Vizantologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vizantologija je interdisciplinarna nauka koja se bavi proučavanjem istorije, kulture, demografije, religije, književnosti, muzike, nauke, ekonomije, novca, politike, svakodnevnog života Istočnog rimskog carstva. Kao nauka, vizantologija je nastala u Nemačkoj, osnovana od strane Hijeronimusa Volfa (1516—1580).

Vizantologija[uredi | uredi izvor]

Proučavanje vizantijske istorije otpočelo je još tokom srednjeg veka, u samom Vizantijskom carstvu. Nakon pada Carigrada pod Turke 1453. godine i propasti srednjovekovnog Vizantijskog carstva, interesovanje za vizantijsku istoriju (posebno grčke izvore) nastavlja se sa italijanskim humanizmom, a tokom 17. veka širi se na prostore Evrope i Rusije. Početkom 20. veka, formiranjem vizantoloških studija, vizantologija postaje samostalna disciplina. Dokumenta koja proučava vizantologija mogu se klasifikovati na više načina: 1) sekularna (carska i privatna dokumenta) i verska (akti patrijaršije i episkopija), 2) prema autentičnosti (originali, kopije) i sl. Carski dokumenti mogu se podeliti na one kojima se proglašavaju zakoni (edikton, tipografi, nomosi, sakre i dr.), donose odluke povodom specifičnih slućaja (epistule i dr.), dokumenta spoljne politike (ugovori, pisma stranim vladarima) i administrativni dokumenti (prostagme, horismi, sigilije i dr). Sveti dokumenti su dokumenti i službena pisma patrijaršije i episkopa. Proučavanje vizantijskih izvora zadatak je različitih pomoćnih istorijskih nauka, poput sigilografije, paleografije, epigrafike, numizmatike, metrologije, hronologije i dr.

Poznati vizantolozi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]