Branislav Joksović
branislav joksović | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||
Datum rođenja | 1920. | |||||||||
Mesto rođenja | Zdravčići, kod Užičke Požege, Kraljevina SHS | |||||||||
Datum smrti | 10. jul 1986.65/66 god.) ( | |||||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||
Porodica | ||||||||||
Supružnik | Radmila Joksović | |||||||||
Delovanje | ||||||||||
Član KPJ od | 1941. | |||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941—1980. | |||||||||
Čin | general-pukovnik | |||||||||
Odlikovanja |
|
Branislav Brana Joksović (Zdravčići, kod Užičke Požege, 1920 — Beograd, 10. jul 1986), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-pukovnik JNA.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1920. godine u Zdravčićima, kod Užičke Požege (danas Požega), u porodici Milomira Joksovića. Još kao mladić se priključio omladinskom revolucionarnom pokretu i prihvatio ideje komunizma. Nakon završene osnovne škole i gimnazije, upisao je Pravni fakultet Beogradskog univerziteta. Kao student prava na Beogradskom univerzitetu, Joksović je pripadao redovima komunističke omladine i studentskog revolucionarnog pokreta. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je juna 1941. godine.[1]
Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine. Nakon formiranja Druge proleterske udarne brigade, stupa kao borac u nju i ubrzo postaje politički komesar Druge čete Prvog bataljona. Učestvuje u svim borbama koje je brigada vodila, uključujući i borbe tokom Pete neprijateljske ofanzive. Od marta 1945. godine do kraja rata Joksović se nalazio na mestu političkog komesara Druge proleterske udarne brigade.[1]
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Posle oslobođenja Jugoslavije, ostao je u službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) i obavljao visoke dužnosti u Armiji i Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO). Između ostalog, bio je zamenik načelnika Personalne uprave SSNO, dok je u periodu od 1979. do 1980. godine bio na poziciji načelnika Uprave bezbednosti JNA.[2] Završio je Višu vojnu akademiju JNA. Bio je biran za poslanika Savezne skupštine SFRJ. Penzionisan je u činu general-pukovnika JNA, 1980. godine.
Kao član delegacije Druge proleterske udarne brigade, povodom dvadeset godina od formiranja Brigade, 3. marta 1962. godine, u ime delegacije, tada general-major JNA Joksović je održao pozdravni govor Josipu Brozu Titu.[3]
Na Osmom kongresu SKJ, decembra 1964. godine, izabran je za člana Kontrolne komisije SKJ.
Preminuo je u Beogradu, 10. jula 1986. godine.[1] Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama i Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v DRUGA PROLETERSKA BRIGADA;znaci.org
- ^ Sve tajne tajne službe („NIN”, 28. mart 2002)
- ^ Marković 2020, str. 183.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Luka Božović Dvadeset godina na obezbeđenju Tita. Beograd: Cicero. 2004.
- Svetko Kovač, Irena Popović Grigorov Vojna služba bezbednosti u Srbiji. Beograd: Medija centar „Odbrana“. 2013.
- Marković, Željko V. (2020). Slobodan Penezić Krcun: Glasnost ćutanja. Užice: Istorijski arhiv Užice.
- Rođeni 1920.
- Umrli 1986.
- Požežani (Srbija)
- Komunisti Srbije
- Revolucionarni studentski pokret Jugoslavije
- Jugoslovenski partizani
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Borci Druge proleterske brigade
- Oficiri NOVJ
- Politički komesari NOVJ
- Poslanici Skupštine SFRJ
- Pripadnici KOS JNA
- General-pukovnici JNA
- Diplomci Više vojne akademije JNA
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Sahranjeni u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu