Pređi na sadržaj

Vaso Vidović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaso Vidović
Vaso Vidović
Lični podaci
Datum rođenja1840.
Mesto rođenjaKrupa na Vrbasu,  Osmansko carstvo
Datum smrti1925.
Mesto smrtiSarajevo,  Kraljevina SHS
Vojna karijera
Služba18751878.

Vaso Vidović (Krupa na Vrbasu 1840Sarajevo 1925), bio je trgovac i jedan od vođa Srpskog ustanka u Hercegovini i Bosni (1875–1878), te učesnik Berlinskog kongresa 1878. godine. Većinu svog života je proveo u Gradišci. Bio je ujak ocu Vase i Veljka Čubrilovića.[1]

Život[uredi | uredi izvor]

Roditelji su mu rano pomrli, a brigu o njemu preuzima njegova najstarija sestra, majka Jove Čubrilovića, ona ga odvodi u Gradišku (Tada Berbir) na izučavanje trgovine. Posle sticanja potrebnih znanja u trgovačkom poslu, Vaso Vidović otvara trgovinu, a svojim radom i sposobnošću postaće imućan trgovac, izuzetno ugledan, cijenjen i poštovan čovek.[2] On se pored trgovine bavio i politikom . Imao je znatnog učešća u Bosanskohercegovačkom ustanku 1875-1878 , posebno na prostoru Sjeverozapadne Bosne. Bio je organizator i jedan od vođa ustanka. Kao član ustaničkog odbora, čije je sedište bilo u staroj Gradišci, a kasnije premješteno u Novu Gradišku, imao je tijesne veze sa vladom Kneževine Srbije.

Bio je učesnik Berlinskog kongresa. On je, sa još nekoliko predstavnika iz Bosne, zastupao Srbe iz Bosne. Na putu u Berlin, obučen u tadašnju bosansku nošnju, u Beču se susreo sa Jovanom Ristićem, tadašnjim ministrom spoljnih poslova Srbije. Tada mu je ministar rekavši "da bi izgledao kao čovek", kupio frak, pa je tako obučen otputovao na kongres.

U to vrijeme austrougarske okupacije, Vidović, se nastavio baviti trgovinom i politikom. U toku Prvog svijetskog rata odveden je s više gradiških trgovaca u Logor Arad. Kada se rat završio, a logor preživio, vraća se u Gradišku. Posle nekoliko godina, kada je ostao sam, otišao je u Sarajevo kod sina Bogdana, gde je 1925. godine u 85. godini života umro. Sahranjen je u pravoslavnom groblju na Koševu.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Vaso Vidović je imao sina Bogdana, koji je za vreme školskih odmora dolazio u Gradišku gde je aktivno učestvovao u Kulturnom životu grada. Poslije završetka studija prava Bogdan Vidović je otišao u Sarajevo, gdje otvorio advokatsku kancelariju i postao, po kazivanju doktorke Ines Todić, jedan od najpoznatijih Sarajevskih advokata. Jedno vrijeme je bio poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije.

Za izučvanje trgovačkog znata kod ujaka Vase Vidovića, kao dečak, dosao je greh spomenute Vasine Sestre - Jovo Čubrilović. Poslije završenog trgovačkog zanata Jovo Čubrilović je otvorio trgovačku radnju. U bračnoj zajednici sa Savkom Lazarević je imao desetoro dece. Troje ih je umrlo dok su još bili deca. Godinu dana poslije rođenja najmlađeg deteta - Vase, Jovo Čubrilović je umro, tako da ga dete nije ni zapamtio. Brigu o Jovinoj djeci i njihovom školovanju, je najpre preuzela njegova žena Savka, a nakon njene smrti, posle deset kasnije, staranje o djeci je preuzeo Vaso Vidović.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Srpski biografski rečnik (V-G) 2“ (Novi Sad: Matica srpske,2006)
  • Teinović, Bratislav: „Srpski ustanak u Bosni 1875-1878“ (Banja Luka: Muzej Republike Srpske, 2006)
  • Teinović, Bratislav: „Pop Vasilije–Vajan Kovačević (1844-1896) i njegovo svjedočanstvo iz Srpskog ustanka u Bosni (1875–1878)“, Glasnik udruženja arhivskih radnika Republike Srpske (Banja Luka: Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske, god. I, br. 1, 2009)
  • Skarić, Vladislav: „Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni“ (Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja, 1918)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Teinović, Bratislav: „Srpski ustanak u Bosni 1875-1878“ (Banja Luka: Muzej Republike Srpske, 2006. pp. 55)
  2. ^ „Poznati iz Gradiške”. Arhivirano iz originala 18. 11. 2015. g. Pristupljeno 15. 10. 2015.