Pređi na sadržaj

Vaso Glušac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaso Glušac
Lični podaci
Datum rođenja1879.
Mesto rođenjaSlatina, Austrougarska
Datum smrti1954.
Mesto smrtiBeograd, FNRJ

Vaso Glušac (Slatina kod Oštre Luke, 1879Beograd, 1954), rođen je u svešteničkoj porodici. Poslije završene gimnazije u Sarajevu i studija slavistike u Beču, službovao je kao suplent i profesor gimnazija u Banjoj Luci (1905 — 1912) i Tuzli (1912 — 1914). Zbog aktivnog nacionalnog rada bio je optužen u čuvenom banjalučkom veleizdajničkom procesu. Poslije rata bio je član Privremenog narodnog predstavništva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, direktor gimnazija u Tuzli (1919 — 1928) i Banjoj Luci (1928 — 1932), kao i v. d. načelnika Prosvetnog odeljenja banske uprave Vrbaske banovine. Od 1932. pa do Drugog svjetskog rata član je i sekretar Senata Kraljevine Jugoslavije.

Napisao je nekoliko desetina radova iz oblasti književne kritike i istorije, a sve do danas aktuelne su i kontroverzne njegove knjige i radovi o srednjovjekovnoj prošlosti Bosne i Hercegovine, a naročito o bogumilskoj crkvi bosanskoj: Bosna i Hercegovina srpske su zemlje po krvi i jeziku (Mostar, 1908), Istina (Mostar, 1911), Povelje Matije Ninoslava, bana bosanskoga i narodnost njegovih podanika (Banja Luka, 1912), Nekoliko pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (Tuzla, 1921), Srednjovekovna »bosanska crkva« bila je pravoslavna (Beograd, 1924), Istina o bogomilima (Beograd 1945. i 1992. itd.).[1]

Prijateljstvo Kočića i Glušca začeto još za vrijeme studija u Beču, nastavljeno je u Banjoj Luci kroz saradnju na pokretanju i izdavanju Razvitka, a krunisano je kumstvom – Glušac je krstio Kočićevog sina Slobodana (1910—1913).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ srbiubih (2015-07-02). „VASO GLUŠAC”. SRBI U BIH (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-01-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]