Вероникин двостурки живот
Veronikin dvosturki život | |
---|---|
Izvorni naslov | La Double Vie de Véronique Podwójne życie Weroniki |
Žanr | drama |
Režija | Kšištof Kješlovski |
Scenario | Kšištof Kješlovski Kšištofom Pisevic |
Producent | Leonardo de la Fuente |
Glavne uloge | Irena Jakob Filip Volter Sandrina Dima |
Direktor fotografije | Slavomir Izdijak |
Montaža | Žak Vita |
Producentska kuća | Sidéral Productions Zespól Filmowy "X" Norsk Film Canal+ |
Godina | 1991. |
Trajanje | 92 minuta |
Zemlja | Poljska Francuska Norveška |
Jezik | francuski poljski |
IMDb veza |
Veronikin dvostruki život (fr. La double vie de Véronique, polj. Podwójne życie Weroniki) je film iz 1991. u režiji Kšištofa Kješlovskog sa Irenom Jakob u glavnoj ulozi. Scenario su napisali Kješlovski i Kšištof Pisevic.
Film istražuje teme identiteta, ljubavi i ljudske intuicije kroz likove Veronike, horskog soprana iz Poljske, i njene dvojnice Veronike, francuske profesorke muzike. Dve žene se ne poznaju, a ipak dele misterioznu i emotivnu vezu koja prevazilazi jezik i geografiju.
Veronikin dvostruki život bio je prvi film Kješlovskog koji je delimično produciran van Poljske.[1]
Veronikin dvostruki život je osvojio nagradu ekumenskog žirija i nagradu FIPRESCI na Filmskom festivalu u Kanu 1991. i nagradu za najbolju glumicu za Jakob.[2] Film je izabran je kao poljski kandidat za najbolji film na stranom jeziku na 64. dodeli Oskara, ali nije nominovan u užem krugu izbora za nagradu.[3]
Priča[uredi | uredi izvor]
Film prikazuje život dve žene: Veronike iz Poljske i Veronike iz Francuske, koje igra ista glumica. Njih dve su fizički potpuno identične, dele način ponašanja, osećanja, talente i bolest srca. Osim jednog trenutka, zarobljenog i na fotografiji, nikada se ne sreću. Međutim, i pored toga, stalno ih more osećanja da nisu same na svetu, već da postoji neko drugi ko je sa njima večno povezan. To osećanje i nevidljiva veza posebno dolazi do izražaja onda kada Veronici, na vrhuncu solističke karijere srce otkaže usled slabosti. Veronika to oseća, i odlučuje da prekine svoju pevačku karijeru, da bi izbegla sličnu sudbinu koju predoseća, iako ne razume kako ili zašto.
Produkcija[uredi | uredi izvor]
Stil[uredi | uredi izvor]
Film ima snažan metafizički element, iako natprirodni aspekt priče nikada nije objašnjen. Kao i u kasnijam filmu Tri boje: Plava, prikazana je Prajznerovu muzička partitura kao glavni element zapleta.
Filmska slika je veoma stilizovana, koristi filtere boja i kamere za stvaranje eterične atmosfere. Kješlovski je ranije koristio ideju istraživanja različitih životnih puteva za istu osobu, u svom poljskom filmu Slepa šansa, a centralni izbor sa kojim se suočava Veronika/Veronik zasniva se na kratkom podzapletu u devetoj epizodi Dekaloga.
Lokacije[uredi | uredi izvor]
Film je sniman na lokacijama uključujući Klermon Feran, Krakov i Pariz.[4]
Alternativni kraj[uredi | uredi izvor]
DVD izdanje kompanije Criterion Collection region 1 objavljeno je novembra 2006. u SAD i Kanadi i ključuje alternativni kraj filma, koji je Kješlovski izmenio u montaži na zahtev Harvija Vajnstina za američko izdanje. Kješlovski je dodao četiri kratka kadra na kraj filma koji prikazuje Veronikinog oca kako izlazi iz kuće, a Veronika trči preko dvorišta da ga zagrli. Konačna slika oca i ćerke u zagrljaju snimljena je iz unutrašnjosti kuće, kroz prozor.
Muzika[uredi | uredi izvor]
Muziku za film je napisao Zbignjev Prajzner. U filmu je njegova muzika opisana kao „delo Van den Budenmajera“, izmišljenog holandskog kompozitor iz 18. veka, što je deo priče filma. Muzika „autora“ holandskog kompozitora igra ulogu u još dva filma Kješlovskog: Dekalog (1988) i Tri boje: Plava (1993). Njegov sopran u e-molu je predstavljen u sceni Veronikinog poslednjeg izvođenja.[5]
Lutkarstvo[uredi | uredi izvor]
Scenu sa lutkama u filmu izveo je američki lutkar i vajar Brus Švarc. Za razliku od većine lutkara koji obično kriju ruke u rukavicama ili koriste konce ili štapove, Švarc pokazuje ruke dok nastupa.
Prijem[uredi | uredi izvor]
Kritika[uredi | uredi izvor]
Film je dobio uglavnom pozitivne kritike. U svojoj recenziji Dženi Džedini je napisala: „Na mnogo načina, Veronikin dvostruki život je malo čudo od filma.[6]
U svojoj recenziji u Vašington Postu, Hal Hinson je nazvao film „očaravajućim poetskim delom komponovanim u jezivom molu“. Napominjući da je efekat na gledaoca suptilan, ali veoma stvaran, Hinson je zaključio: „Film nas u potpunosti vodi u svoj svet, i na taj način ostavlja utisak da je naš svet, kada se vratimo u njega, daleko bogatiji i značajniji nego što smo zamišljali." Hinson je bio posebno impresioniran glumom glavne glumice.
U recenziji za Njujork Tajms , Karin Džejms je napisala: „ Veronika je poetična u pravom smislu, oslanja se na slike koje se ne mogu pretvoriti u prozaične izjave, a da ne izgube nešto od svoje suštine. Film sugeriše misteriozne veze ličnosti i emocija, ali nikada nije trebalo da donese bilo kakvu urednu, sažetu ideju o životima dve žene.“[7]
Rodžer Ibert je napisao: „Film ima hipnotički efekat. Uvučeni smo u lik, a ne držani na dohvat ruke sa zapletom." On je izdvojio inovativnu upotrebu boje i rad direktora fotografije.
Godine 2009. Ibert je dodao Veronikov dvostruki život na svoju listu sjajnih filmova. Na listi su i Dekalog i Trilogija Tri boje.[8]
Dejvid Parkinson ga je nazvao „filmom velike krhkosti i lepote, sa delikatnošću lutkarskog pozorišta“. Smatrao je da je film „božanski fotografisan“ i pohvalio je izvođenje Irene Džejkob kao „jednostavno uzvišeno i potpuno zaslužilo nagradu za najbolju glumicu u Kanu“. Parkinson je doživeoo film kao „ubedljiv, izazovan i neodoljivo lep” i „metafizičko remek-delo”.[9]
Na veb straniciAll Movie, film je dobio ocenu 4 zvezdice (od 5).[10] Na About.com, koji je specijalizovan za recenzije DVD-a, film je dobio 5 zvezdica (od 5) u kritičkoj recenziji.[11] Na Bi-Bi-Siju, film je dobio 3 zvezdice (od 5).[12] Piter Bredšo iz Gardijana dao je filmu pet od pet zvedica.[13] Na portalu Rotten Tomatoes, film je dobio 83% prosečnu pozitivnu ocenu kritičara, na osnovu 30 recenzija.[14]
Zarada[uredi | uredi izvor]
Veronikin dvosturki život je bio 50. film sa najvećom zaradom godine sa ukupno 592.241 kupljenih ulaznica u Francuskoj.[15] U Severnoj Americi film je premijerno prikazan u jednoj sali, sa zaradom od 8.572 dolara prvog vikenda. Film je ukupno zaradio 1.999.955 dolara na blagajnama Severne Amerike. Bio je prikazan u ukupno 22 bioskopa, što je respektabilan rezultat za strani umetnički film.[16]
Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]
- 1991. Osvojena nagrada Ekumenskog žirija filmskog festivala u Kanu (Kšištof Kješlovski)
- Nagrada FIPRESCI Filmskog festivala u Kanu (Kšištof Kješlovsk ) 1991.
- Nagrada Kanskog filmskog festivala za najbolju glumicu (Irena Jakob) 1991
- Nominacija za Zlatnu palmu 1991. na Kanskom filmskom festivalu (Kšištof Kješlovski)
- Nagrada filmskih kritičara Los Anđelesa za najbolju muziku (Zbignjev Prajzner) 1991.
- 1991. Nagrada publike na Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi (Kšištof Kješlovski)
- 1991. Nagrada Francuskog sindikata filmskih kritičara za najbolji strani film[17]
- 1992. Nominacija za nagradu Cezar za najbolju glumicu (Irena Jakob)
- Nominacija za nagradu Cezar 1992. za najbolju muziku napisanu za film (Zbignjev Prajzner)
- 1992. Nominacija za Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku
- 1992. Nominacija za nagradu Guldbagge za najbolji strani film[18]
- 1992. Nominacija za nagradu Spirit za najbolji strani film
- 1992. Nagrada Nacionalnog društva filmskih kritičara osvojena za najbolji film na stranom jeziku[19]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „The Double Life of Véronique”. Criterion. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ „La Double vie de Veronique”. Festival de Cannes. Arhivirano iz originala 22. 10. 2014. g. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ Margaret Herrick Library, Academy of Motion Picture Arts and Sciences
- ^ „Filming locations for The Double Life of Veronique”. Internet Movie Database. Pristupljeno 11. 2. 2012.
- ^ „Zbigniew Preisner”. Musicolog. Pristupljeno 12. 2. 2012.
- ^ Jediny, Jenny. „The Double Life of Véronique”. Not Coming to a Theater Near You. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ James, Caryn (2007). „The Double Life of Veronique (1991)”. Movies & TV Dept. The New York Times. Baseline & All Movie Guide. Arhivirano iz originala 13. 11. 2007. g. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ Ebert, Roger. „Great Movies”. Chicago Sun-Times. Pristupljeno 12. 2. 2012.
- ^ Parkinson, David. „The Double Life of Veronique”. Empire Online. Pristupljeno 12. 2. 2012.
- ^ Reed, Anthony. „The Double Life of Veronique”. Allmovie. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ „DVD Pick: The Double Life of Veronique”. About.com. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ Leyland, Matthew (12. 3. 2006). „The Double Life Of Veronique (La Double Vie De Véronique) (1991)”. BBC. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ Bradshaw, Peter (16. 3. 2006). „The Double Life of Véronique”. The Guardian.
- ^ „La Double Vie de Véronique (The Double Life of Veronique) (1991)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 8. 11. 2021.
- ^ „La Double vie de Véronique”. J.P.'s Box Office. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ „The Double Life of Veronique”. Box Office Mojo. Pristupljeno 11. 1. 2012.
- ^ „SFCC Critics' Award 1991”. Syndicate de la Critique.
- ^ „La double vie de Véronique (1991)”. The Swedish Film Database. Pristupljeno 18. 3. 2014.
- ^ „Awards for The Double Life of Veronique”. Internet Movie Database. 12. 2. 2012. Pristupljeno 12. 2. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Veronikin dvosturki život na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Veronikin dvosturki život na sajtu Rotten Tomatoes (jezik: engleski)
- Veronikin dvosturki život na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- The Double Life of Veronique: The Forced Choice of Freedom esej Slavoja Žižeka
- The Double Life of Veronique: Through the Looking Glass esej Džonatana Romnija