Pređi na sadržaj

Brazda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Brazda je jedan od oblika reljefa i smatra se najmanjim početnim oblikom linearne denudacije. Pojedini autori, početnim oblikom linearnog oticanja smatraju brazdice, dok brazda predstavlja viši stepen oblika erozije tla u odnosu na njih. Može se pojaviti na svim nagibima, u rastresitom i raspadnutom zemljištu, i na raznim geološkim podlogama.

Brazde su generalno tragovi malih vodenih mlazeva, u vidu žlebova, postalih oticanjem kišnice. Imaju dužinu do 10 metara, dubinu 3.5 cm a širinu do 5 cm. Pojedini autori navode da brazde mogu biti duboke i 10-15 cm i da zasecaju čitav oranični ”A” horizont. Jako su nepostojane ukoliko se zemljište održava oranjem svake godine a uništavaju ih novi vodeni mlazevi (jači pljuskovi). Ako je međutim zemljište smanjene plodnosti, pa se svake druge ili treće godine ostavi da se ”odmori”, tada postoje uslovi da se one održe ili pređu u razvijeniji oblik denudacije - procjepe (procepe) i proloke. Suzbijaju se zatravljivanjem ili agrotehničkom obradom.

Brazde su najkarakterističnije za pašnjačke površine, s obzirom da se one ne oru, a izložene su intenzivnoj ispaši.[1]

Podmorska brazda je po međunarodnoj terminologiji morskog dna pukotina ili rascep koji prodire u kontinentalni ili ostrvski šelf upravto na pravac obalske linije.

U pomorstvu se brazdom zovu i tragovi koje objekti ostavljaju pri kretanju površinom vode.

U poljoprivredi brazda je usečena linija u zemljištu kada se ono obradi plugom radi sađenja biljnih kultura.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.