Pređi na sadržaj

Bombarderska avijacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilja Muromec, prvi teški bombarder, Prvi svjetski rat.

Bombarderska avijacija je vrsta borbene avijacije namijenjena za uništavanje kopnenih i pomorskih ciljeva bombama i raketama vazduh-zemlja. Ovu ulogu obično obavljaju bombarderski ili lovačko-bombarderski avioni.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Septembra 1914. Nijemci formiraju prvu jedinicu sa avionima Rumpler, Aviatik i Taube namijenjenu za bombardovanje. U decembru iste godine bombarduju Denkerk i ciljeve u Flandriji. Francuzi i Britanci brzo formiraju svoje jedinice b., i 21. novembra 1914. Britanci napadaju pristanište vazdušnih brodova u Fridrihshafenu. Prelazak na rovovski rat ubrzava razvoj b., i do ljeta 1915. ona postaje značajan činilac. Nijemci uvode lovački avion tipa Foker E.1 da spriječe rad b. protivnika, i nastaje trka u razvoju odbrane bombardera od lovaca i istovremeno poboljšanje nosivosti, nišanskih sprava i načina korištenja b. 1918. su Britanci i Francuzi bacili 14000 tona bombi samo na industrijske objekte, i izvršili skoro 16000 aviopoletanja.

Međuratni period[uredi | uredi izvor]

Između ratova neki teoretičari (kao Đulio Duet) predviđaju da rat može biti riješen masovnim napadima bombarderske avijacije. Ovo ekstremno gledište nije šire prihvaćeno, ali je svaćanje značaja b. poraslo. Od kraja 1920-ih bombarderski avioni se dijele na lake, srednje i teške, raste brzina, dolet, visina leta, nosivost, naoružanje i oprema. Prelazi se kasnije na jednokrilce s neuvlačivim, a kasnije uvlačivim stajnim trapom. Njemačka vojska uvodi i bombarder za obrušavanje Junkers Ju 87, namijenjen za podršku jedinica kopnene vojske.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Boing B-29, Drugi svjetski rat.

Rat počinje masovnim napadom b. na aerodrome i druge važnije objekte u Poljskoj, sa 867 bombarderskih aviona. Pri napadu na Francusku 1940. Nijemci imaju 1462 bombardera i vrše uspješne napade na aerodrome i podršku snaga KoV. Pri napadu na Britaniju nemaju uspjeha zbog jake odbrane lovcima i drugim PVO sredstvima, i slabe definicije ciljeva napada.

Njemačka napada Kraljevinu Jugoslaviju i Grčku 1941. sa 840 bombardera, od kojih 400 za obrušavanje.

Raspršivanjem svoje b. na više frontova protiv jakih protivnika, Nijemci trpe sve jače gubitke od protivničke lovačke avijacije i PVO u kasnijem periodu rata. Saveznička b. postaje sve uspješnija, uništavajući njemačku privredu u pozadini i vojne jedinice na frontu. U napadu britanske b. na Keln 30/31- maja 1942. bačeno je 1500 tona bombi za 90 minuta. Učestvovalo je preko 1000 aviona. Značajni britanski bombarderi su Hendli Pejdž Halifaks i Avro Lankaster.

Amerikanci od 1942. pomažu Britancima u Evropi, vršeći od 1944. i masovne napade b. na Japan. Od 1944. bombarderi su praćeni lovcima P-51 Mustang, što znatno smanjuje operativne gubitke. Najznačajniji američki teški bombarderi su B-17 Leteća tvrđava, B-24 Liberejtor i B-29 Supertvrđava. Masovnim napadima zapaljivim bombama pretvaraju japanske gradove u lomače. 9/10. marta 1945. 334 bombardera B-29 napadaju Tokio sa 2000 tona zapaljivih bombi. Poginulo je 83793, a bez stanova ostalo 1 milion stanovnika. Kraj rata je označila b. napadom na Hirošimu i Nagasaki atomskim bombama.

Poslije Drugog svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Nortrop B-2.

Prvobitno je bombarder jedini nosilac nuklearne bombe pa SAD, SSSR, Velika Britanija i kasnije Francuska rade intenzivno na njihovom razvoju. Klipni bombarderi se zamjenjuju mlaznim, a uvođenje teških bombardera dvostruke nadzvučne brzine je uglavnom napušteno pojavom interkontinentalnih balističkih projektila i projektila PVO zemlja-vazduh. Dolazi međutim do ubrzanog razvoja lovačko-bombarderske avijacije.

Lokalni ratovi u Koreji, Vijetnamu i Bliskom istoku potvrđuju vrijednost b., naročito njenog razvoja u lovačko-bombardersku avijaciju.

Od kraja 1960-ih godina, nove dizajne teških (strateških) bombardera razvijau samo SAD i SSSR, dok se ostale zemlje oslanjaju na lovce bombardere za zadatke b. Za nuklearno odvraćanje, sile kao što su Francuska, Velika Britanija i Kina koriste podmornice sa interkontinentalnim projektilima.

Nova pojava su bombarderi nevidljive (engl. stealth) tehnologije, kao što su američki F-117 i B-2. Teško se uočavaju na radaru, što im olakšava djelovanje u vazdušnom prostoru protivnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]