Pređi na sadržaj

Branislav Mitrović (vaterpolista)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Branislav Mitrović
Branislav Mitrović na utakmici protiv Brazila na Olimpijskim igrama 2016.
Lični podaci
Datum rođenja (1985-01-30)30. januar 1985.(39 god.)
Mesto rođenja Novi Sad, SFRJ
Državljanstvo Srbija
Igračke informacije
Pozicija golman
Seniorska karijera
GodineKlubovi
2002—2007
2007—2010
2010—2011
2011—2014
2014—2018
2018—2020
2020—2023
2023—2024
VK Vojvodina
VK Partizan
VK Ferencvaroš
VK Debrecin
VK Eger
OSC Budimpešta
VK Vašaš
VK Turkoan Lil
Reprezentativna karijera
2005—2024 Srbija

Branislav Mitrović (Novi Sad, 30. januar 1985) bivši je srpski vaterpolista. Osvajio je olimpijsko zlato 2016. i 2020. Igrao je na poziciji golmana. Igračku karijeru je završio maja 2024.[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Vaterpolo put mladog Novosađanina je počeo u Vojvodini. Nakon mlađih selekcija i sezone u najboljem sastavu, odigrao je dve i u Partizanu, a već deset godina oduševljava vaterpolo ljubitelje u Mađarskoj. Iz Partizana je 2010. otišao u Ferencvaroš i odigrao jednu sezonu. Usledilo je preseljenje na tri godine u Debrecin, nakon čega odlazi u Eger. Posle četiri sezone u Egeru, Mitrović 2018. potpisuje ugovor sa OSC Budimpešta za koji je igrao do proleća 2020. Nakon što je klub napustio glavni sponzor, igrači su dobili raskid ugovora. Ubrzo je dogovorio saradnju sa VK Vašaš, takođe u Mađarskoj.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

„Nesreća” Branislava Mitrovića jeste što je u ranijim godinama kao konkurente za A nacionalni tim imao starije i iskusnije Denisa Šefika, Slobodana Sora i Gojka Pijetlovića, pa u takvoj konkurenciji morao je da čeka na svojih pet minuta.

Evropska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Debitovao je na Evropskom prvenstvu u Ajndhovenu kao drugi golman sa Slobodanom Sorom gde je odmah pokazao da Srbija ima na koga da računa u budućnosti. Pored Anjdhovena 2012, nastupio je na još četiri evropska šampionata. U Budimpešti 2014, Beogradu 2016. i Barseloni 2018. osvojio je zlato, dok je 2020. u Budimpešti završio takmičenje kao peti.

Svetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Na svetskim prvenstvima Mitrović je igrao dva puta. Jedno zlato (Kazanj 2015) i sedmo mesto iz Barselone 2013. Dve godine kasnije čuvao je mrežu Srbije u Kazanju i došao do zlata. U Rusiji je proglašen za najboljeg golmana finalnog dana.[2] Propustio je Svetsko prvenstvo u Gvanžuu 2019.godine odlukom selektora Savića da svi iskusniji igrači nakon obezbeđene olimpijske vize za Tokio 2020. odmore od napornih utakmica.[3]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Uprkos dobrom nastupu u Ajndhovenu, selektor Udovičić ga je izostavio sa spiska putnika na Igre u London. Na narednim se našao na spisku selektora Dejana Savića i na Olimpijskim igrama u Riju 2016. gde je svojim odbrana bodrio saigrače na putu do zlata.

Ostala takmičenja[uredi | uredi izvor]

Šest puta je bio šampion završnog turnira Svetske lige. Srbija je 2016. godine u Hejdžou osvojila 10. jubilarnu titulu, a Mitrović proglašen za najboljeg igrača finalnog turnira.[4] Dva puta je bio na postolju Mediteranskih igara. 2005. kao član reprezentacije Srbije i Crne Gore, a 2018. ponovo zlato, ali sa timom Srbije.

Mlađe selekcije[uredi | uredi izvor]

Sem sa seniorskim nacionalnim timom, beležio je uspehe i u mlađim reprezentacijama. Bio je kapiten studentske reprezentacije koja je na Univerzijadi 2009. u Beogradu osvojila bronzu, a na Univerzijadi 2011. u Šenženu zlato.

Život van bazena[uredi | uredi izvor]

Od 2014. u braku sa Jelenom Drezgić[5] Jelena i Branislav imaju dvoje dece[6]. Diplomirao na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i stekao zvanje master inženjer menadžmenta.[7] Branislav Mitrović je 2017. objavio knjigu pod nazivom Preokret. Knjiga govori o njegovom napretku kroz karijeru, kao i o promenama i pravim izborima koji dovode do velikih pobeda u razvoju pojedinca.[8]

Klupski trofeji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]