Pređi na sadržaj

Ветеринарски гласник

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veterinarski glasnik
Veterinarski glasnik, broj 1, 2018.[1]
Tipnaučni časopis
Format24 cm
IzdavačUniverzitet u Beogradu, Fakultet veterinarske medicine
Osnivanje1903. godine
Jezikengleski, srpski
SedišteBulevar oslobođenja 18, Beograd
ISSN0350-2457
eISSN2406-0771
Veb-sajtVeterinarski glasnik

Veterinarski glasnik je naučni časopis iz oblasti veterinarske medicine koji izlazi od 1904. godine.

O časopisu[uredi | uredi izvor]

Veterinarski glasnik je časopis posvećen unapređenju i širenju naučnih saznanja iz oblasti veterinarske medicine i srodnih akademskih disciplina. Časopis ima dugu tradiciju izlaženja sa promenom naziva časopisa, izdavača i urednika. U Veterinarskom glasniku objavljuju se istraživački radovi, pregledni radovi, kratki pregledni radovi, kratka saopštenja, tehnički izveštaji, prikazi slučaja i pisma uredniku. Veterinarski glasnik se objavljuje na engleskom jeziku, sa sažecima na engleskom i srpskom jeziku, dva puta godišnje, po principu otvorenog pristupa koji omogućava bolju vidljivost članaka[2]. Uputstvo za pripremu i podnošenje rukopisa, procedura recenzije rukopisa i sve ostale informacije dostupne su na stranici časopisa. Ova stranica će, korak po korak, uputiti autore kroz proces podnošenja rukopisa[3]. Izdavač časopisa je Univerzitet u Beogradu, Fakultet veterinarske medicine.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Krajem devetnaestog veka, tačnije 1890. godine, veterinari su osnovali Udruženje marvenih lekara Srbije. Takođe, pokrenuli su i svoj časopis Veterinarski glasnik u kome su iznosili stručna i naučna pitanja iz oblasti veterinarske medicine i stočarstva.[4] Veterinarski glasnik je osnovan u decembru 1903. godine, a prvi broj je publikovan u januaru 1904. godine u izdanju Marveno-lekarskog udruženja Kraljevine Srbije. Prvi urednik bio je Petar D. Todorović (1854—1917).[4] Časopis se bavio rešavanjem stručnih i drugih pitanja vezanih za struku.[4] Pre osnivanja Veterinarskog glasnika, stručnjaci veterinarske medicine su publikovali svoje radove u sledećim časopisima: Srpski arhiv, Težak, Ratnik i Narodno zdravlje. Od 1920. do 1941. godine časopis izlazi pod nazivom Jugoslovenski veterinarski glasnik u izdanju Jugoslovenskog veterinarskog udruženja za veterinarstvo i stočarstvo. Urednici su bili istaknuti stručnjaci svog vremena.[5] Publikovanje časopisa prekinuto je tokom Balkanskih ratova, I i II svetskog rata i u posleratnom periodu (1912-1919 i 1941-1946). Od 1947. godine časopis je ponovo publikovan u novoj Jugoslaviji (pod istim nazivom, Jugoslovenski veterinarski glasnik, počevši od broja jedan), u početku od strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, a u narednom periodu od strane Udruženja veterinara i veterinarskih tehničara Jugoslavije. Posle toga menja naziv u Veterinarski glasnik. [6] Raspadom SFRJ dolazi do krize u publikovanju časopisa, koju Fakultet veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu prevazilazi 1993. godine odlukom da preuzme izdavanje časopisa i tako održi kontinuitet izlaženja najstarijeg časopisa iz oblasti veterinarske medicine na ovim prostorima.Stogodišnjica od izlaženja prvog broja obeležena je 2004. godine.[4] Veterinarska komora Srbije, kao suizdavač, obavljala je poslove redakcije časopisa, tehničko uređivanje, lektorisanje, finansijsko poslovanje i ekspediciju časopisa sve do 2015. godine, kada sve poslove u vezi sa časopisom u potpunosti preuzima Fakultet veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu.[6] U proteklih 60 godina urednici su bili Uroš Bratanović, Sava Mihajlović, Ljubomir Kozić, Đurđe Đurđević, Božidar Marković, Zlatan Sinovec (od 2002. do 2007.) i Vitomir Ćupić (od 2008. do 2016). Do 2016. godine Veterinarski glasnik je publikovan na srpskom jeziku, sa sažecima na srpskom, engleskom i ruskom jeziku, šest puta godišnje, a od 2017. godine Veterinarski glasnik se objavljuje na engleskom jeziku, sa sažecima na engleskom i srpskom jeziku, dva puta godišnje, po principu otvorenog pristupa što omogućava bolju vidljivost članaka.

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

Izlazio je 12 puta godišnje (mesečno) do 1998. godine, a od 1999. godine je promenio periodičnost na dvomesečno izlaženje.[7] Sa promenom uređivačke politike i prelaskom na engleski jezik 2017. godine, časopis Veterinarski glasnik izlazi dva puta godišnje.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

U Veterinarskom glasniku objavljuju se istraživački radovi, pregledni radovi, kratki pregledni radovi, kratka saopštenja, tehnički izveštaji, prikazi slučaja i pisma uredniku.

Teme[uredi | uredi izvor]

Autori priloga[uredi | uredi izvor]

U časopisu, pored autora iz zemlje i regiona, svoje radove objavljuju i autori iz celog sveta.

Elektronski oblik časopisa[uredi | uredi izvor]

Od 2003. godine do danas postavljeni su brojevi u elektronskom obliku (eISSN 2406-0771) po principu otvorenog pristupa.

Indeksiranje u bazama podataka[uredi | uredi izvor]

  • DoiSerbia[8]
  • SCIndeks[9]
  • DOAJ[10]
  • EBSCO
  • CABI
  • Digitalni repozitorijum Narodne biblioteke Srbije.[11]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Veterinarski glasnik: broj 1, 2018. Otvoreni pristup”. 
  2. ^ „Veterinarski glasnik:”. 
  3. ^ „Veterinarski glasnik: Uputstvo za autore”. 
  4. ^ a b v g „Uvodnik: Veterinarski glasnik 1904-2004”. Veterinarski glasnik. Dodatak 1-2. 58: 183. 2004. 
  5. ^ Jugoslovenski Veterinarski Glasnik : list Jugoslovenskog veterinarskig Udruženja za veterinarstvo i stočarstvo / odgovorni urednik Andrija M. Vrvić. - God. 1, br. 1 (1921)-god. 21, br. 2 (februar 1941). - Beograd : Jugoslovensko veterinarsko udruženje, 1921-1941 (Beograd : Štamparija "Sloga")
  6. ^ a b „Veterinarski glasnik”. Zvaničan sajt časopisa. Fakultet veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu. Pristupljeno 28. 09. 2018. 
  7. ^ Veterinarski glasnik : časopis za organizaciona i stručna pitanja / urednik Đuro Kosanović. - God. 3, br. 1/2 (1949)- . - Beograd : Ministarstvo poljoprivrede FNRJ, 1949- (Beograd : Štamparija Kolarčevog Narodnog univerziteta). - 24 cm
  8. ^ „Veterinarski glasnik”. DoiSerbia. Pristupljeno 24. 09. 2018. 
  9. ^ „Veterinarski glasnik”. Scindeks. Pristupljeno 24. 09. 2018. 
  10. ^ „Veterinarski glasnik”. DOAJ - Directory of Open Access Journals. Pristupljeno 24. 09. 2018. 
  11. ^ „Veterinarski glasnik”. Digitalni repozitorijum Narodne biblioteke. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  12. ^ „Veterinarski glasnik: broj 1 iz 2017.Otvoreni pristup”. 
  13. ^ „Veterinarski glasnik: broj 2 iz 2017. Otvoreni pristup”. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]