Pređi na sadržaj

Босанска перуника

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bosanska perunika
Bosanska perunika
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
I. reicenbachii
Binomno ime
Iris reicenbachii var. bosniaca, G. Beck

Bosanska perunika (lat. Iris reichenbachii var. bosniaca, G. Beck) je biljka iz porodice Iridaceae, roda perunika (Iris), bosanskohercegovačka endemska vrsta. Diploidna hromozomska garnitura 2 n = 24 ili 2 n = 48.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Bosanska perunika je višegodišnja biljka visine 10-35 cm. Ima debelo podzemno stablo - podanak. Listovi su ravni ili blago srpasti, oštro zašiljeni. Širine su 4-15 mm. Listovi pri cvetu - priperci ili brakteje, su jajoliki lancetasti, trbušasto naduveni, na poleđini grebeničasti. Žućkasto su zelene boje, sa opnastim obodima.

Cveta u maju i junu. Cvetovi su dvopolni, blagog mirisa. Cvet se sastoji od 6 žutih latica, sraslih pri dnu. Perigonska cev je duga 1,5-2,5 (ređe 3) cm, skoro duplo duža od ploda, ali kraća od režnjeva. Spoljni režnjevi su široki, jajoliki ili izduženi. Svetlo žućkasti su, sa ljubičastim tačkama i prugama u donjem delu. U donjoj trećini gornje strane uočava se red žutih štrčećih dlaka. Unutrašnji režnjevi su klinasti ili jajoliki.

Plod je čaura sa 3 režnja, dužine 50-60 mm, i otvara se uzdužno; sadrži mnogo svetlosmeđeg, okruglog semena koje je na jednoj strani zašiljeno.

Ekologija i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Bosanska perunika raste pojedinačno ili u većem broju i obrasta površine od nekoliko kvadratnih metara. Naseljava suve livade i pašnjake sa plitkim kamenitim zemljištem, na karbonatnim i serpentinskim stenama. U dolini potoka Gostović u Bosni postoji karakteristična vrsta lokalne endemske fitosociološke zajednice. Bosanska perunika susreće se u biljnim zajednicama planinskih rudina na krečnjačkoj i dolomitskoj podlozi vegetacijskih redova sa vrstama roda Sesleria i Creps.

Endemska je vrsta centralnih i istočnih Dinarskih planina.

Locus classicus: Bosna - vrh Trebevića (1.600 m).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.