Burbonska restauracija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Burbonska restauracija je period u Francuskoj istoriji koji je trajao od 1814. do 1830. godine i koji je označavao povratak dinastije Burbona na presto. Čine je Prva i Druga restauracija.[1]

Za početak Prve restauracije uzima se pad Napoleona[1] i dolazak na vlast Luja XVIII. Vladavina Luja XVIII prekinuta je povratkom Napoleona 1815. godine iz progonstva sa ostrva Elbe. Posle bitke kod Vaterloa, Napoleon je bio prinuđen da po drugi put abdicira, posle čega je proteran na Svetu Jelenu, a kralj Luj ponovo vraćen u Pariz.

Lujeva vladavina prekinuta je Napoleonovim povratkom u Francusku, ali je on bio prinuđen da ponovo abdicira. Nakon toga nastupio je period Druge restauracije[1] u kojoj je uspostavljena ustavna monarhija umerene vladavine (1816—1820). Za vreme vladavine Lujevog brata Šarla X vodi se reakcionarna politika ultrarojalista, krupnih zemljoposednika, nekadašnjeg izbeglog plemstva i sveštenstva koje se zalagalo za ograničenje slobode štampe i jačanje uticaja i moći Katoličke crkve. Reakcionarna politika je dovela do Julske revolucije, Šarlove abdikacije i završetka Burbonske restauracije.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 192. ISBN 86-331-2075-5.