Veljko Todorović (narodni heroj)
veljko todorović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 20. april 1914. |
Mesto rođenja | Orah, kod Nikšića, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | 29. jul 1944.30 god.) ( |
Profesija | radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1939. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941 – 1944. |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Veljko Todorović (Orah, kod Nikšića, 20. april 1914 – 29. jul 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u siromašnoj seljačkoj porodici 20. aprila 1914. godine u selu Orah, kod Nikšića. Za vreme Prvoh svetskog rata i okupacije njegova porodica je ostala bez zemlje pa su bili primorani da se u periodu između dva svetska rata sela iz mesta u mesto, sve do Kragujevca. Onovnu školu završio je u Đurakovcu, selu u Metohiji nadomak Istoka. Nije imao mogućnosti da nastavi školovanje pa se bavio nadničarenjem i radio na sezonskim poslovima. Jedno vrme je radio u rudniku olova i cinka u Trepči.[1]
U Komunističku partiju Jugoslavije primljen je 1939. godine. Bio je učesnik nekoliko akcija koje je KPJ organizovala među rudarima. Za vreme Aprilskog rata zarobljen je od strane Italijana kod Skadra, ali je uspeo je da pobegne iz logora i da se vrati u rodno mesto. Učesnik je trinaestojulskog ustanka, a istakao se u borbama kod Stube u blizini Nikšića i drugih akcija koje su u istočnoj Hercegovini u leto i jesen sprovodile partizanske jedinici iz Nikšićkog odreda. Veliku hrabrost je pokazao u Pljevaljskoj bici kada su se partizanske jedinice sukobile sa Italijanima. Učestvovao je uskoro svim većim bitkama, između ostalih u borbi u Zabrđu 1942. godine, oko Gornjeg Vakufa, Bugojna i napadu na Prozor 1943. godine, ali i bici na Sutjesci. Naročito se istakao u borbama koje su partizanske jedinice vodile za uništenje četničkog glavnog štaba za Crnu Goru.[1]
U borbama tokom 1943 i 1944. godine bio je vodnik, a kasnije i zamenik komandira čete. U borbi sa neprijateljskim snagama tokom Andrijevičke operacije poginuo je 29. jula 1944. godine. Potisnuti od strane Nemaca, borci nisu uspeli da izvuku telo Veljka Todorovića tako da je do danas ostalo nepoznato gde mu je grob.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 278.
- ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 279.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.