Vazduhoplovna psihologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
U toku letenja organizam pilota izložen je velikim psihičkim naprezanjima

Vazduhoplovna psihologija, psihologija letenja, avio psihologija; je grana opšte psihologije[1] koja se bavi proučavanjem psiholoških osobina različitih vidova letačke delatnosti, kao i zavisnost tih osobina od mnogih faktora.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvo interesovanje za psihologiju letenja, pokazao je u Rusiji psiholog D. N. Ceretaljev 1898. koji je u Moskovskom psihološkom društvu prikazao svoj rad „Logika vazduhoplovstva“

U periodu 1898—1899. godine u Prvom vazduhoplovnom školskom centru u Rusiji lekar S. P. Munt počeo je prva specijalna fiziološka i psihološka istraživanja u toku leta na za to specijalno opremljenom balonu. Ova istraživanja imala su značaj za eksperizu balonista.

U Francuskoj 1914. Kami i Neper radili su prva eksperimentalna psihološka ispitivanja letača, koja su se ogledala u ispitivanju proste motorne reakcije.

U toku Prvog svetskog rata, sa naglim razvojem vazduhoplovstva i sve učestalijih borbenih dejstava, javila se potreba za što kvalitetniji psihološki odabir pilota.

Nakom završetka Prvog svetskog rata sve zemlje, sa razvijenim vazduhoplovstvom, započele su sa psihološkim ispitivanjem pilota i kandidata za pilote i pomoćno osoblje u vazduhoplovstvu. Kao glavni razlog uvođenja ovih ispitivanja navodi se pojava velikog „otpada“ za vreme letačke obuke.

Pred Drugi svetski rat brojna obimna vazduhoplovno-psihološka istraživanja sprovedena su u Nemačkoj i SAD. Nemačka formira specijalni naučnoistraživački institut za vazduhoplovnu psihologiju, kao najveću ustanovu te vrste u svetu.

U Parizu 1953. godine održan je prvi specijalni simpozijum psihologa na kome je glavna tema bila posvećena metodima i kriterijumima za odabir letačkog sastava.

Razvoj kosmičke medicine, kao posebne oblasti vazduhoplovne medicine, koja prati zdravlje kosmonauta u toku kosmičkih istraživanja, uslovio je i razvoj posebne oblasti u vazduhoplovnoj psihologiji-kosmičke psihologije.

Glavni psihološki faktori[uredi | uredi izvor]

Brze promene vremenskih i klimatskih zona su bitan psihološki činilac u letenju, jer opterećuju organizam i narušavaju ritam sna letača.

Glavni faktori od kojih zavise psihološke osobine letenja su;

Društveno istorijski uslovi
Vazduhoplovna tehnika
Psihološke osobine ličnosti pilota i kosmonauta
Letački zadaci;
  • trenažni letovi
  • kontrola vazdušnog prostora,
  • odvrađanje od agresije vazduhoplovnih snaga i sprečavanje iznenađenja,
  • protivvazduhoplovna odrana teritorije i snaga Vojske
  • vazduhoplovna vatrena podrška,
  • izviđanje iz vazdušnog prostora,
  • prevoženje vazdušnim putem,
Uslovi u kojima se izvodi letenje
Vrste i metode letačke delatnosti

Ciljevi vazduhoplovne psihologije[uredi | uredi izvor]

Sa svojim psihofiziološkim ograničenjima pilot je u stalnom sukobu sa sve složenijom opremom i performansama vazduhoplova

Glavni cilj vazduhoplovne psihologije je da prouči psihološke zakone koji upravljaju pojedinim vidovima letenja kako bi se oni stavili pod kontrolu i uspešno iskoristili u vazduhoplovstvu.

Vazduhoplovna psihologija izučava brojne promene fizioloških parametara povezanih sa letenjem a njihova saznanja i stručnost primenjuje se u kvalitetnoj selekciji (izboru) i obuci pilota, kosmonauta i pomoćnog osoblja vezanog za letenje, kako bi se sprečio negativni uticaj mnogih činilaca kao što su; ubrzanja, katapultiranje nakon udesa, prostorna dezorijentacija, hipoksija, letački zamor, stres, ishrana, cirkadijarni ritmovi itd.

Brzi razvoj vazduhoplovne tehnike i tehničkih sredstava, koja bivaju sve savršenija i efikasnija, u stalnom je sukobu sa čovekom koji svojim fiziološkim ograničenjima postaje limitirajući faktor u njihovoj primeni. Na primer, najsavršenija letelica, kao što je kosmička letelica, nije „ergonomska“ ako je čovek sa svojim bio-psiho-socijalnim karakteristikama ne može da efikasno koristi i to postaje limitirajući faktor tehničkog i tehnološkog razvoja kosmičke i vazduhoplovne tehnologije.

Da bi se taj nesklad između fizioloških mogućnosti pilota i savreme tehnika prevazišao jedan od bitnih zadataka vazduhoplovne psihologije, zajedno sa drugim medicinskim i nemedicinskim strukama, je da uskladi odnose između čoveka, letelice i sredine u kojoj se obavlja letenje.

Smerovi vazduhoplovne psihologije[uredi | uredi izvor]

Psihološka letačka ekspertiza

Ova oblast vazduhoplovna psihologija obuhvata sledeće oblasti u selekciji letača;

  • Prognostičku ekspertizu, ili profesionalnu orijentaciju, profesionalni izbor i eksperizu letačkog sastava.
  • Retrospektivnu eksperizu, ili analizu uzroka koji su uticali na manji kvaltet rada letača u svakom konkretnom slučaju.
Psihologija letačke obuke

Glavni ciljevi psihologija letačke obuke je sagledavanje problema učenja i sticanja letačkih navika, letačkih veština i davanje psihološke ocene metoda letačke obuke.

Psihologija organizacije letenja

Ova oblast vazduhoplovna psihologije rešava pitanja racionalizacije uslova letačkih aktivnosti, organizaciju i normiranje letačke obuke.

Ergonomska-psihologija

Danas se ni jedna savremena oblast u vazduhoplovstvu na može zamisliti bez sagledavanja svih zahteve u pogledu konstrukcije kabine aviona i zemaljskih uređaja, i brige o tome da oni odgovaraju ergonomskim i psihološkim zakonitostima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Evropsko udruženje psihologa [1], Preuzeto: jun 2009. (jezik: engleski)

Vidi još[uredi | uredi izvor]