Pređi na sadržaj

Vasko Bergamaski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasko Bergamaski
Bergamaski u dresu Bjankija, tokom 1930.ih godina.
Lični podaci
Puno imeVasko Bergamaski
NadimakLeteći pekar[1]
Datum rođenja(1909-09-29)29. septembar 1909.
Mesto rođenjaSan Đakomo dele Senjate[1], Kraljevina Italija
Datum smrti24. septembar 1979.(1979-09-24) (69 god.)
Mesto smrtiSermide[1], Italija
DržavljanstvoItalija
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačabrdaš
Profesionalna karijera
1930Individualno
1932—1936Maino
1937—1941Bjanki
1942—1943Milicija kontraera Roma
Uspesi
Điro d’Italija
Điro d’Italija1 (1935)
Ažurirano: 2. septembar 2017.

Vasko Bergamaski (ital. Vasco Bergamaschi, 29. septembar 1909. — 24. septembar 1979)[2] bivši je italijanski profesionalni biciklista u periodu od 1930 do 1943. godine. Bergamaski je najveći uspjeh ostvario 1935. godine, kada je osvojio Điro d’Italiju.

Djetinjstvo i amaterska karijera[uredi | uredi izvor]

Bergamaski je rođen 29. septembra 1909 godine, u San Đakomo dele Senjateu. Bergamaski je jedan od najljepših italijanskih biciklista u istoriji.[3] Dobio je nadimak Singapur, zbog svojih somatskih osobina, sličnih orijentalnim,[3] dok je u rodnom mjestu dobio nadimak leteći pekar.[4] Individualno je vozio 1930, osvojio je trku oko Mađarske, uz nekoliko pobjeda na trkama u Italiji i prešao u profesionalce, gdje je vozio u timu sa velikim prijateljem, Learkom Gverom.[3]

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

1932—1934[uredi | uredi izvor]

Godine 1932 završio je treći na trci Milano—Modena,[5] dok je Điro d’Italiju završio na 36 mjestu, radeći za Gveru.[6] Bergamaski nijednu etapu nije završio u prvih 10.[6] Godine 1933, nakon neuspjeha na Điru - koji nije završio, vozio je Tur de Frans po prvi put, Learko Gvera je bio lider italijanskog tima. Najbolji rezultat ostvario je na etapi 14, koju je završio na petom mjestu.[7] Bergamaski je Tur završio na 39 mjestu od 40 vozača koliko ih je završilo trku,[7] dok je Gvera osvojio drugo mjesto.[7] Sezonu 1934. počeo je sa dva druga mjesta na kriterijumima Emilijano i Luk, nakon čega je zabilježio nekoliko četvrtih i šestih mjesta, kao i 15 mjeso na Sjetskom prvenstvu, pred Điro. Điro d’Italiju je konačno osvojio Learko Gvera, dok je Bergamaski opet morao napusti trku.[8] Tur de Frans počeo je trećim mjestom na prvoj etapi, a nakon šestog mjesta na drugoj etapi - došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu.[9] Na četvrtoj etapi izgubio je 10 i po minuta i pao je na četvto mjesto u generalnom plasmanu. Na petoj i šestoj etapi izgubio je još vremena, a Tur je napustio na sedmoj etapi.[9]

1935[uredi | uredi izvor]

Prvu profesionalnu pobjedu ostvario je 1935, osvojio je Điro del Veneto trku, na početku sezone.[10] U nastavku sezone završio je drugi na Điro dele Mesina trci, treći na nacionalnom prvenstvu i 17 na Milano—Sanremu, nakon čega je vozio Điro d’Italiju. Na Điru 1935 po prvi su vožene po dvije etape u jednom danu; od favorita tu su bili: Alfredo Binda, Learko Gvera, Kostante Đirardengo, Remo Bertoni, Domeniko Piemontezi i Andre Ledik, dok je Bergamaski došao na Điro kao Gverin pomoćnik.[11] Prva etapa završena je velikim grupnim sprintom u Kremoni, pobijedio je Bergamaski.[11] Roze majicu je izgubio već na drugoj etapi, ali je došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu nakon četvrte etape.[11] Sedma etapa je bila istorijska, prvu pobjedu je ostvario 21-godišnji Đino Bartali,[11] dok je Bergamaski završio minut i 47 iza, ali je završio minut i po ispred Olma, Gvere i Binde i preuzeo roze majicu.[11] Gvera je pobijedio na tri od naredne četiri etape u sprintu, ali nije mogao da nadoknadi vrijeme jer nije bilo bonifikacije i Bergamaski je ostao lider.[11] Na etapi 12, voženoj od Rima do Firence. Na 100 km do cilja, Bartali je prvi prošao preko uspona Radikofani, nakon čega je stigla šetočlana grupa, u kojoj je bio i Bergamaski. Oni su dostigli Bartalija i Bergamaski je trijumfovao u sprintu, povećavši prednost u generalnom plasmanu na 3 i po minuta.[11] Na etapi 15 vožen je hronometar, na kome Bergamaski nije izgubio mnogo vremena od rivala za pobjedu i zadržao je majicu.[11] Odlučujuća etapa bila je etapa 19, na kojoj je vožen uspon Sestrijere, Bergamaski je završio zajedno sa drugim favoritima. Na poslednjoj, etapi 20, Bergamaski je završio u grupi i osvojio je Điro, 3 minuta i 7 sekundi ispred Đuzepea Martana.[11] Otkad je uzeo roze majicu na šestoj etapi, Bergamaski nije bio u pravoj prijetnji da ga izgubi.[11] Nakon Đira vozio je i Tur de Frans. Na drugoj etapi završio je treći u sprintu, dok je dobrom vožnjom na četvrtoj etapi došao do osmog mjesta u generalnom plasmanu.[12] Sedmim mjestom na etapi 5b došao je do petog mjesta u generalnom plasmanu.[12] Na šestoj etapi završio je treći, izgubivši u sprintu od Renea le Greva, Bergamaski je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu.[12] Na sedmoj etapi, Antonena Manja je udario automobil, zbog čega je morao da napusti Tur i Bergamaski je preuzeo drugo mjesto, 12 minuta iza Romena Masa.[12] Na devetoj etapi, Bergamaski je bio u lošoj formi, izgubio je preko 20 minuta i pao na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[12] Na desetoj etapi ispao je iz prvih 10, ali je na etapi 13b ostvario prvu etapnu pobjedu na Turu.[12] Ipak, Tur je morao da napusti tokom etape 15.[12] Sezonu je završio drugim mjestom na trci Điro dela Milano i 17 mjestom na Điro di Lombardiji.

1936—1943[uredi | uredi izvor]

Sezonu 1936 počeo je trećim mjestom na trci Trofeo Morčini, nakon čega je završio drugi na Điro dele provincija Milano trci. Milano—Sanremo završio je na 13 mjestu, nakon čega je vozio Điro d’Italiju. Prvih osam etapa bile su sprinterske i nakon osme, Bergamaski je bio na petom mjestu u generalnom plasmanu, sa istim vremenom kao i lider - Đuzepe Olmo.[13] Na devetoj etapi Đino Bartali je dominantno pobijedio, Bergamaski je pao na deveto mjesto.[13] Na etapi 11 ispao je iz prvih 10, ali se dobrom vožnjom na etapi 16 vratio na deveto mjesto.[13] Na pretposlednjoj, etapi 20 došao je do osmog mjesta u generalnom plasmanu, gdje je i završio Điro, 18 minuta i 35 sekundi iza Bartalija.[13] U nastavku sezone nije ostvario zapažene rezultate. Godine 1936 prešao je u tim Bjanki. Ostvario je nekoliko pobjeda, dok je Điro d’Italiju završio na 18 mjestu.[14] Godine 1938, Bergamaski je bio jedan od članova italijanskog tima na Tur de Fransu. Radio je za Bartalija, koji je osvojio Tur, dok je Bergamaski završio na 33 mjestu.[15] Sezonu 1939 počeo je pobjedom na trci Kopa federale a Piza, dok je završio drugi na Điro de Umbria trci. Na prvenstvu Italije završio je peti, nakon čega je vozio Điro. Bergamaski je trijumfovao na prvoj etapi u sprintu i uzeo roze majicu,[16] koju je izgubio već na drugoj etapi i pao na sedmo mjesto.[16] Na trećoj etapi ispao je iz prvih 10 i u nastavku je samo gubio vrijeme. Điro je završio na 23 mjestu, sat i po iza pobjednika Đovanija Valetija.[16] Sezonu 1940 počeo je pobjedom na trci Milano—Modena,[17] nakon čega je završio drugi na trkama Kopa Marin i Kriterijum de Prato. Prvenstvo Italije završio je na 11 mjestu, dok Điro d’Italiju nije uspio da završi, u svom poslednjem učešću na Điru.[18]

Godine 1941, većina trka je bila prekinuta zbog Drugog svjetskog rata. Bergamaski je osvojio etapu na Stafeta del Ventenale trci.[19] Završio je deseti na Điro di Lombardiji i 15 na Kopa del Marin trci. Godine 1942 nije ostvario pobjedu, završio je drugi na Tre vali Varezine trci,[20] treći na Kopa del Marin,[21] U nastavku sezone nije imao zapaženijih rezultata. Ni 1943 nije ostvario nijednu pobjedu, ostvario je dva četvrta mjesta na manjim trkama u Italiji, deveto na Gran pri di Rome, 11 mjesto na prvenstvu Italije, 14 mjesto na Điro di Toskani i 16 na Kopa Natali trci. Na kraju sezone završio je karijeru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Vasco BERGAMASCHI”. museociclismo.it (na jeziku: italijanskom). Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  2. ^ „Vasco Bergamaschi”. cyclinghalloffame.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. [mrtva veza]
  3. ^ a b v „Storia di Vasco Bergamaschi”. museociclismo.it. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  4. ^ „Il Giro a Singapore, il gregariato finito di Bergamaschi: meno 78 al Giro100”. ilfoglio.it. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  5. ^ „Milano - Modena 1932”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  6. ^ a b „1932 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  7. ^ a b v „1933 Tour de France”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  8. ^ „1934 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  9. ^ a b „1934 Tour de France”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  10. ^ „Giro del Veneto 1935”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  11. ^ a b v g d đ e ž z i „1935 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  12. ^ a b v g d đ e „1935 Tour de France”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  13. ^ a b v g „1936 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  14. ^ „1937 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  15. ^ „1938 Tour de France”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  16. ^ a b v „1939 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  17. ^ „Milano - Modena 1940”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  18. ^ „1940 Giro d'Italia”. bikeraceinfo.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  19. ^ „Staffeta del Ventennale 1941”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  20. ^ „Tre Valli Varesine 1942”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 
  21. ^ „Pavia 1942”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 2. septembar 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Васко_Бергамаски&oldid=26083102”