Valparaiso

Koordinate: 33° 02′ 52″ J; 71° 36′ 51″ Z / 33.04780° J; 71.61424° Z / -33.04780; -71.61424
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valparaiso
Valparaíso
Kolaž grada Valparaisa
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Čile
RegionValparaiso
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2006.276.474 [1]
 — gustina688,43 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate33° 02′ 52″ J; 71° 36′ 51″ Z / 33.04780° J; 71.61424° Z / -33.04780; -71.61424
Aps. visina19 m
Površina402[1] km2
Valparaiso na karti Čilea
Valparaiso
Valparaiso
Valparaiso na karti Čilea

Valparaiso (šp. Valparaíso, rajska dolina) je lučki grad u Čileu sa oko 278.000 stanovnika.[2] U širem području grada živi 905.300 ljudi (podaci iz 2004), i to ga čini drugim gradom po veličini u Čileu. Grad je sedište Čileanskog kongresa (skupštine), kao i glavni grad istoimene provincije i regiona.

Valparaiso je najvažniji kulturni centar Čilea i ubraja se među najlepše gradove sveta. Grad je izgrađen na padinama planina koje se spuštaju ka okeanu. Poznat je po lavirintu kaldrmisanih starih uličica i uspinjačama.[3] Jula 2003, istorijski centar grada, izgrađen u stilu kolonijalne arhitekture, proglašen je svetskom baštinom Uneska. U gradu su rođeni bivši čileanski predsednik Salvador Aljende, general i diktator Augusto Pinoče, a tu je živeo i pesnik Pablo Neruda. Pablo Neruda je Valparaiso nazvao „nevesta okeana“ (novia del océano).

Druga polovina 20. veka bila je nepovoljna za Valparaiso, jer su mnoge bogate porodice napustile grad. Otvaranje Panamskog kanala i smanjenje brodskog saobraćaja ozbiljno su pogodili lučku ekonomiju Valparaisa. Tokom prvih 15 godina dvadeset prvog veka u gradu je došlo do oporavka zavaljujući privlačenju umetnika i kulturnih preduzetnika koji su se nastanili na istorijskim gradskim padinama. Danas, hiljade turista posećuje Valparaiso iz celog sveta da bi uživali u gradskom lavirintu kamenih uličica i živopisnih zgrada. Luka Valparaisa je i dalje glavni distributivni centar za kontejnerski saobraćaj, izvoz bakra i voća. Valparaiso takođe dobija sve veću pažnju od strane kruzera, koji posećuju tokom južnoameričkog leta. Valparaiso se isto tako transformisao u veliki obrazovni centar sa četiri velika tradicionalna univerziteta i nekoliko velikih stručnih fakulteta. Grad je primer čileanske kulture. U njem se svake godine održavaju festivali, sa mnoštvom uličnih umetnika i muzičara.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Valparaiso se nalazi na južnoj obali zaliva Tihog okeana (Bahía de Valparaíso), oko 120 km zapadno od prestonice Čilea Santijaga. Na drugoj strani zaliva se nalazi mondensko letovalište Vinja del Mar.

Klima u Valparaisu je mediteranska. Leta nisu pretopla jer sa okeana duvaju osvežavajući vetrovi.

Klima[uredi | uredi izvor]

Valparaiso ima blagu mediteransku klimu (Kepen Csb). Leta je u uglavnom suva, ali grad je pod uticajem magle od Humboltske struje tokom većeg dela godine. Zimi, padavine ponekad mogu biti izuzetno teške kada snažan frontalni sistem prelazi preko centralnog Čilea, mada učestalost takvih kiša uveliko varira iz godine u godinu. Sneg se retko javlja u najvišim delovima grada. Zimi, jaki vetrovi mogu da dovedu do pada temperature ispod nivoa zamrzavanja.

Klima Valparaisa, Čile (1961–1990, ekstremi 1961–2010)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 31,2
(88,2)
31,9
(89,4)
28,9
(84)
29,6
(85,3)
28,6
(83,5)
24,2
(75,6)
25,8
(78,4)
26,4
(79,5)
28,4
(83,1)
28,5
(83,3)
28,9
(84)
31,2
(88,2)
31,9
(89,4)
Maksimum, °C (°F) 20,8
(69,4)
20,7
(69,3)
19,4
(66,9)
17,9
(64,2)
16,5
(61,7)
15,2
(59,4)
14,3
(57,7)
14,8
(58,6)
15,4
(59,7)
16,5
(61,7)
18,2
(64,8)
19,9
(67,8)
17,5
(63,5)
Prosek, °C (°F) 17,0
(62,6)
16,8
(62,2)
15,6
(60,1)
14,2
(57,6)
13,3
(55,9)
12,0
(53,6)
11,4
(52,5)
11,7
(53,1)
12,1
(53,8)
13,2
(55,8)
14,7
(58,5)
16,2
(61,2)
14,0
(57,2)
Minimum, °C (°F) 13,5
(56,3)
13,5
(56,3)
12,7
(54,9)
11,4
(52,5)
10,8
(51,4)
9,6
(49,3)
9,2
(48,6)
9,3
(48,7)
9,5
(49,1)
10,4
(50,7)
11,5
(52,7)
12,8
(55)
11,2
(52,2)
Apsolutni minimum, °C (°F) 3,0
(37,4)
2,8
(37)
0,4
(32,7)
−0,3
(31,5)
−1,2
(29,8)
−2,3
(27,9)
−3,6
(25,5)
−2,4
(27,7)
−3,2
(26,2)
−1,2
(29,8)
0,4
(32,7)
1,2
(34,2)
−3,6
(25,5)
Količina padavina, mm (in) 0,4
(0,016)
0,0
(0)
3,7
(0,146)
13,3
(0,524)
54,5
(2,146)
83,1
(3,272)
111,2
(4,378)
60,0
(2,362)
26,7
(1,051)
10,4
(0,409)
7,9
(0,311)
1,3
(0,051)
372,5
(14,665)
Dani sa padavinama (≥ 1.0 mm) 0,1 0,0 0,4 1,3 3,7 5,6 6,3 4,0 2,7 1,5 0,7 0,3 27,3
Relativna vlažnost, % 72 74 76 78 80 80 80 79 78 75 71 70 76,1
Sunčani sati — mesečni prosek 279,0 245,7 217,0 174,0 114,7 81,0 93,0 117,8 147,0 170,5 216,0 263,5 2.119,2
Izvor #1: Meteorología Interactiva,[4] Latin American Climate Assessment & Dataset (extremes 1961–2010)[5][6][a]
Izvor #2: Climate & Temperature (humidity and sunshine hours)[7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Trg Sotomajor

Područje grada je u doba pre dolaska Evropljana naseljavao narod Čangos, koji se bavio ribarstvom i poljoprivredom. Zaliv Valparaisa je 1536. otkrio Španac[2]Huan de Savedra. Grad je osnovan 1544. Valparaiso su često napadali gusari. Između ostalih, Fransis Drejk je 5. decembra 1578. napao i opljačkao ovo naselje.

U vreme pre izgradnje Panamskog kanala Valparaiso je uz San Fransisko bio najvažnija luka zapadne obale Amerike. Zemljotresi su pogodili Valparaiso 1822. i 1851, a 1906. zemljotres i cunami. U periodu 1850–1860. u gradu je otvorena berza i prva privatna banka Čilea. Sagrađena je i železnička pruga koja je grad povezivala sa Santijagom. Grad je bio magnet za imigrante iz Engleske, Nemačke, Francuske, Italije i SAD, koji su gradu doneli svoje tradicije, otvarali škole i podizali građevine u stilu zemalja odakle su došli. Lokalne dnevne novine, Merkur iz Valparaisa (El Mercurio de Valparaíso), osnovan 1827, je najstariji aktivni dnevni list na španskom jeziku u svetu.

Valparaiso 1905. (pre zemljotresa i cunamija)

Dana 31. marta 1866. grad je razrušen u ratu za nezavisnost Čilea kada ga je bombardovala španska ratna flota. Na grad je ispaljeno 2600 granata.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Luka Valparaisa je jedna od najvažnijih u Južnoj Americi. U 19. veku Valparaiso je bio najveća luka celog Pacifičkog regiona. Po otvaranju Panamskog kanala 1914, značaj luke je naglo opao. Po količini transportovane robe, obližnja luka San Antonio je danas prestigla Valparaiso.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Jedna od uspinjača u gradu

Grad je izrastao u zalivu oblika prirodnog amfiteatra i odlikuje se sa dva jasno određena dela: narodnim oblikom urbanog tkiva prilagođenog obroncima koji su nakićeni raznolikim crkvenim tornjevima i španskim geometrijski organizovanim gradom u ravnici. Grad ima dobro očuvanu i zanimljivu ranu industrijsku infrastrukturu, poput brojnih uspinjača (njih 16) na strmim obroncima grada. Zbog toga je 2003. godine postao Uneskova svetska baština.

Staro jezgro grada se sastoji od pet međusobno povezanih četvrti:

  • Trgom sv. Dominika (Plaza Santo Domingo), smeštenom između brda i ravnice, dominira najstarija gradska crkva, La Matriz, koja nekoliko puta obnavljana, nakon što su je uništili pirati i potresi (poslednji put nakon potresa 1842. godine). Zbog toga ona predstavlja prelaz iz kolonijalnog stila u republikanski stil arhitekture.
  • Trg Ečauren i Ulica Serano, s lučnom pijacom, su bili trgovačko središte grada i sadrže tri vrste zgrada: „blokovske zgrade” (tzv. „ostrva”) okružene sa četiri ulice, „čeone zgrade” okružene s tri ulice, i zgrade okružene sa dve ulice. Od njih je najupadljivija izrazito višeugaona i simetrična trgovačka i stambena zgrada Astoreka (1906).
  • Pristaništa Per i Sotomajor, te četvrti Hustisija i pomorskog muzeja, predstavljaju glavnu osu grada i najveće otvorene prostore. Oni su okruženi glavnim upravnim i društvenim zgradama različitih stilova. Pomorski muzej je smešten u bivšem dvorcu San Hoze na brdu Kordilera, koji je izvorno sagrađen kako bi se grad odupro piratima.
  • Ulica Prat i trg Turi (Plazuela Turri) se pružaju oko brda i kao jedinstven prostor spajaju trg Sotomajor sa ulicom Esmeralda. Oni su okruženi monumentalnim građevinama i četvrtastim stambenim blokovima.
  • Dva brda, Kero Alegre i Kero Konsepsion, koja spaja ulica Uriola, isplanirali su nemački i engleski emigranti prvom polovicom 19. veka i obeležena su mnogim javnim prostorima kao što su trgovi, vidikovci, promenade, aleje, stepeništa i postaje uspinjača.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Instituto Nacional de Estadísticas
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 15. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ Bunge, Mario (11. 5. 2016). Between Two Worlds: Memoirs of a Philosopher-Scientist. Springer. str. 120. ISBN 978-3-319-29250-2. 
  4. ^ „Información climatológica de estaciones chilenas-Chile Centro” (na jeziku: Spanish). Universidad de Chile. Arhivirano iz originala 13. 06. 2013. g. Pristupljeno 2013-09-03. 
  5. ^ „Climatology Maps: Wet days (RR>= 1 mm)”. Centro Internacional para la Investigación del Fenómeno de El Niño. Arhivirano iz originala 07. 07. 2018. g. Pristupljeno 13. 8. 2015. 
  6. ^ „Indices data: Minimum of daily minimum temperature and Maximum of daily maximum temperature”. Centro Internacional para la Investigación del Fenómeno de El Niño. Pristupljeno 12. 8. 2015. 
  7. ^ „Valparaíso Climate Guide to the Average Weather & Temperatures with Graphs Elucidating Sunshine and Rainfall Data & Information about Wind Speeds & Humidity”. Climate & Temperature. Arhivirano iz originala 26. 11. 2011. g. Pristupljeno 2010-03-06. 
  8. ^ „Barcelona internacional – Ciutats agermanades” (na jeziku: Catalan). Ajuntament de Barcelona. Arhivirano iz originala 5. 08. 2009. g. Pristupljeno 13. 07. 2009. 
  9. ^ „Town Twinning Agreements”. Municipalidad de Rosario – Buenos Aires 711. Arhivirano iz originala 19. 03. 2015. g. Pristupljeno 14. 10. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]