Bopomofo
Bopomofo | |
---|---|
Tip | Poluslogovnikslova za pristup i rimu sloga; dijakritike za tonove |
Jezici | Kineski, formosanski jezici |
Vremenski period | 1913. do danas, sada se koristi kao rubi karakteri u Tajvanu za kineski, i kao glavno pismo za formosanski jezik |
Porodica | |
Sestrinski sistem | Uprošćeno kinesko, kanđi, handža, ču nom, kitansko pismo |
Pravac | sleva nadesno |
ISO 15924 | Bopo, 285 |
Unikod naziv | Bopomofo |
Bopomofo ili džujin fuhao, često skraćeno džujin je fonetski sistem za transkripciju kineskog jezika, pre svega mandarinskog, za ljude koji uče čitanje, pisanje ili govor mandarinskog jezika. Ovaj polu-slogovnik je trenutno u širokoj upotrebi u Republici Kini (Tajvanu) (pogledajte Upotrebe). Sastoji se od 37 slova i 4 tonske beleške, koji je sveobuhvatan sistem kojim se mogu prepisati svi mogući glasovi u mandarinskom.
Iako se često misli kao alfabet, džujin se ne temelji na suglasnicima i samoglasnicima već na slogovni početak i slogovnoj rimu. Temelji se na kineskim tabele rima, ali sa dijakritikama nego sa različitim rimama za tonove. Kao u alfabetu, suglasnici (slogani početnici) se predstavljaju sa različitim slovima i čine 21 od 37 slova. Međutim, osim poluvokala, svaka rima ima različita slova, koje spajaju samoglasnike, dvoglasnike, i završne suglasnike. Na primer, luan je napisano ㄌㄨㄢ (l-u-an), gde zadnje slovo ㄢ predstavlja čitav završetak -an. Ti završeci čine ostala 16 slova džujina. (Međutim, završeci -p,-t,-k, koji se ne nalaze u mandarinskom, pisani su kao potpisana slova posle završetka koja predstavlja samo samoglasnik.)
Ime[uredi | uredi izvor]
U svakodnevnom govoru, džujin je poznat kao bopomo ili bopomofo (ㄅㄆㄇㄈ) po prvim slovima u alfabetu. U službenim dokumentima, ponekad se zove „Mandarinski fonetski simboli 1“ (國語注音符號第一式), skraćeno „MFS 1“ (注音一式); Broj se služi kako bi se razlikovao od manje poznatog kolege, MFS 2 koji je sistem romanizacije izumljeni oko istog perioda, ali sada ukinut (usp. romanizacija kineskog u Tajvanu).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Komisija za unifikaciju izgovora, koju je predvodio Vu Cin-hang 1912 - 1913, je stvorila sistem zvan guojin zimu (kin: 國音字母; pin: guóyīn zìmǔ; dosl. 'nacionalni izgovor slova') ili džujin zimu (kin: 註音字母/注音字母; pin: zhùyīn zìmǔ; dosl. 'slova za zapisivanje zvuka') koji se temelji na Džang Binglinovom stenografijom.
Nacrt je objavljen 11. jula 1913. od strane Nacionalnog ministarstva za obrazovanje Republike Kine, ali nije zvanično proglašen do 23. novembra 1928. Džujin zimu (zhùyīn zìmǔ) je preimenovan džujin fuhao (zhùyīn fúhào) u aprilu 1930.
Korišćenje džujina nastavljen je nakon 1949. u Republici Kini na Tajvanu. U kontinentalnoj Kini, džujin je zamenjen sa pinjin sistemom koja je objavila Narodna Republika Kina.
Tajvansko Ministarstvo obrazovanja je mnogo godina nastojao da se korišćenje džujina promeni u korist sistema temeljen na latinskim slovima (kao što su MFS 2). Međutim, ove tranzicija je izuzetno spora zbog poteškoća sa učenjem učitelja osnovnih škola.
Upotrebe[uredi | uredi izvor]
Unos[uredi | uredi izvor]
Džujin se može koristiti kao način unosa za kineske karaktere. Jedan je od nekoliko načina unosa koji se može pronaći na većini modernih računara. Takođe je jedan od nekoliko načina unosa koji se može koristiti za unošenje kineskih karaktera na nekim mobilnim telefonima.
Prevodi na ekranu[uredi | uredi izvor]
Softver za kineski prevod na ekranu se može koristiti na nekoliko načina. Za studente koje uče kineski, džujin je jedan od načina kako mogu učiti da izgovaraju mandarinski.
U poređenju sa pinjinom, džujinova je kompaktnija sa alfabetom što olakšava učenje za neke studente - bez posebnih pravila izgovora koji moraju se zapamtiti.
Poreklo slova[uredi | uredi izvor]
Džujin slova su stvorene od strane Džang Binglina, gde su simboli uglavnom preuzeti iz antičkih ili rukopisnih kineskih karaktera, ili delova tih karaktera. Savremena čitanja sadrži zvuk koji predstavlja svako slovo.
Džujin | Poreklo | |
---|---|---|
ㄅ | b | Od 勹, gornjeg dela 包 bāo |
ㄆ | p | Od 攵, spajajućeg oblika 攴 pū |
ㄇ | m | Od 冂, starinskog oblika ključa 冖 mì |
ㄈ | f | Od 匚 fāng |
ㄪ | v, vo | Od 万 wàn, dijalektički vàn |
ㄉ | d | Od starinskog oblika 刀 dāo. |
ㄊ | t | Od 𠫓 tú, izvrnuto 子 viđen na vrhu 充 |
ㄋ | n | Od starinskog oblika 乃 nǎi |
ㄌ | l | Kaligrafski oblik 力 lì |
ㄍ | g | Od nekorisnog karaktera 巜 guài 'reka' |
ㄎ | k | Od 丂 kǎo |
ㄫ | ng | Od 兀 wù, dijalektički ngō |
ㄏ | h | Od 厂 hàn |
ㄐ | j | Od starinskog karaktera 丩 jīu |
ㄑ | q | Od starinskog karaktera ㄑ quǎn, grafički koren karaktera 巛 chuān (savremen 川) |
ㄬ | ny | Od 广 iǎn, dijalektički nyiǎn |
ㄒ | x | Od 丅, pečatnog oblika 下 xià. |
ㄓ | zh | Od starinskog oblika 之 zhī. |
ㄔ | ch | Od ključa 彳chì |
ㄕ | sh | Od the starog karaktera 𡰣 shī |
ㄖ | r | Polu-rukopisni oblik 日 rì |
ㄗ | z | Od ključa卩 jié, dijalektički zié |
ㄘ | c | Varijacija 七 qī, dijalektički ciī. |
ㄙ | s | Od starog karaktera 厶 sī, koji je kasnije zamenjen svojim složenim 私 sī. |
ㄧ | i, y | Od 一 yī |
ㄨ | u, w | Od 㐅, starinskog oblika 五 wǔ. |
ㄩ | ü, yu, iu | Od the starinskog karaktera 凵 qū, koje ostaje kao ključ |
ㄚ | a | Od 丫 yā |
ㄛ | o | Od nekorisnog karaktera 𠀀 hē, udisanja, izvrnuto 丂 kǎo, koji je sačuvan kao fonetska u složenim 可 kě.[1] |
ㄜ | e | Proističe iz svojeg alofona u standardnom mandarinskom, ㄛ o |
ㄝ | e, eh | Od 也 yě. |
ㄞ | ai | hài, starinskog oblika 亥. |
ㄟ | ei | Od 乁 yí, značenje nekorisnog karaktera 移 yí „ići“. |
ㄠ | ao | Od 幺 yāo |
ㄡ | ou | Od 又 yòu |
ㄢ | an | Od nekorisnog karaktera ㄢ hàn „na cvatu“, sačuvana, kao fonetsko složenje 犯 fàn |
ㄣ | en | Od 乚 yǐn |
ㄤ | ang | Od 尢 wāng |
ㄥ | eng | Od 厶, nekorisnog oblika 厷 gōng |
ㄦ | er | Od 儿, donji dio 兒 ér koristi se kao rukopisni oblik |
ㄭ | ih | ()Od 市. Opcionalni samoglasnik za ㄓ, ㄔ, ㄕ, ㄖ, ㄗ, ㄘ, ㄙ koji je predstavljen sa „ih“ u tongjong pinjinu i vade-gilesu i „i“ u pinjinu. |
Džujin karakteri obično se predstavljaju u tipografskim oblicima pisma kao da su nacrtani sa četkicom mastila. Oni su kodirani u unikodu u bopomofo bloku, u rasponu U+3105..U+312D, uključujući i 3 dijalektnih (ne-mandarinskih) slova u poslednja četiri do poslednjeg drugog.
Upotrebe[uredi | uredi izvor]
Ovi fonetski simboli, ponekad se pojavljuju kao rubi karakteri štampani uz kineske znakove u knjigama za malu decu, i u izdanjima klasičnih tekstova. U reklamama, ti fonetski simboli se ponekad koriste za pisanje pojedinih rečca (npr. ㄉ umesto 的). Bopomofo slova su prikazani na tastaturi latinice (1 = bo, q = po, a = mo, i tako dalje).
Za razliku od pinjina, isključiva svrha džujina u osnovnom obrazovanju je da deca uče izgovor standardnog mandarinskog. Udžbenici svih predmeta prvog razreda (uključujući i mandarinski) su u potpunosti u džujinu. Nakon te godine, tekstovi u kineskim karakterima su u obliku beleški (kao fonetska vodič uz hanzi. Oko četvrtog razreda, prisustvo džujinskih beleški se uveliko smanjuje. Školska deca uče ta slova tako da mogu ukopčati izgovor u kineskom rečniku, i tako da mogu naći kako pisati reči za koje znaju samo zvuk.
Pinjin, sa druge strane, je višenamenski. Osim kao zapis izgovora, pinjin široko se koristi u publikacijama u kontinentalnoj Kini. Neke knjige iz kontinentalne Kine su objavljeni isključivo u pinjinu bez kineskih karaktera. Cilj tih knjige su kineske manjine i ljudi na zapadu koji znaju govor mandarinski ali još nisu naučili kineske znakove. Postoji takođe mnogo knjiga, koje su istovremeno u hanzi i pinjinu (kao fonetski vodič). Pinjin je jedini standard u kontinentalnoj Kini za romanizaciju kineskih geografskih i ličnih imena. Pinjin romanizacija većine kineskih imena postala je standard u engleskom jeziku.
Džujin se takođe koristiti za pisanje nekih od formosanskih jezika, kao što su atajalni jezik[1], sidikni jezik [2], paivanski jezik [3], i taoški jezik[2]. Za ove jezike to je glavni sistem pisanja.
Za nekineske govornike mandarinskog kineskog, džujin može biti koristan kao alat za učenje, a ujedno je i osnova za kinesko brailovo pismo.
Pisanje[uredi | uredi izvor]
Ton | Džujin | Pinjin |
---|---|---|
1 | nema | ¯ |
2 | ˊ | ´ |
3 | ˇ | ˇ |
4 | ˋ | ˋ |
neutralni | ˙ | nema |
Džujin slova su pisani kao kineski karakteri, uključujući opšti redosled poteza i pozicije. Oni su uvek postavljeni desno od kineskih karaktera, bilo da li su karakteri postavljeni uspravno ili vodoravno. Tehnički, to su rubi karakteri. Veoma retko ono će se pojaviti na vrhu kineskih karaktera kada pisani vodoravno kao što je furigana napisana na vrhu kanđi u japanskom tekstu. Pošto slogovni blok sadrži obično dva ili tri džujin slova (koja se uklapaju u kvadratnom obliku) su koji stavljeni jednu na vrhu drugog, blokovi su pravougaonici.
Ovde je primer reči „boca“.
| ili |
|
Tonski znakovi su stavljeni u hanju pinjinu osim što prvi ton nema ton belešku i neutralni ton je označen sa tačkicom, dok hanju pinjin ima znak za prvi ton i obično zanemaruje tačku. Tongjong pinjin u Tajvanu koristi identične tonske znakove džujina. Tačka neutralnog tona je jedina oznaka koja se nalazi na vrhu uspravnog džujinskog slogovnog bloka; preostala tri su uspravno na desnoj strani karaktera.
Tonski simboli koji se koriste u džujin fuhao: <<span=2 style="font-size: 15pt">ˊ> 2. ton, <<span=2 style="font-size: 15pt">ˇ> 3. ton, <<span=2 style="font-size: 15pt">ˋ> 4. ton, <<span=2 style="font-size: 15pt">˙> 5. ili neutralni ton.
Tonski znaci su ponekad u redovnom stilu pisma, koji odgovaraju povezanim kineskim znakovima, i imaju isti osnovni oblik kao pinjin ton simboli. Međutim, oni se razlikuju u detaljima. Deblji kraj džujinskog uzlaznog tona je uvek na donjoj levoj strani, a u pinjinu je ravna crta ravnomerne širine. Treći tonski znak pokazuje najveće varijacije.
Džujinska ton simbolizacija je korišćena u romanizaciji sponzorisana od NRK i izrađena od strane Saveta za promociju mandarinskog. Ton simboli u tom sistemu su bili su identične sa džujin ton simbolima, osim da nisu bili u kaligrafiji redovnog stila, ali u zapadnom fontskom licu i tako su slični ton simbolima koji se koriste u pinjinu.
Većina džujin slova su pisani u istim redom poteza kao kineski znakovi. Na primer, oba dž (ㄓ) i r (ㄖ) su pisani u tri poteza. ( ; )
Džujin prema tongjong pinjin i hanju pinjin[uredi | uredi izvor]
Džujin i pinjin se temelje na istim mandarinskim izgovorima, stoga je uglavnom 1-na-1 mapiranje između dva sistema. U tabeli ispod, 'džujin' i 'pinjin' stubovi prikazuju jednakost.
- 【】predstavlja oblik se koristi u kombinaciji sa drugim slovima.
Upoređenje između pinjina i džujina za standardni mandarinski jezik može biti urađeno u odnosu na transkripciju različitih slogova kod članka: Uporede kineskih fonetskih sistema.
Početnici | ||||
---|---|---|---|---|
Džujin | Tongjong pinjin | Hanju pinjin | Vejd-Džajls | Primer(džujin, pinjin)
|
ㄅ | b | b | p | 八 (ㄅㄚ, bā) |
ㄆ | p | p | p' | 杷 (ㄆㄚˊ, pá) |
ㄇ | m | m | m | 馬 (ㄇㄚˇ, mǎ) |
ㄈ | f | f | f | 法 (ㄈㄚˇ, fǎ) |
ㄉ | d | d | t | 地 (ㄉㄧˋ, dì) |
ㄊ | t | t | t' | 提 (ㄊㄧˊ, tí) |
ㄋ | n | n | n | 你 (ㄋㄧˇ, nǐ) |
ㄌ | l | l | l | 利 (ㄌㄧˋ, lì) |
ㄍ | g | g | k | 告 (ㄍㄠˋ, gào) |
ㄎ | k | k | k' | 考 (ㄎㄠˇ, kǎo) |
ㄏ | h | h | h | 好 (ㄏㄠˇ, hǎo) |
ㄐ | j | j | ch | 叫 (ㄐㄧㄠˋ, jiào) |
ㄑ | c | q | ch' | 巧 (ㄑㄧㄠˇ, qiǎo) |
ㄒ | s | x | hs | 小 (ㄒㄧㄠˇ, xiǎo) |
ㄓ | jhih 【jh】 | zhi 【zh】 | chih 【ch】 | 主 (ㄓㄨˇ, zhǔ) |
ㄔ | chih 【ch】 | chi 【ch】 | ch'ih 【ch'】 | 出 (ㄔㄨ, chū) |
ㄕ | shih 【sh】 | shi 【sh】 | shih 【sh】 | 束 (ㄕㄨˋ, shù) |
ㄖ | rih 【r】 | ri 【r】 | jih 【j】 | 入 (ㄖㄨˋ, rù) |
ㄗ | zih 【z】 | zi 【z】 | tzû 【ts】 | 在 (ㄗㄞˋ, zài) |
ㄘ | cih 【c】 | ci 【c】 | tz'û 【ts'】 | 才 (ㄘㄞˊ, cái) |
ㄙ | sih 【s】 | si 【s】 | ssû 【s】 | 塞 (ㄙㄞ, sāi) |
Finalni | ||||
Džujin | Tongjong pinjin | Hanju pinjin | Vejd-Džajls | Primer(džujin, pinjin)
|
ㄚ | a | a | a | 大 (ㄉㄚˋ, dà) |
ㄛ | o | o | o | 多 (ㄉㄨㄛ, duō) |
ㄜ | e | e | e | 得 (ㄉㄜˊ, dé) |
ㄝ | e | ê | eh | 爹 (ㄉㄧㄝ, diē) |
ㄞ | ai | ai | ai | 晒 (ㄕㄞˋ, shài) |
ㄟ | ei | ei | ei | 誰 (ㄕㄟˊ, shéi) |
ㄠ | ao | ao | ao | 少 (ㄕㄠˇ, shǎo) |
ㄡ | ou | ou | ou | 收 (ㄕㄡ, shōu) |
ㄢ | an | an | an | 山 (ㄕㄢ, shān) |
ㄣ | en | en | en | 申 (ㄕㄣ, shēn) |
ㄤ | ang | ang | ang | 上 (ㄕㄤˋ, shàng) |
ㄥ | eng | eng | eng | 生 (ㄕㄥ, shēng) |
ㄦ | er | er | erh | 而 (ㄦˊ, ér) |
ㄧ | yi 【i】 | yi 【i】 | yi 【i】 | 逆 (ㄋㄧˋ, nì) |
yin 【in】 | yin 【in】 | yin 【in】 | 音 (ㄧㄣ, yīn) | |
ying 【ing】 | ying 【ing】 | ying 【ing】 | 英 (ㄧㄥ, yīng) | |
ㄨ | wu 【u】 | wu 【u】 | wu 【u】 | 努 (ㄋㄨˇ, nǔ) |
wun 【un】 | wen 【un】 | wen 【un】 | 文 (ㄨㄣˊ, wén) | |
wong 【ong】 | weng 【ong】 | ng 【ung】 | 翁 (ㄨㄥ, wēng) | |
ㄩ | yu 【u, yu】 | yu 【u, ü】 | yü 【ü】 | 女 (ㄋㄩˇ, nǚ) |
yun 【un, yun】 | yun 【un】 | yün 【ün】 | 韻 (ㄩㄣˋ, yūn) | |
yong | yong 【iong】 | yung 【iung】 | 永 (ㄩㄥˇ, yǒng) |
Kineski dijalekti i jezici osim standardnog mandarinskog[uredi | uredi izvor]
Tri slova nekada korištene u nestandardnim dijalektima mandarinskog se sada takođe koriste za pisanje drugih kineskih jezika.
Slovo | Pinjin
|
---|---|
万 | v |
兀 | ng |
广 | ny |
Osim toga, dijakritike su korišćene za stvaranje novih slova za min-nanski jezik i hakkaski dijalekat.
Slovo | Pinjin | Slovo | Pinjin | Slovo | Pinjin | Slovo | Pinjin | |||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
ㆠ | bb* | ㆦ | oo [ɔ] | ㆬ | slogovni m | ㆲ | ong | |||
ㆡ | zz* | ㆧ | onn [õ] | ㆭ | slogovni ng | ㆳ | Innn ??[traži se izvor] | |||
ㆢ | jj* | ㆨ | ir [ɨ] | ㆮ | ainn [aĩ] | ㆴ | Zadnje p | |||
ㆣ | gg* | ㆩ | ann [ã] | ㆯ | aunn [aũ] | ㆵ | Zadnje t | |||
ㆤ | ee [e] | ㆪ | inn [ĩ] | ㆰ | am | ㆶ | Zadnje k | |||
ㆥ | enn [ẽ] | ㆫ | unn [ũ] | ㆱ | om | ㆷ | Zadnje h [ʔ] |
*To su „zamućeni“ inicijali u minnanskom i vuskom narečju.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Furigana
- Džujin tabela
- Kineski jezik
- Mandarinski kineski jezik
- Standardni mandarinski jezik
- Pinjin
- Kineski ulaznih metodi za računare
- Rubi karakter
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Unihan data for U+ 20000”.
- ^ „YAMI[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 11. 05. 2008. g. Pristupljeno 05. 10. 2008. Sukob URL—vikiveza (pomoć)