Vaterpolo na Letnjim olimpijskim igrama 1964.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaterpolo na Letnjim olimpijskim igrama 1964.
Rukovodeće teloFINA
Događaji1 (muški: 1; ženski: 0)
Igre

Vaterpolo na LOI (muški)
Vaterpolo na LOI (žene)
Poštanska marka u čast odbojke na LOI

Četrnaesti vaterpolo turnir na olimpijskim igrama je održan od 11. do 18. oktobra 1964. u Tokiju, Japan. Za olimpijski turnir se prijavila ukupno 13 reprezentacija. Pobednik turnira i olimpijski šampion je postala reprezentacija Mađarske, što joj je bila peta titula, druga je bila reprezentacija Jugoslavije a na treće mesto se plasirala reprezentacija Sovjetskog Saveza.

Medalje[uredi | uredi izvor]

Dobitnici medalja u vaterpolu na Letnjim olimpijskim igrama održanim 1964. godine u Tokiju.
Zlato Zlato Srebro Srebro Bronza Bronza
Mađarska Mađarska Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija Sovjetski Savez SSSR
Andraš Bodnar
Mikloš Ambruš
Zoltan Demeter
Laslo Felkaji
Deže Đarmati
Tivadar Kaniža
Đerđ Karpati
Janoš Konrad
Deneš Počik
Mihalj Majer
Petar Rušoran
Milan Muškatirović
Ivo Trumbić
Vinko Rosić
Zlatko Šimenc
Božidar Stanišić
Ante Nardeli
Zoran Janković
Mirko Sandić
Frane Nonković
Ozren Bonačić
Karlo Stipanić
Viktor Ageev*
Igor Grabovski
Vladimir Kuznjecov
Boris Grišin
Boris Popov
Nikolaj Kalašnjikov
Zenon Bortkević
Nikolaj Kuznjecov
Vladimir Semjonov
Leonid Osipov
Eduard Jegorov

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Na turniru je učestvovalo 13 reprezentacija sa ukupnim brojem od 137 igrača:

(*) Beleška: U zagradi pored imena reprezentacije je broj igrača koji su igrali bar na jednoj utakmici

Grupna faza[uredi | uredi izvor]

Prvi krug[uredi | uredi izvor]

U prvom krugu reprezentacije su bile podeljene u četiri grupe, tri grupe su imale po tri tima a jedna četiri. Svaka reprezentacija iz iste grupe je igrala jedna protiv druge i krajnji plasman u grupi je dobijen na osnovu osvojenih bodova. Ako su bodovi bili istovetni tada se išlo na bolju gol-razliku. Prve dve reprezentacije iz svake od grupa se kvalifikovala u dalje takmičenje, za polufinalne grupe, dok su trećeplesirane iz grupa A, B, C i D i četvrtoplasirana reprezentacije iz C grupe bivale eliminisane.

Grupe A/B/C/D[uredi | uredi izvor]

Grupa A
Ekipa Bod U P N I G+ G-
Italija Italija 4 2 2 0 0 9 6
Rumunija Rumunija 2 2 1 0 1 12 8
Japan Japan 0 2 0 0 2 7 14
11. oktobar
Italija 4—3 Rumunija
12. oktobar
Italija 5—3 Japan
13. oktobar
Japan 4—9 Rumunija
Grupa B
Ekipa Bod U P N I G+ G-
Sovjetski Savez SSSR 4 2 2 0 0 9 2
Njemačka Nemačka 2 2 1 0 1 5 4
Australija Australija 0 2 0 0 2 1 9
11. oktobar
SSSR 6—0 Australija
12. oktobar
SSSR 3—2 Nemačka
13. oktobar
Australija 1—3 Nemačka
Grupa C
Ekipa Bod U P N I G+ G-
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 6 3 3 0 0 17 3
Holandija Holandija 4 3 2 0 1 11 13
Sjedinjene Američke Države SAD 2 3 1 0 2 12 9
Brazil Brazil 0 3 0 0 3 3 18
11. oktobar
Brazil 2—3 Holandija
Jugoslavija 2—1 SAD
12. oktobar
Jugoslavija 7—2 Holandija
SAD 7—1 Brazil
13. oktobar
Jugoslavija 8—0 Brazil
SAD 4—6 Holandija
Grupa D
Ekipa Bod U P N I G+ G-
Mađarska Mađarska 4 2 2 0 0 16 1
Belgija Belgija 2 2 1 0 1 8 10
Ujedinjena Arapska Republika UAR 0 3 0 0 3 6 17
11. oktobar
Mađarska 11—1 UAR
12. oktobar
Mađarska 5—0 Belgija
13. oktobar
UAR 5—8 Belgija

Polufinalna faza[uredi | uredi izvor]

Polufinalna faza se odigravala podelom kvalifikacionih reprezentacija u dve grupe. Posle odigravanja utakmica jedan na jedan, dve prvoplasirane reprezentacije iz svake od grupa se plasirale u finalnu fazu. Reprezentacije koje su se plasirale na treće i četvrto mesto ušle u grupu koja se borila za pozicije od petog do osmog mesta.

Grupa A/B
Ekipa Bod U P N I G+ G-
Sovjetski Savez SSSR 5 3 2 1 0 7 4
Italija Italija 4 3 2 0 1 6 6
Rumunija Rumunija 3 3 1 1 1 10 10
Njemačka Nemačka 0 3 0 0 3 7 10
14. oktobar
Italija 0—2 SSSR
Rumunija 5—4 Nemačka
15. oktobar
Italija 2—1 Nemačka
SSSR 2—2 Rumunija
Grupa C/D
Ekipa Bod U P N I G+ G-
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 5 3 2 1 0 17 8
Mađarska Mađarska 5 3 2 1 0 15 9
Holandija Holandija 2 3 1 0 2 14 18
Belgija Belgija 0 3 0 0 3 7 18
14. oktobar
Mađarska 6—5 Holandija
Jugoslavija 6—2 Belgija
15. oktobar
Holandija 7—5 Belgija
Jugoslavija 4—4 Mađarska

Finalna faza[uredi | uredi izvor]

U finalnoj fazi, koja je igrana u dve grupe, svaka od reprezentacija je igrala po jednu utakmicu protiv druge dve reprezentacije iz druge polufinalno fazne grupe. U utešnoj grupi su bile reprezentacije koje su igrale za pozicije od 5 do 8 mesta a u grupi za medalje ekipa sa najviše bodova je osvojila titulu olimpijskog šampiona, druga reprezentacija po broju bodova je dobila srebrnu a treća bronzanu medalju, dok je reprezentacija sa najmanje bodova se plasirala na četvrto mesto.

Grupa za 5-8 pozicije[uredi | uredi izvor]

Ekipa Bod U P N I G+ G-
Rumunija Rumunija 4 3 2 0 1 14 10
Njemačka Nemačka 4 3 2 0 1 14 12
Belgija Belgija 2 3 1 0 2 13 15
Holandija Holandija 2 3 1 0 2 12 16
17. oktobar
Rumunija 6—1 Holandija
Nemačka 5—3 Belgija
18. oktobar
Rumunija 3—5 Belgija
Nemačka 5—4 Holandija

Finalna grupa za medalje[uredi | uredi izvor]

Ekipa Bod U P N I G+ G-
Mađarska Mađarska 5 3 2 1 0 12 7
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Jugoslavija 5 3 2 1 0 8 5
Sovjetski Savez SSSR 2 3 1 0 2 4 7
Italija Italija 0 3 0 0 3 2 7
17. oktobar
Italija 1—3 Mađarska
Jugoslavija 2—0 SSSR
18. oktobar
Italija 1—2 Jugoslavija
SSSR 2—5 Mađarska

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]