da je doktor mrtav, a da je pacijentkinja još samo sutra u bolnici.

Čibi prenosi korpu sa ugljem, u kojoj je skriveno oružje, pored nemačke patrole i potom je preuzimaju Tihi i Paja. Oni potom dolaze do mesta na kojem ih čekaju Milan i ostali članovi udarne grupe. Tamo dolazi Cane Kurbla (Ivan Bekjarev), Pajin brat od tetke, koji ih kamionom vozi ka bolnici. U bolnici ispred sobe pacijentkinje je postavljen stražar i naređeno mu je da nikog ne pušta unutra, pa čak ni lekare.

Na putu ka bolnici događa se komična scena u kojoj se Canetu gasi kamion, a nemački vojnik mu pruža pomoć da upali. Po dolasku ispred bolnice oni se raspoređuju na pozicije, a Milan i Tihi ulaze u bolnicu. Za to vreme Nikola i Krsta sa ostalim agentima kreću ka bolnici. Milan i Tihi savlađuju stražara i zaključavaju ga u toalet. Potom oslobađaju pacijentkinju i odvode je do kamiona. U tom trenutku ispred bolnice stiže auto sa policijskim agentima i nastaje kraći obračun u kome ginu dva agenta i Simke.

Nikola je u kancelariji kod majora Krigera, koji ga oštro kritikuje zbog neuspeha u bolnici. Nikola ga uverava da ima podatke o počiniocima i da su oni zapisani, na šta mu Kriger odgovara da on želi da oni budu — otpisani.

Istorijska podloga[uredi | uredi izvor]

Tabla na staroj Očnoj bolnici u Beogradu, iz koje je jula 1941. spasen Aleksandar Ranković

Na kraju ove, kao i ostalih epizoda nalazi se natpis — Ova serija inspirisana je podvizima ilegalaca u okupiranom Beogradu. Lica i događaji su izmišljeni. Svaka sličnost je slučajna.

Kao inspiracija za ovu epizodu poslužila je kombinacija dva stvarna događaja, koja su se odigrala - prvi u julu 1941. i drugi u januaru 1942. godine. Prvi događaj je bio spasavanje Aleksandra Rankovića, člana Centralnog komiteta KPJ, iz bolnice u Vidinskoj ulici (danas Ulica Džordža Vašingtona), 29. jula 1941, a drugi spasavanje Ivanke Muačević-Nikoliš i njene tek rođene ćerke, 25. januara 1942. godine. Akcija spasavanja Aleksandra Rankovića, bila je veoma vešto izvedena i predstavljala je jednu od najvećih akcija u okupiranom Beogradu u leto 1941. godine. Tada je grupa aktivista NOP-a, pod rukovodstvom Spasenije Cane Babović i Đure Strugara, blokirala bolnicu, dok su dvojica ilegalaca, obučeni kao agenti, ušli unutra i izveli uhapšenika.

Ovaj događaj je u potpunosti iskorišćen kao podloga za ovu epizodu, samo što je Ranković, koji je u međuvremnu na Brionskom plenumu CK SKJ, jula 1966. godine, smenjen sa svih državnih i partijskih funkcija, zamenjen majkom sa detetom. U epizodi se takođe napominje da je ta osoba važna ličnost i okarakterisana je kao „član Štaba“. Takođe još jedan lik koji se pojavljuje u seriji — doktor Borić, koji prilikom hapšenja skače kroz prozor bolnice, nastao je na osnovu stvarnog lika — doktora Teodora Borockog. Ovaj lekar učestvovao je u spasavanju Ivanke Muačević iz bolnice, zbog čega je kasnije bio uhapšen i prilikom saslušavanja u policiji, oktobra 1942. godine, iskoristio je nepažnju islednika i skočio kroz prozor zgrade Specijalne policije na Obilićevom vencu.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Spisak glumaca i likova koji se pojavljuju u epizodi „Bolnica“:

Glumac Uloga
Dragan Nikolić Prle
Vojislav Brajović Tihi
Predrag Manojlović Paja
Vladan Holec Mile
Čedomir Petrović Zriki
Rade Marković Milan
Slobodan Aligrudić Skale
Dragomir Felba Striko
Voja Mirić doktor Borić
Rudolf Ulrih pukovnik Miler
Stevo Žigon major Kriger
Glumac Uloga
Ivan Bekjarev Cane Kurbla
Dušan Perković Nikola
Vasa Pantelić Krsta Mišić
Žarko Radić Boban
Ljubica Ković Ivana
Jelena Čvorović Nina
Dragan Maksimović Simke
Aleksandar Berček Čibi
Milivoje Tomić Knjigovezac
Mirko Bulović Mornar
Ivo Jakšić Ninin očuh
Glumac Uloga
Irina Nović Bolničarka
Radmila Guteša Elza
Melita Bihali Folksdojčerka
Veljko Marinković Agent
Bata Kameni Vođa patrole
Ljubomir Ćipranić Žandarm 1
Stevan Minja Žandarm 2
Sonja Đurđević Bolesnica
Dragan Petrović Lekar
Božidar Pajkić Starac
Dragoljub Jovanović Portir u bolnici
Beli Radoičić Nemački stražar

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi — Beograd. Beograd: „Prosveta” i „Nolit”. 1964. 
  • Marković, Dragan (1977). Otpisani. Beograd: „Prosveta”. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]