Brački vitalac
 | |
| Drugo ime | turski kokoreç, makedonski kukurek, grčki splinantero |
|---|---|
| Vrsta jela | predjelo |
| Mesto porekla | nepoznato |
| Regije ili država | Balkan |
| Deo nacionalne kuhinje | Hrvatska, Makedonija, Grčka, Turska |
| Temperatura serviranja | toplo |
| Glavni sastojci | jagnjeća ili jareća jetra, slezena, pluća, trbušna maramica, crevca i so |
 Mediji: Brački vitalac | |
Brački vitalac je autohtono jelo iz Nerežišća, sa ostrva Brač, koje spada u zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.[1] Vitalac, koji u svom imenu sadrži reč život iako etimološki nije povezan sa njim, svoje poreklo može imati u drevnim etrurskim, rimskim ritualima proricanja budućnosti iz utrube žrtvovane životinje, a znamo iz istorije da su jagnjići i jarići za to uvek bili savršena žrtva.[2]
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Brački vitalac je pod oznakom Z-3363, pripremanje tradicijskog jela bračkog vitalca zaveden kao nematerijalno kulturno dobro - pojedinačno, pravnog statusa zaštićeno kulturno dobro, klasificikovano kao znanje i „veštine Republike Hrvatske.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stoka je nekada imala ogroman značaj za ostrvo Brač, a mnoga naselja nastala su na mestima nekadašnjih pastirskih staništa. Stoka je tokom cele godine boravila na otvorenom, hraneći se mirisnim mediteranskim biljem prekrivenim morskom solju. Upravo zbog ove mešavine sočne trave, začinskog bilja i soli, bračka jagnjetina je tako kvalitetna, a mleko koje jedu jagnjad i jarad, a ima ga u izobilju, daje mesu poseban ukus. Ne treba dugo razmišljati zašto je jagnjetina najcenjenije meso u koje se svi ostrvljani kunu i koje je vekovima služilo kao dar prinošen bogovima.
I dok su mnoge mediteranske zemlje u čast bogova žrtvovale životinje, na Braču se pojavio i običaj organizovanja pastirske gozbe, koju su jednom godišnje, u maju mesecu, brački pastiri priređivali za vlasnike stada i livada. Taj dan bi se bračka visoravan pretvorila u ogroman sto, za koji su pastiri pozivali ljude čiju su zemlju obrađivali ili koristili za ispašu i počastili ih narodnim jelima. Pečena jagnjetina, utruba životinja, sir, skut, domaći hleb i vino, bili su glavni sastojci na trpezi čime se želelo, da čak i kad posao nije išao dobro, stanodavac mogao oprostiti dug sit i zadovoljan, jer posle dobrog obroka može se oprostiti svima, čak i rođacima, smatrao je Oskar Vajld.
Brački vitalac, predstavlja živu vezu sa vremenom prvih kontakata grčke civilizacije i stanovnika Brača, u 4. veku pre nove ere, i može se smatrati jednim od jela tradicionalne mediteranske kuhinje čiji je sastavni deo i kuhinja sa ostrva Brača.
Ovo pastirsko, neolitsko-drevno jelo kao svoju kulturu, jela i običaje, doneli su najverovatnije Grci sa svojih ostrva Krita i Rodosa, gde se i danas ovo jelo sprema i jede ali pod drugim nazivom - splinantero.[3]
Možda je vitalac stigao sa Grcima, ali možda se jeo i na susednim ostrvima, a ne samo na Braču i Pagu. Možda je začet na Braču, a zatim poslat usmeno pa nadalje, sve do Grčke i Turske, ne može se sa sigurnošću tvrditi, jer se u svim ovim područjima sprema ovo jelo u kome je jagnjeća ili jareća iznutrica osnova, a sve ostalo su nijanse (origano, sok od limuna, biber ili mlevena crvena paprika). U osnovi su to ova jele, spremljena na sličan način:[4]
- turski - kokoreç,
- makedonski - kukurek,
- grčki - splinantero,
- brački - vitalac.
Ovo nekada pučko jelo siromašnog ostrvskog narodna (jeftina kuhinja ostataka od kvalitetne stoke), danas je postalo ekskluziva u dalmatinskim restoranima poput džigerice u skrami, jagnjeće sarmice u skrami, krvavica, svinjskih papaka, škembića, i sličnih jela kojih se mnogi plaše da jedu, dok drugi u njima sve više uživaju i hvale ih.
Opis dobra[uredi | uredi izvor]
Kako nakon klanja jagnjeta ili jareta na pečenu jagnjetinu ili jaretinu treba čekata više vremena da se ispeče, dok se čeka da ona stigne na sto, bračani su se dosetili da pre toga pripreme i jedu vitalac. Jelo koje je uvek pratilo pripremu mlade jagnjetine ili jaretine na Braču, kao neku vrstu toplog predjela.
U ovom jelu glavni sastojak su janjeća ili jareća iznutrica od životinja koje nisu teže od 6-7 kilograma, a klane su u fazi dok sišu samo majčino mleko, odnosno dok su jaganjad ili jarad.[5]
- Sastojci
- iznutrice (jetra, pluća, slezina) jagnjeta ili jareta, po mogućnosti onih „mlečnih”, odnosno onih koji su se do klanja hranilili isključivo majčinim mlekom
- crevca jagnete ili jareta (crevca ne prati već samo rukama istisnuti njihov sadržaj)
- trbušna maramica jagnjeta ili jareta čije se iznutrica koristi,
- so
- Priprema
Vitalac se priprema tako što se iznutrica (jetra, slezena, pluća) isečene na komade (5 h 5 cm). Potom se komad po komad tako isečene iznutrice gusto slaže na tanji ražanj, a zatim blago posoli sa svih strana.[6]
Tako nataknuta iznutrica se potom omotava janjećom maramicom i na laganom žaru od drvenog uglja uz stalno okretanje peče oko pola sata. Potom se ražnjić omota neopranim janjećim crevima i dalje peče još oko pola sata, dok korica ne postane zlanožuta i hrskava.[5]
- Serviranje
Tako pripremljen brački vitalac se reže na kriške širine 2-3 cm, po potrebi dodatno posoli i servira dok je jelo još vruće.
Konzumira se sa dve kriške belog hlebe i mladim lukom, najčešće dok se čeka da se celo jagnje ispeče.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Ishrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, ostrvima i delu zaleđa
- Nematerijalna kulturna baština Hrvatske na listi UNESKO-a
- Brač
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ IVANIŠEVIĆ, JELENA. „Praiskonska oda bračkoj vitalnosti”. www.iceipice.hr. Pristupljeno 2021-05-01.
- ^ Thorne, John; Thorne, Matt Lewis (2008-11-25). Mouth Wide Open: A Cook and His Appetite (na jeziku: engleski). Farrar, Straus and Giroux. ISBN 978-1-4668-0646-7.
- ^ Vilma Chantiles (1992). Food of Greece: Cooking, Folkways, and Travel in the Mainland and Islands of Greece. str. 165. ISBN 0671750968.
- ^ Jonathan Deutsch, Natalya Murakhver (2012). They Eat That?: A Cultural Encyclopedia of Weird and Exotic Food from Around the World. str. 125. ISBN 0313380589.
- ^ a b „Brački vitalac | Traditional Offal Dish From Brač | TasteAtlas”. www.tasteatlas.com. Pristupljeno 2021-05-01.
- ^ „VITALAC od Split-Dalmatia, Croatia | Recept | Culinary-Heritage”. www.culinary-heritage.com. Arhivirano iz originala 01. 05. 2021. g. Pristupljeno 2021-05-01.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Brački zbornik br. 6, Dasen Vrsalović-Povijest otoka Brača, Skupština općine Brač, Supetar 1968.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Brački vitalac na Vikimedijinoj ostavi
- Vitalac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. maj 2021) (jezik: hrvatski)
- Vitalac - slike na: www.tripadvisor.com (jezik: hrvatski)