Britanska istočna Afrika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Britanske istočne Afrike

Britanska istočna Afrika je područje istočne Afrike koje je zauzimalo otprilike isto područje današnje Kenije[1] (oko 639.209 km ²) od Indijskog okeana do Ugande i Velike rasedne doline. Bilo je pod kontrolom Velike Britanije u kasnom 19. veku, a osnovano je iz britanskih komercijalnih interesa na tom području 1880. godine i ostalo je protektorat do 1920, kada je postalo kolonija Kenija.

Evropski misionari počeli su da naseljavaju ovo područje od Mombase do Kilimandžara 1840, nominalno pod zaštitom sultana Zanzibara. Godine 1886. britanska vlada podstakla je Vilijama Makinona da uspostaviti britanski uticaj u regiji. Kada je Makinonova firma počela da propada, britanska vlada je 1. jula 1895. proglasila protektorat, uprava je prebačena na Ministarstvo spoljnih poslova. Pukovnik Hejs Sedler bio je prvi guverner i vrhovni zapovednik. Evropljani su bili razdvojeni od domicilnog stanovništva pa je bila izražena rasna segregacija. Sa novim doseljenicima 1903. godine uglavnom iz Južne Afrike rasle su potrebe za zemljištem te su Masaijima smanjena prava na pašnjake. Dana 23. jula 1920. protektorat je postao kolonija Kenija.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 180. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ British East Africa, by Grant Sinclair