Pređi na sadržaj

Vilma Espin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilma Espin
Ime po rođenjuVilma Lucija Gilos Espin
Datum rođenja(1930-04-07)7. april 1930.
Mesto rođenjaSantijago de KubaKuba
Datum smrti18. jun 2007.(2007-06-18) (77 god.)
Mesto smrtiHavanaKuba
SupružnikRaul Kastro
DecaDebora Kastro Espin
Marijela Kastro
Nilsa Kastro Espin
Alejandro Kastro Espin
Odlikovanja
Lenjinova nagrada
Lenjinova nagrada

Vilma Lucija Gilos Espin (šp. Vilma Lucila Espín Guillois; Santijago de Kuba, 7. april 1930Havana, 18. jun 2007) bila je kubanska revolucionarka, feministkinja i hemijska inženjerka.

Bila je udata za Raula Kastra, predsednika Kube i brata Fidela Kastra. Iza sebe je ostavilo četvoro dece: Deboru, Marijelu, Nilsu i Alejandra Kastra Espina, kao i sedmoro unučadi. Njena ćerka Marijela Kastro trenutno je predsednica Kubanskog nacionalnog centra za seksualnu edukaciju, a njen sin Alejandro Kastro Espin je pukovnik u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kube.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Vilma Espin je rođena 7. aprila 1930. godine u gradu Santijago de Kuba.[1] Njeni roditelji su bili otac Jose Espin, kubanski advokat i majka Margarita Gilos.[2] Dok je pohvađala osnovnu školu, bavila se baletom i pevala, tokom 40-ih 20. veka.[3] 50-ih godina studirala je Hemijsko inženjerstvo na Univerzitetu Oriente u svom rodnom gradu, dok je postdiplomske studije završila na Masačusetskom tehnološkom institutu u Kembridžu.[1]

Uloga u kubanskoj revoluciji[uredi | uredi izvor]

Raul Kastro, Vilma Espin, Jorg Riskvet i Jose Nivaldo (1958)

Nakon zavrešnih studija, kada se vratila na Kubu, postala je više uključena u opoziciju kubanskog predsednika i diktatora Fulgensia Batiste.[1] Sastanak sa revolucionarnim liderom Frankom Paisom doveo je do toga da Vilma postane lider revolucionarnog pokreta u pokrajini Orijente.

Espin je upoznala braću Kastro koji su se preselili u Meksiko nakon neuspelog oružanog napada na kasarne Moncada. Raul Kastro i Espin venčali su se 26. januara 1959. godine.[4] Vilma Espin je bila jedna od najznačajnijih revolucionara i sprečila je bilo kakvu intervenciju vlade Sjedinjenih Država na području Kube.

Godine 1957. general CIA Liman Kirkpatrik poslat je u pokrajinu Orijente, na Kubu, da bi saznao da li pokret Fidel Kastra Džulio 26 imao veze sa komunizmom. Poslan je da se sastane sa nekim od glavnih finansijskih pristalica Kube u revoluciji. Najveća od njih bila je kompanija nazvana Bakardi koropracija, čiji je glavni advokat bio otac Vilme Espin. Vilma je prihvatala je da sedne i upozna sa generalom Kirkpatrikom. Na pitanje o vezama Fidela Kastra, Raula Kastra i Če Gevare i njihove povezanosti sa komunizmom, ona je odgovorila rekavši da su te tvrdnje bile smešne.[5]

Vilma Espin je davala otvorenu podršku rodnoj ravnopravnosti na Kubi. Njeno uključivanje u revoluciju pomoglo je transformaciji rodnih normi na Kubi i 1960. godine, Vilma je postala predsednik Federacije žena sa Kube. Značajno se zalagala i za žensku pismenost, pravo žena na rad i predavanje žena o osnovnim veštinama u zdravstvu i obrazovanju. Godine 1960, kada su izvršeni napadi na plantaže trske i šećera širom Kube, neposredno pred invaziju u Zalivu svinja, Federacija žena Kube kreirala je Urgentnu medicinsku brigadu koja je služila za mobilizaciju žena protiv kontrarevolucije.[6]

Vrednosti za koje se Espin zalagala, podržavali su Fidel Kastro i kubanska vlada. 1966. godine Fidel Kastro je održao govor u zemlji, pozivajući žene da se pridruže radnoj snazi. Zbog velikog broja žena koje su se nakon toga zapošljavale, Federacija žena Kube je stvorila centre za decu radnih žena.

Uloga u kubanskoj vladi[uredi | uredi izvor]

Espin je bila predsednik Federacije žena Kube, od njenog osnivanja 1960. godine, sve do njene smrti 2007. godine. U toj organizaciji članstvo je imalo više od 3,5 miliona žena sa Kube. Espin je takođe bila član Državnog veća Kube, kao i član Centralnog komiteta i Političkog biroa Komunističke partije Kube od 1980. do 1991. godine.

Espsin se često nazivala "Prva dama" Kube zbog njene bliske veze sa braćom Kastro.[7] Bila je uključena u donošenje kubanskog porodičnog zakona iz 1975. godine koji je zahtevao zajednički rad u kući između muškarca i žene.

Espin je takođe rukovodila kubanskom delegacijom na Prvom latinoameričkom kongresu o ženama i deci u Čileu septembra 1959. godine. Takođe je predvodila kubanske delegacije na konferencijama o ženama održanim u Meksiku, Kopenhagenu, Nairobiju i Pekingu.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Espin je preminula u Havani, 18. juna 2007. godine, nakon duge bolesti.[8][9] Zvanični žalostni period je proglašen od 8 časova. 18. juna do 10 časova. 19. juna. Fidel Kastro je držao govor za Espin, dan nakon njene smrti, hvaleći njene vrline i rad.[8] Njeno telo je kremirano, a posmrtni ostaci nalaze se u mauzoleju Frente Frank Pais u gradu Santijago de Kuba.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Depalma, Anthony (20. 6. 2007). „Vilma Espín, Rebel and Wife of Raúl Castro, Dies at 77”. The New York Times. Pristupljeno 27. 1. 2017. 
  2. ^ Gott 2005, str. 160.
  3. ^ Ferrer Gómez & Aguilar Ayerra 2015, str. 603.
  4. ^ Ferrer Gómez & Aguilar Ayerra 2015, str. 604.
  5. ^ „Vilma Espin Guillois | Cuban revolutionary and women's rights activist”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 11. 2016. 
  6. ^ Espín, de los Santos & Ferrer 2012, str. 228.
  7. ^ Schanche, Don A. (15. 5. 1990). „Profile: Cuba's 'First Lady'—Her Power Is Real”. Los Angeles Times. Pristupljeno 27. 1. 2017. 
  8. ^ a b Ferrer Gómez & Aguilar Ayerra 2015, str. 660.
  9. ^ „Falleció la heroína de la clandestinidad y combatiente destacada del Ejército Rebelde Vilma Espín Guillois”. Granma (na jeziku: španski). 18. 6. 2007. Arhivirano iz originala 7. 6. 2008. g. Pristupljeno 1. 11. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Espín, Vilma; de los Santos, Asela; Ferrer, Yolanda (2012). Women in Cuba: The Making of a Revolution Within the Revolution. New York: Pathfinder. ISBN 978-1-60488-036-6. 
  • Ferrer Gómez, Yolanda; Aguilar Ayerra, Carolina (2015). Vilma Espín Guillois: El Fuego de la Libertad (na jeziku: Spanish). Havana: Editorial de la Mujer. ISBN 9789597217800. 
  • Gott, Richard (2005). Cuba: A New History. Yale Nota Bene. Yale University Press. ISBN 978-0-300-11114-9.