Vaso Đurđević Turčin
vaso đurđević | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 31. decembar 1923. | ||
Mesto rođenja | Bršadin, kod Vukovara, Kraljevina SHS | ||
Datum smrti | 30. maj 1944.20 god.) ( | ||
Mesto smrti | Marinci, kod Vukovara, ND Hrvatska | ||
Profesija | zemljoradnik | ||
Delovanje | |||
Član KPJ od | 1943. | ||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941 — 1944. | ||
Heroj | |||
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. | ||
Odlikovanja |
|
Vaso Đurđević Turčin (Bršadin, kod Vukovara, 31. decembar 1923 — Marinci, kod Vukovara, 30. maj 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 31. decembra 1923. godine u Bršadinu, kod Vukovara, u zemljoradničkoj porodici. Vaso je bio najmlađi sin Milisava i Dragice Đurđević, koji su pored njega imali još i sinove Dušana i Peru i kćeri Milenu i Ljubicu. Porodica se bavila poljoprivredom i zemljoradnjom, a tokom njegovog ranog detinjstva im umire otac.
Pre Drugog svetskog rata bavio se zemljoradnjom. Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je od 1943. godine.
Posle okupacije Jugoslavije, u kući braće Đurđević osnovana je prva ilegalna partizanska grupa na području vukovarske okoline i šire, takozvani Štab za dizanje ustanka, pod komandom Đoke Patkovića iz Bobote i tehničkim rukovodstvom Drage Marušića—Španca iz Zagreba, člana CK KP Hrvatske. Ova malobrojna grupa (u početku samo 10ak) je delovala na potezu Vinkovci–Vukovar–Osijek. Iako vrlo mlad, Vaso sudeluje u formiranju prvih partizanskih grupa, prikupljanju oružja i sanitetskog materijala, dok se u njegovoj kući nalazio štampač za izradu propagandnih materijala.
U noći između 3. i 4. decembra 1941. tokom izdaje, kuća Đurđevića biva napadnuta pri čemu Vasin brat, Pero, biva ubijen. Ubrzo nakon toga, u seoskom ataru gine i Vasin drugi brat, Dušan, opkoljen agresorima i izvršava samoubistvo aktivirajući ručnu granatu, u našem jeziku znana kao „Kašikara“. Majku Dragicu, sestru Ljubicu i šogora Svetozara Okovačkog privode, muče i streljaju u Dudiku. Vaso je, takođe, bio uhapšen, ali su ga pustili na slobodu, posle čega on odlazi u partizane.
Tokom 1942. godine sa partizanima deluje po Slavoniji i Sremu, napadajući policijske stanice, neprijateljske štabove i centre neprijateljske komunikacije.
Aprila 1943. godine, postao je član Udarne grupe pri Okružnom komitetu KP Hrvatske za Osijek.
Poginuo je kao komandir Udarne grupe Diljskog (Brodskog) vojnog područja, 30. maja 1944. godine, kod sela Marinaca, u blizini Vukovara, u borbi protiv nemačkih jedinica.
Naredbom Štaba Druge armije JA, 15. februara 1946. godine, posmrtno biva odlikovan Ordenom za hrabrost, kao politički rukovodilac Prve udarne grupe osječkog kruga.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.
Njegov spomenik nalazi se u centru Bršadina, a njegovo ime nosi i kulturno-umetničko društvo, kao i glavna ulica Bršadina.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Milan Inđić: „Djeca heroji“, Dom štampe, Zenica, 1985. godine